Ženu glasovi u glavi upozorili da ima tumor na mozgu, ispostavilo se da su bili u pravu!

Ako je od riječi do riječi istina ono što je u srijedu prenio portal Livescience, jedna je Švicarka s prebivalištem u Velikoj Britaniji preživjela tumor na mozgu zahvaljujući glasovima u glavi koji su se iznenada pojavili i upozorili je od čega boluje.

Priča kaže da su se prvi put ukazali 1984. godine dok je čitala knjigu te da su joj odmah skrenuli pažnju na zdravstveno stanje:  

"Molim vas, ne bojte se. Znamo da će vam biti šokantno ovo čuti, ali moj prijatelj i ja radili smo u dječjoj bolnici Great Ormond Street i željeli bismo vam pomoći", kazao je taj glas ženi u medicinskoj literaturi predstavljenoj samo uz inicijale A.B.

Kako bi je uvjerio u svoje dobre namjere, glas joj je pritom dao tri informacije koje prethodno nije znala i koje su se ispostavile točnima.

Prestravljena zbog tog iskustva, žena je pomislila da je naprosto poludjela te se za pomoć obratila svom liječniku opće prakse koji ju je uputio na psihijatrijsku kliniku.

Tamo joj je dr. Ikechukwu Azuonye dijagnosticirao funkcionalnu halucinatornu psihozu te joj je propisao terapiju antipsihotikom tioridazinom. 

Od skepse do šoka svih uključenih

I doista, glasovi su nestali već unutar dva tjedna, ali tek što je A.B. otišla na godišnji odmor, ponovno su joj se obratili s hitnim upozorenjem - tom prigodom su joj kazali da se mora odmah vratiti u Englesku na liječenje, a usto su postali i još specifičniji. 

Dali su joj točnu adresu kamo da ode i uputili je zatraži CT snimanje mozga: "Imate tumor na mozgu i upalu moždanog debla", poručili su joj. 

Njen suprug, iako skeptičan, odvezao ju je na navedenu adresu samo kako bi je umirio, ali jednom kada se ispostavilo da su ih glasovi uputili na odjel za kompjutoriziranu tomografiju, misterij je dobio novu dimenziju.

Žena je već sljedećeg dana iznova posjetila dr. Azuonyea, koji je, kako bi je primirio, zatražio snimanje mozga iako nije bilo nikakvih kliničkih znakova koji bi upućivali na tumor.

Zahtjev je u početku bio odbijen kao preskup i klinički neopravdan, međutim jednom nakon što je ipak odobren, sve je ostavio bez riječi.

Snimka je otkrila upravo ono što su glasovi tvrdili, da ima veliki parafalkalni meningeom, vrstu tumora koji raste na moždanim ovojnicama te da je smješten između dviju hemisfera mozga. Bio je dugačak 6,4 centimetra i širok 3,8 centimetara.

Neurokirurzi su preporučili operaciju, a glasovi su se, kako je pacijentica navela, u potpunosti složili s tom odlukom.

Operacija je uspješna izvedena, a nakon što se A.B. probudila iz anestezije, glasovi su joj se obratili posljednji put. "Drago nam je što smo ti pomogli. Sada zbogom", rekli su joj.

Slučaj A.B. ostao je jedinstven u medicinskoj literaturi

Iako je poznato da tumori na mozgu mogu uzrokovati psihijatrijske simptome, uključujući halucinacije, dr. Azuonye je u svom izvještaju iz 1997. napisao kako je to bio prvi i jedini slučaj za koji je čuo u kojem su halucinatorni glasovi pacijenticu umirivali i ponudili joj točnu dijagnozu.

Tijekom godina ponuđena su brojna objašnjenja, a jedna od racionalnih teorija ukazivala je na to da je A.B. podsvjesno osjećala suptilne promjene uzrokovane tumorom. 

Iako sam mozak nema receptore za bol, moždane ovojnice na kojima je tumor rastao imaju pa je moguće da je njezin mozak tu podsvjesnu anksioznost i osjećaj da nešto nije u redu tumačio kao vanjske, dobronamjerne glasove.

Druga teorija je puka slučajnost. I psihoza i meningeomi relativno su česti, pa je moguće da su se kod A.B. slučajno pojavili u isto vrijeme.

Skeniranje mozga, zatraženo radi umirivanja pacijenta s deluzijama o tumoru, ponekad može slučajno otkriti pravi, ali nepovezani tumor.

Međutim, kritičari te teorije istaknuli su da je vrlo teško slučajnošću objasniti specifičnost informacija koje su glasovi pružali - od točne adrese CT odjela do same dijagnoze. 

Sam dr. Azuonyea u kasnijim je intervjuima govorio o "čudu" i pomoći "nefizičkih bića iz drugih svjetova".