Pred Trumpom su velike prepreke: Ovo mora postići u Iranu, ako želi nadmašiti Obamu

Nastave li se razgovori između Irana i SAD-a u sljedećih nekoliko dana u Islamabadu, Donald Trump će morati prevladati dvije velike političke prepreke: morat će pokazati da je svaki sporazum koji postigne bolji od onog koji je Barack Obama potpisao 2015., a iz kojeg se Trump povukao 2018., i morat će dokazati da je sporazum povoljniji od onog koji je ponuđen u Ženevi u veljači, prije nego što su SAD i Izrael napali Iran.

U suprotnom, ishod će biti da je Trump nanio ogromnu štetu svjetskom gospodarstvu, kada su postojale bolje alternative, piše Guardian. Dodatno, Trump će morati pokazati i da Iran nije ostvario trajnu dobit preuzimanjem kontrole nad brodovima koji prolaze kroz Hormuški tjesnac.

RAT NA BLISKOM ISTOKU /

Trump objavio usred noći: 'Sutra će se dogoditi nešto čega nije bilo 34 godine'

Četiri sporne točke

Naravno, usporedbe 159 stranica opširnog zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (JCPOA) iz 2015. - koji je proizvod tog vremena i konteksta - i aktualnih zbivanja u Islamabadu ne mogu biti točne, jer se priroda iranskog nuklearnog programa od 2015. značajno promijenila. 

S druge strane, pitanja poput iranskog programa balističkih raketa ili upravljanja Hormuškim tjesnacem sada imaju veći značaj nego što je to bio slučaj 2015.

U jednom pogledu, svaki sporazum iz Islamabada bit će bolji od JCPOA-e jer neće sadržavati klauzule o isteku roka - što je jedna od glavnih Trumpovih kritika Obaminog sporazuma. Novi sporazum zamišljen je kao trajan, uz rokove koji će se aktivirati samo za određene događaje.

Četiri su sporne točke na kojima će Trumpov tim nastojati ostvariti napredak u odnosu na Obamu. 

Obogaćivanje urana

Prva je iransko obogaćivanje urana. Na pregovorima u Ženevi 26. veljače, dvije strane su privremeno postigle stav prema kojem je američki tim, po Trumpovoj uputi, zahtijevao da Iran obustavi svo obogaćivanje urana na 10 godina. Iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči naznačio je da misli da su tri godine maksimalni rok.

SAD je na prošlotjednim razgovorima u Islamabadu podigao svoj zahtjev na 20-godišnju suspenziju, a Trump je u intervjuu za New York Post rekao da mu se ta ponuda "ne sviđa" i da želi da zabrana bude trajna.

Nitko u praksi ne zna koliko bi Iranu trebalo vremena, s obzirom na štetu nanesenu njegovim ključnim postrojenjima, da ponovno počne obogaćivati uran.

Obama je u razgovorima 2015. priznao da Iran može obogaćivati ​​uran 15 godina, ali samo na razini čistoće koja je potrebna za civilni nuklearni program - 3,67 posto. Sporazum nije izričito dao Iranu pravo na obogaćivanje kao načelnu točku.

RAT NA BLISKOM ISTOKU /

Trump upozorio na prijetnju: 'Ako im to date, svijet će biti dignut u zrak'

Zalihe obogaćenog uranija

Drugo pitanje su iranske zalihe visoko obogaćenog uranija. JCPOA iz 2015. ograničio je te zalihe na 3,65 posto do 300 kg.

Iran sada ima 440,9 kg uranija obogaćenog na 60 posto uranija-235. To je razina koja se brzo može obogatiti do razine 90 posto, potrebne za oružje. Gotovo sav materijal od 60 posto je u plinovitom obliku (UF6) i pohranjen u malim spremnicima, otprilike veličine boce za ronjenje. 

Iran tvrdi da je od srpnja 2019. izgradio ove zalihe na ovim višim razinama čistoće kao pregovarački adut i odgovor na neuspjeh SAD-a i Europe da ukinu sankcije. kako je obećano u sporazumu iz 2015.

Iran je 26. veljače u Ženevi ponudio smanjenje udjela visoko obogaćenog uranija s 60 posto na 3,67 posto, maksimalnu razinu postavljenu u JCPOA-u. Sporazum iz 2015. sadržavao je slične odredbe za smanjenje udjela obogaćenog uranija ili za izvoz viška zaliha.

SAD je u Islamabadu izjavio da želi da se cjelokupne zalihe iznesu iz Irana, idealno pod američkim nadzorom, ali nije jasno zašto je, iz američke perspektive, smanjenje količine urana unutar Irana pod punim nadzorom IAEA-e lošija opcija od iznošenja urana iz zemlje.

Iran je u Ženevi dodatno ponudio da neće stvarati zalihe uranija te da će se uranij obogaćivati ​​samo na temelju potrebe. To bi predstavljalo dobitak Trumpove administracije u odnosu na bilo koji Obamin sporazum. 

Ublažavanje sankcija

Treće pitanje je ublažavanje sankcija. Sporazum iz 2015. godine trebao je osloboditi 100 milijardi dolara iranske imovine zamrznute u inozemstvu i ukinuti ograničenja na iransku trgovinu naftom. Ostavio je na snazi ​​ograničenja terorizma, kršenja ljudskih prava i širenja projektila. 

U Ženevi je trebalo biti ukinuto više od 80 posto sankcija Iranu, a sankcije povezane s ljudskim pravima ostale su na snazi. Međutim, Trumpova administracija se u pogledu ublažavanja sankcija suočava s političkim ograničenjem.

Još 2015. Marco Rubio, u to vrijeme senator, oštro je kritizirao Obamu kada je rekao: "Iran će odmah iskoristiti novac koji prima od ublažavanja sankcija kako bi počeo graditi svoje konvencionalne sposobnosti. Uspostavit će najdominantniju vojnu silu u regiji izvan Sjedinjenih Država i podići će cijenu našeg djelovanja u regiji."

Trump iz tog razloga želi određena ograničenja potrošnje Irana, nakon ublažavanja sankcija. Iran sa svoje strane ne može prihvatiti takva ograničenja i treba mu jamstvo da je ublažavanje sankcija trajno, a ne reverzibilno kao u prošlosti. Ovaj nedostatak povjerenja s obje strane čini rješenje toliko teškim. 

NIŠTA OD MIRA /

Tijekom pregovora zamalo izbila tučnjava? Oglasio se Trump: 'Odmah pokrećemo blokadu Hormuza'

Brojna nenuklearna pitanja 

Konačno, tu je i niz nenuklearnih pitanja poput iranske podrške proxy snagama, balistički projektili i budućnost Hormuškog tjesnaca. 

Trump se uvijek žalio da JCPOA iranski nuklearni program tretira izolirano i da se ne bavi širim pitanjima vezano uz Iran. Sada se postavlja pitanje, može li ta šira pitanja odgoditi ili želi da i ona budu na neki način uključena u sveobuhvatni dogovor?

Čini se da je i sam Iran podijeljen oko toga kako se nositi s američkom blokadom svojih luka - treba li reći daje to kršenje primirja i da mora prestati prije nego što se mogu nastaviti pregovori u Islamabadu.

Izbor odgođenog zadovoljstva

Međunarodni odvjetnik sa sjedištem u Iranu, Ali Nasri, u utorak je rekao da unutar Irana postoje dva suprotstavljena mišljenja o tome kako riješiti problem tjesnaca.

Jedno gledište podržava iskorištavanje tjesnaca za generiranje prihoda, dobivanje naknade za ratnu štetu i isticanje nacionalnog ponosa. Drugo ga vidi kao stratešku pregovaračku polugu za kratkoročno postizanje trajnog prekida vatre, ublažavanja sankcija i sigurnosnih jamstava. 

"Kasnije, kako se okruženje prijetnji smiri i Trumpovo predsjedništvo vjerojatno završi, pažljivo osmišljen pravni sustav mogao bi utrti put Iranu da vrši veću vlast nad prolazom", rekao je odvjetnik.

Izbor s kojim se Iran suočava usporedio je s poznatim testom sljezovih kolačića iz 1970-ih, o odgađanju zadovoljstva: "Uspjeh i napredak zemlje u budućnosti ovisi o našoj sposobnosti da se nosimo s iskušenjem trenutnog zadovoljstva i odaberemo postupan, proračunat i dugoročan put."

Ukratko, negdje između Trumpovog testiranja Obaminog sporazuma i iranskog testa 'odgađanja zadovoljstva' leži vijugavi put do mira.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO Iran prijeti novom blokadom, Trump najavio kraj rata: 'Mislim da smo ih potpuno slomili'