Vodila ljubav s identičnim blizancima, rodila, i sada ni ona ni sudovi nemaju pojma tko je otac

Neimenovana žena koja je u kratkom vremenskom razmaku imala spolne odnose s dvojicom jednojajčanih blizanaca i potom rodila, zatekla se u središtu iznimno rijetke pravne i genetske zagonetke jer sada nema pojma koji je od njih biološki otac.

Slučaj je dospio do Prizivnog suda u Londonu, gdje je presuđeno da je, unatoč modernoj tehnologiji, nemoguće sa sigurnošću imenovati tatu.

Naime, i dok DNK testiranje u većini slučajeva nudi konačan odgovor, u svijetu jednojajčanih blizanaca pravila postaju znatno kompliciranija.

Pravna i genetska zagonetka na britanskom sudu

Uglavnom, dotična je žena u razmaku od samo četiri dana imala spolne odnose s oba brata blizanca, a nakon rođenja djeteta, jedan je od njih upisan kao otac u rodni list. 

Međutim, majka i drugi brat blizanac u međuvremenu su pokrenuli pravnu bitku s ciljem da se njemu prizna roditeljska odgovornost.

Niži obiteljski sud prvotno je odbio ukloniti ime prvog brata s rodnog lista, no slučaj je eskalirao do Prizivnog suda. Tamo su suci, predvođeni Sir Andrewom McFarlaneom, donijeli Solomonovu odluku. 

Iako je DNK test potvrdio da je jedan od blizanaca otac, nije mogao precizirati koji. Sud je stoga odlučio privremeno suspendirati roditeljsku odgovornost brata upisanog u rodni list, ali je odbio proglasiti drugog brata ocem.

"Trenutačna istina o očinstvu djeteta jest da je njegov otac jedan od ova dva jednojajčana blizanca, ali nije moguće reći koji", izjavio je sudac McFarlane u svojoj presudi.  

Zašto je znanost nemoćna?

Problem leži u samoj prirodi jednojajčanih (monozigotnih) blizanaca. Oni nastaju kada se jedna oplođena jajna stanica podijeli na dva dijela, zbog čega dijele gotovo sto posto identičan genetski materijal. 

Standardni testovi očinstva analiziraju specifične markere u DNK, ali kod jednojajčanih blizanaca ti su markeri praktički isti, što test čini beskorisnim za njihovo razlikovanje.

Istina, postoji rješenje, ali je izuzetno složeno i skupo. Riječ je o sekvenciranju cijeloga genoma, naprednoj metodi koja može otkriti sićušne, rijetke mutacije koje se događaju nakon što se embrij podijelio. 

Međutim, cijena takvog postupka procjenjuje se na iznos od 90.000 funti, što ga čini nedostupnim za većinu ljudi i izvan okvira standardnih sudskih postupaka.

Slučaj iz Velike Britanije nije jedinstven, a sudovi diljem svijeta pronalazili su različite načine kako bi riješili ovu pravnu zavrzlamu.

Brazilski presedan: Oba brata plaćaju alimentaciju

U Brazilu je 2019. godine sudac donio vrlo pragmatičnu odluku. Suočen s jednojajčanim blizancima koji su poricali očinstvo i namjerno koristili svoju sličnost kako bi izbjegli odgovornost, sudac Filipe Luís Peruca presudio je da su obojica odgovorni. 

Stoga je naredio da se oba brata upišu u rodni list djeteta te da obojica plaćaju alimentaciju. Time je pravda, barem u financijskom smislu, stavljena ispred znanstvene nemogućnosti.

Američko rješenje: Riječ majke kao ključni dokaz

S druge strane, američki sud u Missouriju 2007. godine zauzeo je drugačiji pristup. U slučaju Holly Marie Adams, koja je također imala odnose s blizancima Raymonom i Richardom Millerom, sudac se oslonio na takozvane "meke dokaze".

Iako je DNK test pokazao 99,9 posto vjerojatnosti da je bilo koji od njih otac, svjedočenje majke o točnom vremenu spolnih odnosa bilo je presudno da se Raymon proglasi zakonskim ocem.

Odluka je potvrđena i na žalbenom sudu, uz obrazloženje da zakon mora pružiti rješenje čak i kada je znanost neodlučna.