Neodoljivi pomeranac primljen u policiju! Snimke potvrđuju da je s punim pravom dobio značku
Ispit je uključivao discipline poput identifikacije mirisa, pretrage terena i praćenja, a upravo je u kategoriji praćenja Haku briljirao i položio ispit iz prvog pokušaja
U Japanu, gdje policijskim jedinicama tradicionalno dominiraju krupni njemački ovčari, maleni dvogodišnji pomeranac po imenu Haku postao je prava zvijezda.
Naime, nakon što je prošao rigorozne testove, i službeno je primljen u policijsku postaju Hyuga u prefekturi Miyazaki te je tako postao prvi pomeranac u toj regiji koji nosi policijsku značku.
Hakuov život započeo je u trgovini za kućne ljubimce, međutim vlasnik ga je napustio. Srećom, preuzeo ga je policijski centar za obuku, a njegov je potencijal odmah prepoznao trener Hikaru Takekoshi.
Nakon otprilike godinu dana intenzivnog treninga, Takekoshi je odlučio prijaviti Hakua na ispit za policijske pse i pogodio. Haku se u prosincu prošle godine suočio s konkurencijom od 51 psa, uglavnom većih i snažnijih pasmina te ih pošteno nadmašio.
Ispit je uključivao discipline poput identifikacije mirisa, pretrage terena i praćenja, a upravo je u kategoriji praćenja Haku briljirao i položio ispit iz prvog pokušaja.
"Pokazao je nevjerojatnu koncentraciju i uvjerio me da će biti snažan u stvarnim situacijama", izjavio je Takekoshi.
DŽEPNI POLICAJAC
Unatoč njegovoj malenoj građi i simpatičnom izgledu, u policijskoj postaji Hyuga uopće nemaju dvojbi oko njegovih sposobnosti. Zamjenik načelnika postaje rekao je kako u potpunosti vjeruju tom preslatkom psiću.
Haku će sljedeću godinu provesti radeći sa svojim vodičem te će sudjelovati u istragama, od potrage za nestalim osobama do praćenja osumnjičenika.
Pomeranac: Sićušni pas lavljeg srca i kraljevske prošlosti
Iza oblaka pufaste dlake i sićušnog stasa krije se pasmina s iznenađujuće bogatom poviješću i osobnošću koja daleko nadmašuje njezinu veličinu.
Pomeranac, popularno zvan i pom, jedan je od najprepoznatljivijih predstavnika patuljastih pasmina, no njegov put od radnog psa na Arktiku do omiljenog ljubimca u kraljevskim dvorovima priča je o nevjerojatnoj transformaciji.
Ovaj živahni i inteligentni pas danas je cijenjeni član mnogih obitelji, no zahtijeva vlasnika koji razumije njegovu veliku narav upakiranu u malo tijelo.
Od arktičkih saonica do kraljevskih dvorova
Iako danas teže tek između 1,3 i 3,2 kilograma, preci modernog pomeranca bili su znatno veći i snažniji radni psi. Potječu od velikih pasa tipa špic koji su u arktičkim regijama vukli saonice i čuvali stoku.
Svoje ime duguju povijesnoj regiji Pomeraniji, smještenoj na obali Baltičkog mora na području današnje Njemačke i Poljske, gdje je započeo njihov uzgoj i postupno smanjivanje veličine.
Ključnu ulogu u njihovoj popularizaciji i transformaciji odigrala je britanska kraljevska obitelj. Iako je kraljica Charlotte u 18. stoljeću dovela prve primjerke u Englesku, njezina unuka, kraljica Viktorija, postala je najveća ambasadorica pasmine. Strastvena zaljubljenica i uzgajivačica, favorizirala je manje primjerke, a njezin omiljeni pas Marco, težak tek oko pet kilograma, postavio je novi standard.
Tijekom njezine vladavine, veličina pasmine smanjila se za gotovo 50 posto, a pomeranac je postao statusni simbol i omiljeni pas europske aristokracije.
Velika osobnost u malom pakiranju
Pomeranci su poznati po svom "sindromu velikog psa". Izuzetno su inteligentni, živahni i odani svojim vlasnicima, ali posjeduju i dozu tvrdoglavosti i neustrašivosti.
Njihova urođena znatiželja i oprez čine ih odličnim psima čuvarima, no ta ista osobina često dovodi do pretjeranog lajanja. Oni lajanjem upozoravaju na svaku promjenu u okolini, od poštara do lišća koje vjetar nosi, smatrajući da obavljaju važan posao.
Vikanje na psa u takvim situacijama često se pokaže kontraproduktivnim jer pas to doživljava kao da se vlasnik pridružuje lajanju.
Kako bi se izbjegle nepoželjne navike, ključna je rana i temeljita socijalizacija. Bez izlaganja različitim ljudima, zvukovima i situacijama, pomeranac može postati nepovjerljiv i reaktivan.
Iako su maleni i krhki, važno im je dopustiti da svijet istražuju na vlastitim nogama, umjesto da ih se stalno nosi. To gradi njihovo samopouzdanje i sprječava razvoj tjeskobe.
Očekivani životni vijek pomeranca je između 12 i 16 godina.