Psihologinja i demograf otvoreno: 'Djeca ne trebaju savršenog, trebaju prisutnog roditelja'
Između nerealnih očekivanja koje nameću društvene mreže, stalne ekonomske neizvjesnosti i sustava koji često kaska za stvarnim potrebama obitelji, mentalno zdravlje majki i očeva postalo je jedna od najugroženijih točaka modernog društva. O tim izazovima i zamkama roditeljskog burnouta u podcastu 'Bez uputnice' govore demograf Marin Strmota i psihologinja Maja Vujčić Vračević
Biti roditelj nikada nije bio jednostavan zadatak, no za generaciju milenijalaca on dolazi s dosad neviđenim pritiscima. Između nerealnih očekivanja koje nameću društvene mreže, stalne ekonomske neizvjesnosti i sustava koji često kaska za stvarnim potrebama obitelji, mentalno zdravlje majki i očeva postalo je jedna od najugroženijih točaka modernog društva. O tim izazovima, zamkama roditeljskog burnouta i načinima na koje si roditelji, ali i društvo, mogu pomoći, u podcastu Net.hr-a "Bez uputnice" govorili su psihologinja i psihoterapeutkinja Maja Vujčić Vračević i demograf Izv. prof. dr. sc. Marin Strmota.
Anksioznost i pritisak savršenstva
Stručnjaci se slažu da se u populaciji roditelja milenijalaca osjeća pojačana doza anksioznosti, koja je posebno izražena kod majki. "Mi zapravo živimo u stalnom stanju krize još od 2020. godine, od pandemije do ekonomske nestabilnosti. To stvara ogroman dodatan izvor stresa, naročito za one koji su baš u tom razdoblju ulazili u roditeljstvo ili odgajali malu djecu", ističe Vujčić Vračević.
S druge strane, demograf Marin Strmota upozorava na "brutalan" pritisak vanjskih očekivanja, pojačan digitalnim svijetom u koji smo, kako kaže, ušli nespremni i needucirani.
"Ljudi su doslovce bombardirani očekivanjima. Očekuje se financijska neovisnost, savršeno tijelo, savršena majka, savršen otac. Sve je savršeno. To je dio marketinške aktivnosti koja nikad nije bila jača", objašnjava Strmota. Ta neprestana izloženost idealiziranim slikama na društvenim mrežama stvara raskorak između očekivanja i stvarnog života, što dovodi do osjećaja neadekvatnosti i ugrožava mentalno zdravlje.
Roditeljski burnout: Kad ‘ne mogu više’ postane opasna stvarnost
Izgaranje ili burnout nije više rezerviran samo za poslovni svijet. "Roditeljski burnout proizlazi iz kroničnog preopterećenja i nerealno visokih očekivanja koja roditelji, a pogotovo majke, postavljaju pred sebe. To nije lijenost ili nedostatak ljubavi, već stanje potpune iscrpljenosti", ističe Vujčić Vračević.
"Svaki burnout dolazi iz toga da osoba jako voli svoju ulogu. Majka koja jako voli svoje majčinstvo želi napraviti najviše moguće za svoje dijete. Ona ne ide za onim što je realno, nego za onim što bi bilo idealno", pojašnjava. Ta težnja savršenstvu u prehrani, motoričkom razvoju, odgoju i organizaciji bezbrojnih aktivnosti, uz pritisak da se istovremeno bude sretan i ispunjen, vodi u iscrpljivanje vlastitih kapaciteta.
Prvi znakovi, poput osjećaja "ne mogu više", često se ignoriraju. "Kažemo si, 'bezveze sam to rekao, moram nastaviti dalje'. I onda samo nastavimo. A onda vas tijelo zaustavi, ako nećete sami sebe", upozorava Vujčić Vračević. Dodaje kako ''tijelo kroz bolest ili potpunu iscrpljenost pokaže da je takav suludi tempo jednostavno neodrživ. Konstantno uspoređivanje s drugima na društvenim mrežama dodatno dolijeva ulje na vatru''.
"Naše su se majke mogle uspoređivati sa susjedom Mirjanom i Zlatom i vidjeti kako izgleda njihov dnevni boravak, bez filtera. Danas vidite samo idealne isječke, a naš mozak to ne može procesuirati kao lažnu sliku. Negdje u utrobi ipak osjetimo neki ubod", slikovito opisuje psihologinja.
Sustav koji kaska: Između entuzijazma pojedinaca i institucionalne tromosti
Dok se roditelji bore s unutarnjim i vanjskim pritiscima, podrška sustava često je nedostatna. Marin Strmota kritičan je prema neoliberalnom kapitalizmu koji, kako kaže, "nema vremena za čovjeka, nema vremena za obitelj". "Imate mlade ljude pritisnute stambenim kreditima, inflacijom i općom nesigurnošću. To im oduzima volju i energiju, ne samo za proširenje obitelji, nego i za samo roditeljstvo. Postavlja se pitanje imaju li uopće kapaciteta za to uz sve te pritiske", kaže Strmota.
"Država se mora uključiti. Ne smijemo dopustiti da nas životni uvjeti, infrastruktura i stanovanje zgnječe i ubace u mentalnu bolest samo zato što želimo biti roditelji", naglašava Strmota, dodajući da iako postoje pomaci poput osnivanja Ministarstva demografije, sustav je i dalje trom i često ovisi o entuzijazmu pojedinaca.
"Posebno su ugrožene skupine poput jednoroditeljskih obitelji ili roditelja djece s teškoćama u razvoju. Ti su roditelji izloženi kroničnom stresu, a kao društvo često nemamo adekvatan odgovor niti sustavnu podršku za njih", upozorava Maja Vujčić Vračević.
"Sustav ne može nuditi ni prosječnu razinu skrbi za djecu koja nemaju takvih potreba, a kamoli za one kojima je potrebna iznadprosječna pomoć. Potrebe su velike, a sve se vraća na izvor priče - ne možemo se nositi ni sa svojim problemima jer nemamo vremena za obitelj", nadovezuje se Strmota.
Savjeti za preživljavanje: Kako biti ‘dovoljno dobar’ roditelj
U moru pritisaka, ključno je pitanje kako roditelji mogu sačuvati sebe i stvoriti zdravu okolinu za svoju djecu. Odgovor stručnjaka je jasan: treba odustati od ideje savršenstva.
"Djetetu ne treba savršen roditelj, nego dovoljno dobar roditelj. To je roditelj koji je u stanju zadovoljiti potrebe djeteta, ali i nositi se sa sobom. On može biti i uznemiren, i nesretan zbog problema na poslu, i dalje biti prisutan roditelj", objašnjava Vujčić Vračević. Društvo koje teži anestezirati svaku bol i problem stvara lažnu sliku života. Umjesto toga, važno je prihvatiti da su teškoće sastavni dio života i time djeci dati realan primjer kako se nositi s izazovima.
Nadovezujući se na ideju savršenstva, Strmota je pojašnjava iz socio-ekonomske perspektive. "Ta nametnuta slika savršenog roditelja je zapravo odraz društva koje sve želi komercijalizirati. Savršen roditelj kupuje savršene proizvode, upisuje dijete na savršene aktivnosti i stvara savršen sadržaj za društvene mreže. To je pritisak tržišta, a ne stvarna potreba djeteta. Djetetu ne treba savršen roditelj, nego prisutan roditelj. Oduprijeti se tome je čin otpora", smatra demograf.
Marin Strmota nudi i praktičan savjet za borbu protiv digitalne ovisnosti koja krade vrijeme za obitelj. "Pokušajte maknuti mobitele sa strane kad dođete doma. Razgovarajte sa svojim djetetom, suprugom, dogovorite izlet u prirodu. Često smo doma prisutni tijelom, ali duhom nismo."
Na kraju, poruka roditeljima je da se okrenu vlastitim snagama. "Ljudska vrsta je puno otpornija nego što mislimo", kaže Vujčić Vračević. "Trebamo više obratiti pozornost na svoje jake strane, na ono što nas čini otpornima, a ne samo na poteškoće. Svi imamo te snage." U nesavršenom svijetu, upravo je ta spoznaja temelj za "dovoljno dobro" i zdravo roditeljstvo.
Kako razlikovati burnout od običnog umora, kako se s njim nositi i kako izbjeći pritiske društva, zašto majke i dalje nose veći teret u obiteljima, te kako biti zadovoljan roditelj pogledajte u videu na početku članka.
Roditelji bez filtera
Demograf Marin Strmota i psihologinja Maja Vujčić Vračević sudjelova li su na nedavno održanom panelu u sklopu projekta 'Roditelji bez filtera' održanom u Zagrebu. Na njemu su stručnjaci otvorili ključna pitanja suvremenog roditeljstva, istaknuvši da su milenijalci posvećeniji nego ikad, ali istovremeno suočeni s izazovima digitalnog svijeta i sve većim pritiscima društva.
U sklopu istog projekta 6. svibnja (srijeda) održat će se panel posvećen vršnjačkom nasilju – jednoj od najaktualnijih i najosjetljivijih tema današnjice.
Panel okuplja stručnjake iz područja socijalnog rada, psihologije i obrazovanja koji će govoriti o tome kako prepoznati nasilje među djecom, koje su uloge žrtve, nasilnika i promatrača te koje konkretne korake mogu poduzeti roditelji i škole. Poseban fokus bit će i na utjecaju digitalnog okruženja, društvenih mreža i mobitela.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO Psihologinja o mentalnom zdravlju djece i mladih: 'Ne želimo i nije dobro da smo savršeni roditelji'