'NIŠTA MI NIJE BILO JASNO' /

Ovdje noćenje košta 6,5 eura! 'Vozač busa me tražio da izujem cipele i spremim ih u vrećicu'

Vanja je za Net.hr otkrila čari života u Vijetnamu: 'Cijena od 6,5 eura po noćenju je uključivala doručak u restoranu od istog vlasnika. Za doručak smo mogli birati između omleta, voćne plate, smoothija ili juhe Pho'

26.4.2026.

12:18

Bojan Terglav

Privatan album

Život u inozemstvu često izgleda idealno – ali je li doista tako? U Net.hr-ovom specijalu 'Naši po svijetu' donosimo priče ljudi koji su neko vrijeme proveli ili još žive u drugim zemljama i iz prve ruke upoznali njihove prednosti i mane. Svaki tjedan nova perspektiva i konkretna iskustva. Iz prve ruke saznajte kako izgleda svakodnevica u drugim zemljama diljem svijeta – bez uljepšavanja, iskreno i osobno. U novom nastavku donosimo Vanjinu priču koja nam je dočarala život u Vijetnamu...

"Provela sam tamo nešto manje od dva mjeseca. Na put sam krenula 28. siječnja, letjela sam za Ho Chi Minh City (bivši Saigon) i tamo sam bila sedam dana. Nakon toga sam išla na otok Phu Quoc i ostala 20-tak dana. Iduća destinacija bila je Da Nang u kojem sam bila sedam dana i posljednja destinacija bila je u blizini grada Hoi An, malo mjesto uz plažu An Bang", govori nam Vanja S. (36). Vanja je inače 'remote worker', takozvani digitalni nomad, te strastvena ljubiteljica putovanja, a ovo joj je bilo prvo solo putovanje u istočnu Aziju.

Navodi kako je razlog njezinog dolaska u Vijetnam bio ponajviše uživanje u toplom vremenu na plaži u zemlji koja je u usporedbi s Hrvatskom dosta povoljnija. "Gledala sam gdje mogu uživati na plaži, te sam obišla par mjesta koja su imala tu opciju", govori nam Vanja.

Cijene u Vijetnamu, dodaje Vanja, uglavnom su dosta povoljnije nego u Hrvatskoj.

"Na primjer, u An Bang odsjela sam u preslatkom hostelu blizu plaže, za 14 dana platila sam 93 eura (otprilike 6,5 eura po noćenju. Cijena je uključivala doručak u restoranu od istog vlasnika. Za doručak smo mogli birati između omleta, voćne plate, smoothija ili juhe Pho. Cijene u restoranima dosta variraju. Ukoliko se držiš turističkih ulica platit ćeš obrok 7-8 eura što je visoka cijena za tamošnje uvjete. Prednost ostanka na jednom mjestu duže vrijeme je što stigneš istražiti restorane i pronaći najbolje opcije. Nakon prvih 10-tak dana u Vijetnamu sam obroke plaćala 2-4 eura", govori Vanja.

Foto: Privatan album

'Ne smijete prihvatiti njihovu cijenu'

Što se tiče općenito kupovine i koje su opcije najbolje, Vanja govori kako je ona najviše kupovala na noćnim tržnicama i općenito na tržnicama i otkriva zgodan trik - cjenkanje.

"Ne smiješ prihvatiti njihovu prvu cijenu. Čim se odmakneš, oni tu cijenu spuštaju. Čim sam naučila da cijene nisu fiksne, kupovala sam povoljnije. Čula sam da mnogi kupuju markiranu robu u Vijetnamu u većim gradovima npr. u Ho Chi Minhu jer se roba tamo i proizvodi, no ja nisam išla za tim. Kući sam se vratila sa suvenirima i suhim mangom", kaže nam Vanja.

Vanja govori kako je najbolje jesti u manjim restoranima koje uglavnom vode obitelji.

"Ono što sam primijetila u Vijetnamu je kad npr. šećete ulicom, većina trgovina i restorana su prizemlja obiteljskih kuća i možete vidjeti da cijela obitelj doprinosi i drži se zajedno - djeca često trčkaraju ispred trgovina, ruča se i večera ispred trgovine na malim plastičnim stolicama i uglavnom jedu svi zajedno. Najviše sam platila europsku hranu, primjerice pizza im je najčešće ima cijenu kao i kod nas, 8-12 eura", govori Vanja.

Od voća na tržnici, dodaje, uvijek se može naći marakuja, mango, papaja, banane, dragon fruit..., a Vanji je najfiniji bio mangosteen.

"Od namirnica često koriste piletinu i svinjetinu, u kombinaciji s povrćem i rezancima. Svaka regija ima jela po kojima je poznata, a svakako najpoznatije jelo je juha Pho i sendviči Banh mi. Meni se dosta svidjelo i Cau Lao, jelo sa domaćim rezancima, svinjetinom i nečim hrskavim na vrhu, vjerojatno neka vrsta prženog kruha. No, moram priznat da sam najčešće jela veganski Pad Thai", otkriva nam Vanja.

'DOBRO DA SMO OTIŠLI' /

Danijela i Ivan su Hrvatsku zamijenili Irskom, režije su im poslastica: 'To se ovdje ne plaća'

Ljudi, sigurnost i hrana

Dala nam je zanimljiv odgovor na pitanje što ju je najviše oduševilo u Vijetnamu. "Ljudi su jako pristojni i uvijek nasmiješeni. Nisam doživjela ništa negativno od strane lokalaca. Gdje god sam bila, osjećala sam se dosta sigurno. Kako sama putujem, znala sam hodati sama u 1-2 ujutro gradom i osjećala sam se sasvim sigurnom. Hrana je baš raznovrsna i jako ukusna, a voće je puno okusa", govori Vanja.

Vanja se u Vijetnamu dosta služila taksijem, ali najviše - na motoru. U Vijetnamu imaju aplikaciju Grab, kao što je u Hrvatskoj Bolt ili Uber, a cijena je za par kilometara vožnje uvijek oko 1-1.5 eura.

"Kad sam došla, prva dva dana sam se vozila autom jer je promet kaotičan u Ho Chi Minh Cityju i bilo me strah sjesti na motor. Nakon dva dana sam sjela prvi put na motor i od onda sam koristila Grab skoro svaki dan. Često mi nije bilo jasno kako nema sudara u prometu jer kad vidiš kako voze i koliko je vozila na cesti, kod nas bi već bilo više sudara. No oni se sporazumijevaju trubama, cijelo vrijeme u prometu čuješ da se trubi i ja u ta dva mjeseca nisam svjedočila niti jednoj jedinoj nesreći. Jednostavno se prepustiš i vjeruješ da će vozač odraditi svoje", govori Vanja.

Zanimljivo, najmanje ju je oduševilo mjesto na kojem je bila najduže - Phu Quoc. Vanja navodi kako je grad dosta razvikan na društvenim mrežama, predstavljaju ga kao mjesto za digitalne nomade, s predivnim plažama i turističkim atrakcijama.

"Istina je, po meni, sasvim drugačija. Dosta je smeća na plažama i ako ne čiste često smeće se jako brzo nakupi. More mi, osim na par iznimnih mjesta, nije djelovalo kristalno plavo kakvim ga predstavljaju i općenito mi nije ostavilo dobar dojam. Phu Quoc ima nekoliko 'gradova duhova', a najveći je Sunset Town kojeg su izgradili po uzoru na europske gradove, ali kad prošećeš ulicama shvatiš da je većina stanova prazna i to daje baš neki čudan osjećaj. Iz Sunset Towna ide najduža žičara iznad mora na svijetu, prolazi iznad tri otoka i vodi do Aquaparka na trećem otoku, duga je nešto manje od 8 km. Osim žičare, sve se čini kao veliki zabavni park i djeluje umjetno. Dok se voziš po cestama isto se može vidjeti puno smeća, čak i pale smeće uz ceste i to sve baš kvari dojam. No ako s aerodroma uđeš na autobus i odveze te direktno u resort, ništa od ovog nećeš vidjeti i dojam će biti sasvim drugačiji", govori Vanja.

Kako izgleda rad 'od kuće' u Vijetnamu

Vanja se u Vijetnam nije toliko družila s lokalnim stanovništvom koliko s putnicima koji su odsjedali u hostelima, iz raznih zemalja svijeta. Lokalci su, navodi Vanja, uglavnom bili vlasnici 'homestay' objekata gdje sam najčešće odsjedala i bili su jako ljubazni i uvijek joj pomagali s organiziranjem izleta ili savjetima gdje pojesti ukusnu lokalnu hranu.

S obzirom da je Vanja radila za vrijeme svog boravka u Vijetnamu, zamolili smo je da nam opiše kako je izgledao jedan njezin radni dan.

"Probudila bih se oko 9 sati i otišla na doručak u lokalni veganski restoran. Nakon doručka, spremam se na plažu do koje imam tri minute pješke. Plaža je pješčana, sa suncobranima i ležaljkama za 1,5 eura cijeli dan. Na plaži sam znala popiti najomiljeniju kavu - coconut coffee. Nakon plaže, oko 13 sati, odlazim u hostel i pripremam se za posao. Radila sam po našem vremenu od 8 do 16, po njihovom od 14 do 22. Posao se uglavnom sastoji od pisanja mailova i pokojeg poziva. Dan uglavnom prolazi okružen drugim putnicima koji isto rade iz hostela. Pred kraj radnog vremena svi bi se okupili u dnevnom boravku hostela i planirali što ćemo sa ostatkom večeri. Mogu reći da sam svakako iskoristila svo vrijeme koje sam imala na raspolaganju", govori Vanja.

Najdraža kava s kokosom

Dolazimo do kafića i raznim vrstama kave po kojima je Vijetnam poznat. "Kako sam radila remote, često sam bila u potrazi za novim mjestom gdje ću provesti dan. Kako su poznati po kavama, isprobavala sam skoro sve opcije koje su se nudile i najdraža mi je bila kava s kokosom, tzv. coconut coffee. Realno, ovo je više desert nego kava, ali nema veze. Inače, oni u kave češće stavljaju kondenzirano mlijeko nego obično, a od nešto drugačijih kava svidjela mi se slana kava i kava s Baileysom.

'Vozač busa me tražio da se izujem i stavim ciepele u vrećicu'

Na pitanje koliko je mjesečno potrebno za jedan pristojan život u Vijetnamu, a da se ne oskudijeva u ničemu, Vanja navodi: 'Ako si backpacker i nemaš problema s odsjedanjem u hostelu, rekla bih da je mjesečno dovoljno 500-600 eura'. Riječ je o nekakvoj prosječnoj plaći u Vijetnamu.

Ono što će Vanja svakako posebno pamtiti je njezina prva rezervacija autobusne karte.

"Odlučila sam putovati na radni dan i raditi iz autobusa, da ne gubim vikend na putovanje između dva grada. Kupila sam kartu na šalteru, a vožnja je trajala šest sati. Ulazim u bus i vozač traži da se izujem i stavim cipele u vrećicu. Ništa mi nije jasno, ali radim kako mi kaže. Krećem do svog mjesta i shvatim da se autobus sastoji od tri reda kreveta na kat, s prolazom toliko uskim da jedva prolazim. Krevet je toliko malen i uzak da me uhvatila nervoza. U sjedećem položaju ne mogu se niti ispraviti, glava mi dotiče gornji krevet. Sve u svemu, vožnju sam preživjela, a sljedeći put kad sam išla na duži put rezervirala sam VIP bus s krevetima koji su bili 'normalne veličine', govori Vanja s osmijehom na licu.

POGLEDAJTE VIDEO Otkazuju se putovanja, rastu cijene aviokarata: Kako će rat utjecati na hrvatski turizam?

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.