'WC JE POSEBNA PRIČA...' /

Pačja krv i jezik na tanjuru, jelo u restoranu 10 €, cijene za poželjeti: 'Jedno me šokiralo'

Mlada novinarka provela je tri mjeseca u Japanu - zemlji gdje vlakovi ne kasne, hrana je jeftina, ulice su čiste, s WC-i posebna priča

12.4.2026.

15:14

Dunja Stanković

Jasmina Garibović/Privatna arhiva

Život u inozemstvu često izgleda idealno – ali je li doista tako? U Net.hr-ovom specijalu 'Naši po svijetu' donosimo priče ljudi koji su neko vrijeme proveli ili još žive u drugim zemljama i iz prve ruke upoznali njihove prednosti i mane. Svaki tjedan nova perspektiva i konkretna iskustva. Iz prve ruke saznajte kako izgleda svakodnevica u drugim zemljama diljem svijeta – bez uljepšavanja, iskreno i osobno.

Zemlja kimona, trešnjinog cvijeta, gejši i sushija. Zemlja animea, dvoraca, katane, matche, haiku poezije i vlakova čiju brzinu ne možete zamisliti.

Zemlja koja je dom više od 122 milijuna stanovnika, a ujedno i jedna od najsigurnijih za život. Zemlja gdje vlakovi ne kasne, gdje je WC poput svemirske tehnologije i gdje se pravila strogo poštuju.

Japan se za naše pojmove čini kao neki drugi svijet. Satkan od duge tradicije, prekrasnih hramova i posebnih obreda, kulture ispijanja čaja, visokih nebodera i tehnoloških dostignuća od kojih vam zastaje dah. Zemlja koja je očarala Jasminu Garibović, mladu novinarku koja je Japan posjetila dvaput. Sveukupno je tamo, kaže, provela tri najuzbudljivija mjeseca u svom životu.

Prvi put u kasnu zimu od veljače do sredine ožujka, a drugi put u jesen - od sredine listopada do kraja studenog - upoznala je njegovu srž, ljude, kulturu i način razmišljanja te probala neke od najfinijih specijaliteta koje Japan može ponuditi. Ako se ne želite smrzavati kao ona, savjetuje - puno je bolje otputovati u jesen.

Spakirajte puno strpljenja i novaca

Za putovanje na drugi kraj svijeta nije joj trebala viza, ali je puno strpljenja, živaca i novaca. "Za povratno putovanje izdvojila sam negdje od 1100 do 1300 eura, a apartman za mjesec i pol iznosi oko 1100 do preko 3000 eura. Sve ovisi koliko luksuzan apartman želite i naravno, na kojoj lokaciji. Mi smo uzeli za cijenu u rangu do 1500 eura", prisjeća se Jasmina za Net.hr.

Planiranje za ovakvo putovanje kreće pola godine unaprijed. Treba puno organizacije i štednje za pronaći adekvatan smještaj, rezervirati let i ispuniti anketu koja olakšava proces na carini. Zvuči jednostavno, ali nije u potpunosti tako, kaže nam Jasmina: "Sama potraga za apartmanom nekad je igra živaca. Ipak je to mjesto gdje ćete boraviti ipak neko duže vrijeme, pa je pametno izabrati mjesto po svim svojim mjerilima - lokacija, perilica rublja, klima, pametni televizor, balkon s pogledom na grad i što god još uopće želite ili trebate", naglašava.

Dodatan izazov je i pakiranje, a let na drugi kontinent, i u zemlju udaljenu oko deset tisuća kilometara, prava avantura. "Do Japana i nazad sam letjela preko Poljske, Turske, a jednom sam do Tokija doletjela i iz Južne Koreje. Uzmite još pauzu do spajajućeg leta i put se može rastegnuti i preko 13 sati. Izmorenost i neispavanost pridonose euforiji kada napokon stignete u Tokio, budući da nakon što prođete veselu avanturu zaštitara i papirologije, potvrda, štambiljića i provjera, očekuje vas put vlakom do grada od nekih 40-ak minuta. Tek tada se pojavljuje taj neobičan osjećaj euforije, nevjerice, umora, neke čudne nostalgije, ukočenog vrata", ističe mlada novinarka.

Razlika ima u carini, odnosno provjerama. Puno brže ćete sve riješiti ako ispunite anketu. Tada samo pokažete QR kod jer se formira poseban red za turiste s kodom, a poseban za one koji tek trebaju ispuniti papirologiju. "Tada u gužvi i izmoreni žurite s popunjavanjem. Ne bih preporučila. Također sam davala otiske prstiju i prošla provjeru putovnice, trebate dobiti žig u putovnici da smijete ući u zemlju", govori. Tek nakon svega toga možete po svoju prtljagu.

Čiste ulice, neboderi i reklame koje paraju pogled

U Japan ju je prvi put odveo dečko, koji je zaljubljen u tu zemlju od malih nogu. Jasmina nije ni sanjala da bi joj se tako nešto moglo ostvariti. No, Tokio ju je osvojio čim je prvi put ugledala šarena svjetla i visoke zgrade u daljini za vrijeme vožnje od aerodroma do smještaja.

Prvo su ju, priznaje, s nogu oborile ulice: "Čiste, uredne, no toj čistoći se nisam niti stigla previše diviti jer mi je pogled uvijek lutao na sve strane, a najviše prema gore. Visina nebodera je doista da se smrznete. Toliko zanimljivosti na sve strane, kud god usmjerite pogled. Prema gore neonska svjetla, 3D animirane ogromne mačke, reklame za anime, video igre, velika glava Godzille u pozadini, zgrade koje izgledaju kao da su se arhitekti malo previše zaigrali. Kada pada kiša, to je odlično - doživljaj je još deset puta jači. A ispred i oko vas je zaista milijun zanimljivih restorana, trgovina, ukrasa, lampiona, bliještećih znakova, šarenila i ludila, zanimljivih prolaznika", prepričava nam sugovornica.

Iako u Tokiju živi oko 30 milijuna stanovnika, to se, kaže, uopće ne osjeti jer japanska organizacija potpuno negira kaos. Prema njezinom iskustvu, jedini koji stvore pomutnju na turističkim lokacijama su sami turisti koji žele na svakom koraku stati i fotografirati čudesne prizore.

Upravo su japanska pravila "kičma" na kojoj počiva organizacija tako velikog grada. Ostatku svijeta mogu biti neobična, ali ondje savršeno funkcioniraju. Jedan je to od razloga zašto su im ulice besprijekorno čiste - iako na njima nećete naći kantu za smeće. "One se mogu pronaći u trgovinama “kombinijima”, a ako imate komad papira ili nešto već drugo, očekuje se od vas da to jednostavno čuvate negdje dok ne dođete do tog famoznog koša za smeće. Također, Japanci su vrlo ozbiljni kada je u pitanju razdvajanje otpada, papir, plastika i ono što je nama neobično, imaju 'zapaljivu' vrstu smeća", govori.

Vlakovi ne kasne, pravila se poštuju

Pravila se ondje jednostavno poštuju. Ako idete gore pokretnim stepenicama, stat ćete u red s lijeve strane da bi oni koji žure mogli otrčati kraj vas s desne strane. U vlak se ulazi u redu, baš kao nekada u školi. Zahvaljujući sličnim pravilima, grad funkcionira "kao po špagi", navodi Jasmina: "Zamislite ulazite u šesticu na Trgu, ali ne gurate se i ne borite se sa starijim gospođama za mjesto, koje će vas svakako ispsovati bez obzira hoćete li joj prepustiti sjedalo ili ne, već u koloni ulazite jedan po jedan. Mjesta u javnom prijevozu starijim i nemoćnim, trudnicama se daju bez ikakvog razmišljanja, ljudi će jednostavno automatski ustati i ustupiti mjesto, a postoje i posebni dijelovi vlaka namijenjeni upravo njima i u pravilu nitko tamo neće niti sjesti".

Vožnju plaćate pri ulasku na stanicu prislanjanjem mobitela ili kartice koju nadopunjavate pravim novcem. A u čistim i urednim vlakovima će vas dočekati tišina. Isključuje se zvuk na telefonu, nema glasnog razgovora, a od putnika se očekuje da mirno i pristojno doputuju do odredišta. Gdje ćete stići na vrijeme, jer su točnost i poštivanje voznog reda prioritet. "To je bio jedan od većih šokova. Vlak će se pojaviti na stanici skoro pa u sekundu kada treba. Najveće zakašnjenje koje sam doživjela je bilo od možda minute. Od jednog kraja grada, koji je toliko masivan da je to uopće teško zamisliti, možete stići u pola sata. Japanska podzemna željeznica sigurno pripada među najkvalitetnije u svijetu - i to s dobrim razlogom. Svaka postaja također zasvira i neku svoju melodiju, da, svaka stanica zbilja ima svoj mali 'soundtrack'", prepričava.

Ne čudi ako znamo da japanski brzi vlakovi, poznati kao Shinkansen, redovito voze brzinama do 320 kilometara na sat. Najbrži komercijalni modeli su projektirani za brzine iznad 300 kilometara na sat.

Vozački u aplikaciji za e-romobil

Ako vam oko ponoći ipak "pobjegne" zadnji vlak, za sitan novac možete iznajmiti bicikl ili romobil. Prije vožnje trebate položiti "mali vozački" u aplikaciji za električni romobil. "Šokiralo me što Japanci bicikle i romobile voze po cesti, uz automobile, ali čovjek se valjda na sve navikne", ističe sugovornica.

Tokio izgleda kao grad koji se uistinu mazi i pazi - osim jednog dijela koji je Jasmini bio najdraži. Kabukicho je party odnosno "red light district" Tokija. Živ je u svako doba dana, sedam dana u tjednu: "Navečer se ovdje partija, pije, viče, tetura, pjeva, pada, leži na podu. Ovdje ćete sresti turiste, pijane mlade Japance, odbjegle tinejdžere, djevojke koje vas pozivaju u noćni klub oskudno odjevene. Količina sadržaja je zasljepljujuća, restorani, barovi, trgovine koje rade od 0 do 24 - zbilja u Tokiju u tri ujutro možete ići kupovati suvenire".

Ali nije potpuno siguran. U ovom dijelu grada ako niste informirani, možete završiti i prevareni, no japanska će vas policija preko razglasa upozoravati na to. "Iako sam čitala neka iskustva žena koje su doživjele stvarno neugodne situacije, ja se niti u jednom trenutku nisam osjećala nesigurno ili ugroženo. Nisam niti pomislila da bi mi netko učinio nešto nažao, iako sam, kao što sam spomenula, voljela boraviti u ovom 'sivom' dijelu grada i to po noći. Hodala sam gradom u svakom dijelu dana i svaki put osjećala sam se daleko sigurnije nego na primjer nekom europskom gradu", tvrdi Jasmina.

Eto - takvi su Japanci, kaže. Ljudi koje sretnete u trgovini su iznimno dragi, pristojni i srdačni. Očekujte osmijeh, naklon, zahvaljivanje za sve moguće i nemoguće. "Na ulici ili u vlaku su sramežljivi i rezervirani, možda nešto slično Skandinavcima, ali s osjetno manje hladnoće. Primjerice dok sam bila izgubljena na stanici u podzemnoj, jedan Japanac mi je priskočio pomoći i uputio me na pravi vlak. Ili jedan stariji biznismen u restoranu koji je taman završio sa svojim jelom i na izlazu iz restorana, brzinski mi je pokazao koji da umak iskoristim za svoje jelo", ispričala je.

Ljuta hrana i neobične grickalice

A za gurmane i njihove okusne pupoljke, ova zemlja je raj. Izbora je toliko da ni sami više ne znate što pojesti, ali teško da ćete pogriješiti. Jasmina priznaje da je većinom isprobavala brzu hranu kakvu nema kod kuće, ali pronađe se za svakoga ponešto. Svakako preporučuje njihov ramen, popularnu japansku juhu s bogatim temeljcem, valovitim rezancima i raznim dodacima. One s osjetljivim nepcem upozorava - Japanci vole ljutu hranu.

"Ne volim eksperimentirati s hranom i nisam ljubitelj ribe pa sam se držala hrane koju inače jedem. Nisam probala ništa luđe od ramena i gyoza. Isprobavala sam doduše, njihove slatkiše i niti jedan me nije razočarao. Moj dečko je po tom pitanju puno drugačiji od mene, on najluđe sto je jeo je neki takozvani 'hormonski set', jelo koje sadrži pačju krv, jaje i jezik neke životinje. Toliko o ludoj kužini", kazala je.

Svakodnevni život ljudima je maksimalno olakšan. Japanci su jako zaposleni i užurbani, ljudi svoje slobodne vrijeme ne vole provoditi kuhajući kojekakve velike ručkove. Ako ni vi ne želite kuhati, a ne da vam se ići u restoran, treba vam samo trgovina i mikrovalna, koju imaju praktički svi u Japanu.

"Možete kupiti gotovo jelo u popularnim 'kombinijima', malim trgovinama koje rade od 0 do 24, a imaju sve što treba. Na svakom su uglu. To nije neko 'smeće' od jela tek tako da se pojede, ima okus kao i kada zaista kod kuće provedete sate spremajući, kuhajući i kasnije čisteći nered u kuhinji. A ovdje ste potrošili možda 10 minuta sve zajedno. Ne morate ni ići kući, često već u kombiniju imate mikrovalnu i stol pa si slobodno odmah sami podgrijete večeru", opisuje naša sugovornica neobično iskustvo.

Postoje i aparati s kavom. Možete kupiti i smrznuto voće pa si na aparatu napraviti hladni voćni smoothie. Za više lokalno iskustvo, postoji i cijeli niz manje poznatih japanskih “kombini” trgovinica. "U tri ujutro tako možete doći, kupiti večeru, sladoled i gel za kosu. Nezamisliv koncept za Europljane", ističe Jasmina.

Cijene za poželjeti

Ali u trgovinama skoro ništa nije kao u Hrvatskoj. I one namirnice koje gotovo svakodnevno jedemo poput jaja, mlijeka i kruha, drugačijeg su okusa. "Jaja su kremasta iznutra, a mlijeko je slatkasto. Kruh kupite kao što biste kod nas kupili tost. Sir dolazi u vrećici i u malim kuglicama je, izgleda više kao neka tjestenina. Zaista puno, puno drugačija hrana", priznaje.

Grickalice su također posebna priča. Primjerice morska bića možete jesti kao čips - crveni račići prodaju se u prozirnoj vrećici tako da ih odmah vidite na polici. Imaju i raznih proizvoda od morske trave, ali i more lude hrane i grickalica koje uopće nije prepoznala. "Najluđi i najgori su bili račići, nisam ih htjela probati, ali dečko je i kaže da su ogavni i puno preslani, kao da uzmete litru morske vode, samo što račići još i hrskaju. Zanimljivo je da jedino što mi baš i nije fino je krumpir i jela s krumpirom, kojih je jako malo, zapravo samo sam pomfrit vidjela u ponudi i stvarno nije baš ukusan, posebno u usporedbi s našim ovdje", dodaje.

Cijene su zato za poželjeti. Sugovornica nam kaže da se za 10 eura možete fino najesti u restoranu, a u trgovini za isti novac možete kupiti hrane koja će vam biti dovoljna za više dana. Za razliku od Hrvatske, svaki se put ugodno iznenadila koliko je malo platila hranu. "Navikla sam na naše cijene koje stalno 'idu u nebo' pa mi je tako već postalo normalno da za neke grickalice i sokove za dva dana dam i po 15 eura. Jedne večeri sam u Tokiju tako došla u 7Eleven, nakupovala grickalica za tjedan dana i račun je bio 11 eura. Kulturni šok u svom najboljem izdanju. I nije samo hrana, već i tehnologija, odjeća, suveniri, kava. Sve su cijene daleko normalnije i pristupačnije za razliku od Europe. Ono što recimo nije jeftinije su ulaznice za razne turističke atrakcije, izložbe i muzeje", navodi.

Bez obzira na cijene, ta su iskustva nešto posebno i ostaju urezana u sjećanje. Ali, gdje god da kupite ulaznice, prvo ćete se načekati u dugačkom redu. Tokio posjećute ogroman broj turista koji žele posjetiti najpopularnije atrakcije. "Shibuya Sky, Tokyo Tower, Rainbow Bridge, hramovi, Torii gateovi, parkovi veličine 10 Maksimira kao što je Shinjuku Gyoen National Garden.

Japanci su se dobro pobrinuli da iskustva turistima budu za pamćenje do kraja života. Kada se popnete na visinu od 634 metra i promatrate tu gromadu od grada, po noći, sva ta svjetla, te daleke zgradurine kako samo nepomično stoje u daljini, sav taj nevjerojatan život koji se odvija 600 metara ispod vas, shvaćate da ste na posebnom mjestu i shvaćate da ste bogati zato što ste vidjeli takvo nešto vlastitim očima, umjesto na nekoj Instagram objavi i tada ja shvaćam koliko se isplatilo dva mjeseca jesti instant rezance u Zagrebu", prepričava nam mlada novinarka.

Posebno joj se svidjela poluvođena tura kada idete u Tokio Tower ili Skytree, gdje se penjete prema vrhu.

"Unutrašnjost zgrade izgleda poput nekog cyberpunk filma. Zatim imate jednu vrlo dugačku vožnju liftom gdje slušate voditelja ili voditeljicu za vrijeme vožnje. Nakon što se popnete, onda možete šetati, upijati pogled, fotografirati. Također atrakcija s nevjerojatnim pogledom je naravno popularni Shibuya Sky koji gleda na najpopularnije raskršće na svijetu - Shibuya Crossing, gdje nemate tu dodatnu turu nego sami šetate gore, to je zapravo helipad. Park je također teško za opisati, no sama njegova veličina i prostranost su dovoljni da šokiraju", prepričava još uvijek drage dojmove. Kad god se umorite od šetnje, slobodno sjednete ili legnete na travu, uživate na suncu, imate piknik, skinete cipele i odmarate i tijelo i um.

Čudesni WC-i i naručivanje na tabletima

Jezična barijera je velika. Engleski malo tko zna, ali zanimljivo je da se sa svima možete sporazumjeti. "Ako je bilo potrebno, uslikala bih mobitelom stvar koju želim i samo pokazala srdačnoj teti na blagajni. Na mjestima koja su baš preplavljena turistima možete se sporazumjeti engleskim, ali generalno ne treba baš na to računati. Isto tako, nećete u restoranu ili trgovini čuti hitove zapadnjačkih top ljestvica. No, ovo sve u restoranima zapravo i nije nikakav problem budući da velikom većinom hranu naručujete putem tableta, platite na pametnim uređajima na izlazu i to je to", prepričava. Ukratko - Japan je obećana zemlja za introverte i sramežljive.

I njihovi toaleti su "high tech". Tehnologija je na svakom koraku. A bide je, kaže, nešto što razmazi čovjeka: "Naš europski WC djeluje čak nekako srednjovjekovno u usporedbi s bideom. Grijanje sjedala, ispiranje koje možete podesiti kako god vama najbolje odgovara, čak možete uključiti glazbu ili šum za prikrivanje 'zvukova'".

Uz sve to, Japan je meka za zaljubljenike u video igre, anime kulturu i tehnologiju. Posvuda su figurice, kazete, DVD-ovi, stari mobiteli i uređaji koji su bili popularni prije 20 godina. Potresi iz filmova, ukrasi, lutke. Postoji i puno "arkada" gdje možete igrati igrice iz 80-ih i 90-ih.

Izbor je, kaže, ogroman. Od glazbenih igara, plesnih, popularni Mario Kart koji je obilježio milijune djetinjstva, pucanje po zombijima, stari Mortal Kombat, automati gdje hvatate plišane igračke i privjeske. Tokio je ujedno dom sjedišta velikih studija poput Bandai Namco, Konami, Sega, Capcom, Sony, Atlus, Square Enix i legendarni i najpoznatiji Nintendo.

Postoji i ona druga, "tamna strana" Japana gdje nije sve naizgled savršeno. Često možete vidjeti poslovne ljude koji izmoreni spavaju u vlaku ili učenike koji zaspu u restoranu ili na kavi. Djevojke koje na hladnoći stoje i pozivaju turiste u restorane.

Jasmina naglašava da iskustva prepričava iz perspektive turistice i da je život tamo vjerojatno dosta drugačija strana novčića.

Ipak, da može sutra bi spakirala stvari i bez previše razmišljanja otišla živjeti u Tokio - makar i u 15 kvadrata. "Ako se to i nikada ne dogodi, nastavit ću dolaziti upijati tu šarenu, neonski obojenu stvarnost koja uopće ne djeluje stvarno", zaključuje.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Čeka nas izazovna sezona: 'Sa strepnjom gledamo cijene, turistima će jedna stvar biti presudna'

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.