'TOGA PRIJE NIJE BILO' /

Pričali smo s čovjekom iz Interpola: 'Taj porast nas jako brine, osobito nakon Covida'

Globalna mreža protiv kriminala - što zapravo radi Interpol i zašto je ključan za sigurnost otkriva Samuel Heath u velikom razgovoru za Net.hr

Katarina Dimitrijević Hrnjkaš

Dajte joj 100 metara ulice i u njoj će naći heroja ili skandal. Novinarstvo joj je strast, ne posao

Svi članci autora >

18.4.2026.

16:27

Net.hr/Shutterstock

Njihovi službenici obično rade u pozadini — rijetko ćete čuti imena ovih junaka. Oni ne pale rotirke niti jure ulicama, a još rjeđe završavaju u spektakularnim potjerama kakve često snimaju helikopterske kamere u Sjedinjenim Američkim Državama.

No, onog trenutka kada kriminalci prijeđu granicu i pomisle da je potjera gotova — tada oni stupaju na scenu.

Interpol jedna je od najmoćnijih mreža na svijetu i djeluje u 196 država. Upravo zato svi mi spavamo malo mirnije i hodamo sigurnijim ulicama. Zahvaljujući Interpolu, bjegunci mogu biti uhićeni tisućama kilometara daleko, a narko-bosovi mogu pasti i na mjestima na kojima su mislili da su sigurni.

Ključna misija - povezivanje policija

Osnovan 1923. godine, Interpolova ključna misija jest povezivanje policija, omogućiti razmjenu informacija — jer kriminal s kojim se suočavaju odavno je postao globalan.

I dok Interpol djeluje u nekim od najosjetljivijih područja — od trgovine drogom i ljudima do organiziranog kriminala — njegov rad i dalje je pod stalnim povećalom javnosti.

Za komunikaciju s javnošću zadužen je Samuel Heath, direktor komunikacija Interpola, s kojim smo imali priliku razgovarati u Podgorici, gdje je sudjelovao kao govornik na regionalnoj i globalnoj PRO PR konferencija posvećenoj odnosima s javnošću.

'Ne smijete novinaru reći nešto što nije istina'

Kako ste dobili posao direktora komunikacija u Interpolu?

Vrlo jednostavno — prijavio sam se. Kao i većina međunarodnih pozicija, posao je bio javno oglašen i svi su se mogli prijaviti. Zašto sam izabran — to biste morali pitati one koji su me intervjuirali — ali rekao bih da sam donio snažno međunarodno iskustvo.

Radio sam za Ujedinjeno Kraljevstvo pri Ujedinjenim narodima, u press uredu Ministarstva vanjskih poslova, vodio međunarodne kampanje.

VIŠESTRUKI UBOJICA /

Srđan Mlađan u lancima stigao na sud: Novinarima dobacio dvije rečenice

Radio sam u različitim okruženjima — u Pakistanu, u Islamabadu kao voditelj komunikacija za Ujedinjeno Kraljevstvo, zatim u New Yorku kao glasnogovornik pri UN-u, a posljednje u nizu i kao direktor komunikacija za UK u Sjedinjenim Državama, sa sjedištem u Washingtonu.

Donio sam širok spektar iskustava i radio na najvećim svjetskim medijskim tržištima —u Londonu, New Yorku i Washingtonu. To su i dalje ključna globalna medijska središta, uz iznimku AFP-a u Parizu.

Tijekom karijere radio sam s medijima, dionicima, internom komunikacijom, na strategijama i sve više s digitalnim kanalima. Upravo ta širina iskustva stavila me u dobru poziciju za ovu ulogu. Kada mi je ponuđena, rado sam je prihvatio.

Na PRO PR konferenciji govorili ste o povjerenju. Naravno, ne možete uvijek reći sve — ali koliko je važno biti iskren?

"Za mene je to potpuno jasno — PR stručnjaci ne smiju lagati.

Ne smijete novinaru reći nešto što nije istina. Možete reći da ne možete komentirati ili da ne možete o nečemu govoriti — ali morate govoriti istinu. Onog trenutka kada to prestanete raditi, gubite kredibilitet.

Vaš odnos s novinarima, javnošću i dionicima više neće biti temeljen na povjerenju. Ljudi će vas prestati slušati ako niste iskreni. A iz perspektive komunikacija, kredibilitet je u vašem vlastitom interesu. Ali postoji i moralna dimenzija.

Ja sam javni službenik i svjestan sam da me plaćaju porezni obveznici iz 196 zemalja. To nije nešto što uzimam zdravo za gotovo. Naša je odgovornost djelovati ispravno i etično.“

'Moramo pronaći ravnotežu'

Sjećam se da sam posjetila internetsku stranicu Interpola i iznenadila se koliko je otvorena — posebno kampanjom „Identify Me”, u kojoj dijelite vrlo osobne priče i fotografije neidentificiranih žrtava te tražite pomoć javnosti. Prilično ste otvoreni, zar ne?

Da, ali to ovisi o situaciji. Svatko tko radi u odnosima s javnošću policije obavlja vrlo zahtjevan posao. Kao i svaka policijska služba u svijetu, moramo pronaći ravnotežu između mnogih suprotstavljenih prioriteta.

Ako istražujete organizirani kriminal, ne možete dijeliti informacije jer biste time mogli pomoći počiniteljima da izbjegnu pravdi. Postoje legitimni i vrlo stvarni razlozi zašto ne možete uvijek biti onoliko otvoreni koliko biste željeli.

NASTAVLJENO SUĐENJE /

Među dokazima protiv Mlađana i RTL-ov Dosje Jarak: Hoće li među svjedocima biti i Andrija?

S druge strane, u nekim situacijama možemo biti transparentniji — primjerice, nakon presude ili kada govorimo o podršci žrtvama.

Interpol ima prednost u tome što nije izravno na terenu — mi povezujemo policijske snage u državama članicama, uključujući i one u Hrvatskoj, koje svakodnevno rade "na ulici", provode uhićenja i istražuju kaznena djela. Naša je uloga podržati ih tako što omogućujemo suradnje s drugim policijskim snagama.

To nama daje određenu distancu.

Ipak, svi u javnoj službi — uključujući i one u komunikacijama — imaju dužnost biti što otvoreniji unutar tih ograničenja.

Jeste li ikada imali loša iskustva s medijima? Je li vas neki novinar ikada razočarao objavivši nešto što nije smio?

Ništa previše ozbiljno. Najveći izazov je raditi s različitim medijskim kulturama. Na primjer, novinarstvo u Njemačkoj i u Ujedinjenom Kraljevstvu u osnovi su različiti.

Koja je razlika?

U nekim zemljama ne možete dobiti pitanja za intervju unaprijed, dok se drugdje ona dostavljaju i čak vam se može dopustiti da pregledate tekst prije objave. U Ujedinjenom Kraljevstvu, primjerice, to se jednostavno ne događa.

Postoji i nešto što je britanskim profesionalcima u SAD-u uvijek bilo prilično zabavno.

Kada se radi o osjetljivim temama, izraz “on background” je vrlo važan — ali znači različite stvari u Ujedinjenom Kraljevstvu i u SAD-u. U Ujedinjenom Kraljevstvu znači da se informacija može koristiti, ali ne pripisivati imenom, dok se u SAD-u tumači slobodnije i izvor se ponekad može opisati. Zato morate biti vrlo jasni što to znači.

Nikada nisam imao stvarnih problema s novinarima kada sam bio jasan.

'Postoje i neke smiješne situacije'

Postoje i neke smiješne situacije — moje prezime, Heath, teško je izgovoriti u nekim zemljama, pa sam jednom završio citiran kao “Sam Heathrow”, poput zračne luke u Londonu. Mislim da se to dogodilo u jednim novinama u Čileu.

I jednom je netko pitao hoće li Ministarstvo vanjskih poslova poslati helikopter da spasi žrtvu. Citirali su me kako sam rekao da Ministarstvo vanjskih poslova nema "prokleti helikopter" ili nešto u tom smislu — što doista nisu trebali objaviti.

Ali nikada nisam imao nikakvih ozbiljnih problema. Moj posao je ozbiljan, bavim se ozbiljnim temama, pa ne mogu samo ‘slučajno’ podijeliti informacije i onda to povući govoreći: "Oh, to ne možete koristiti." Postoje jednostavno stvari koje ne mogu otkriti.

Ali sve dok ste jasni, vjerodostojni, iskreni i dosljedno se odnosite prema novinarima, mislim da ne nailazite na probleme.

Time se bavim već dugo, radeći na nekim vrlo osjetljivim pitanjima, i nikada nisam imao zaista ozbiljan problem — osim što su me zvali Sam Heathrow. (smijeh)

Jeste li ikada pomislili da ste možda podijelili previše informacija?

Ne baš u ovoj ulozi. To se možda dogodilo u nekim mojim ranijim pozicijama, osobito kada dajete pozadinske brifinge o pitanjima nacionalne sigurnosti. U tim situacijama balansirate informacije koje imate — a kojih je često puno više nego što novinari znaju — s onim što oni trebaju znati i onim što smijete podijeliti.

Posebno je izazovno kada u pozadini postoji više dionika kao što je slučaj u vladi — veleposlanik, ministar, premijer, obavještajne službe… Svi oni imaju različita stajališta! Najteži dio bio je uskladiti sve to, a istovremeno maksimalno povećati ono što možete podijeliti kako bi novinari imali informacije i kontekst koji su im potrebni za točno izvještavanje.

Na kraju, ipak morate učiniti ono što vaši nadređeni kažu. To može biti vrlo teško. I čak i nakon što sve to učinite, ponekad bih se brinuo nakon slanja izjave ili priopćenja za medije. Pomislio bih: "O ne, jesam li poslao pravu verziju?" (smijeh)

Ali mislim da je to prirodno. Ipak, nikada nije bilo ništa posebno dramatično. Smatram se prilično sretnim u tom pogledu.

'Prijetnje su globalne i kontinuirane'

Sada ste voditelj komunikacija u Interpolu. Koje su najveće prijetnje u Europi?

Prijetnje su globalne i kontinuirane. Postoje neke razlike od regije do regije — ali ne tako velike.

Najveća zabrinutost je rast organiziranog kriminala — osobito nakon COVID-a, koji je ubrzao taj trend.

Kriminalci su postali inovativniji. Okrenuli su se poslovnim modelima i koriste menadžerske tehnike i tehnologiju na načine koje prije nismo vidjeli. Zaista vidimo da organizirani kriminal postaje učinkovitiji.

Šire se u zemlje u kojima ranije nisu bili prisutni i djeluju na razinama kakve prije nismo vidjeli.

'Takvo nasilje se prije deset godina nije događalo'

Iskreno, diljem Europe prijetnje od kriminala sada su vrlo globalne. Postoje manje regionalne razlike, ali ne u velikoj mjeri. Vrlo smo zabrinuti zbog porasta organiziranog kriminala. To je postalo posebno očito nakon COVID-a, iako je trend postojao i prije — pandemija ga je jednostavno ubrzala.

Ono što vidimo jest da organizirani kriminal postaje daleko učinkovitiji. Vidimo kako raste, ulazi u zemlje koje se ranije nisu suočavale s takvim problemima i djeluje u razmjerima kakvi prije nisu viđeni u nekim regijama.

Primjerice, u sjevernoj Europi vidimo nasilje u lučkim gradovima povezano s organiziranim kriminalom — nešto što se jednostavno nije događalo prije deset godina.

Kibernetički i financijski kriminal

Droga i dalje ostaje veliki problem. Ona je i dalje, na mnogo načina, najveći izvor prihoda za kriminalce i organizirane kriminalne skupine. I naravno, posljedice ne pogađaju samo one koji odluče kupovati drogu, nego i ljude duž ruta krijumčarenja, kao i nasilje koje se događa oko tih luka.

Trgovina drogom i dalje je značajan problem. Postoje zabrinutosti zbog ulaska fentanila u Europu, ali ono što zapravo vidimo nije nužno fentanil, nego dolazak drugih sintetičkih droga — i to ostaje vrlo stvarna zabrinutost.

Zatim postoji još jedno pitanje, ono koje, mislim, zabrinjava mnoge Europljane: kibernetički kriminal i različiti oblici financijskog kriminala, gdje ljudi ciljaju posebno ranjive pojedince — ili, iskreno, bilo koga. Koriste sve sofisticiranije tehnike kako bi manipulirali ljudima da predaju novac, a da toga nisu ni svjesni.

I naravno, umjetna inteligencija bit će veliki izazov. U nekim zemljama, gdje mnogi ljudi govore isti jezik, ovakve prijetnje postoje već nekoliko godina — ali sada se, uz umjetnu inteligenciju, šire u zemlje i jezike gdje to prije nije bio problem.

Kao što sam rekao, ranjive osobe puno su sklonije postati žrtvama — ali iskreno, bilo tko može postati žrtva. Sve veća sofisticiranost umjetne inteligencije to znatno olakšava.

Što kriminalci mogu učiniti ako ukradu moj identitet?

U konačnici, pokušavaju doći do novca. Pokušat će isprazniti vaše bankovne račune, a zatim koristiti vaše podatke kako bi kontaktirali vašu obitelj i prijatelje u pokušaju da i od njih dobiju novac.

Postoji mnogo različitih načina na koje to mogu učiniti, ali pokretačka snaga kriminalnih skupina jest izvući novac od pojedinca, a zatim koristiti podatke te osobe kako bi iskoristili druge koji su joj bliski.

'Naš fokus ostaje na kriminalnim skupinama i međunarodnom kriminalu'

Je li danas još uvijek moguće razlikovati organizirani kriminal i hibridno ratovanje?

Mi smo nepolitička organizacija prema našem statutu, tako da čim nešto postane političko ili povezano s ratom, naši sustavi nisu za to predviđeni, budući da smo osnovani 1923. godine.

Ideja je bila stvoriti neku vrstu organizacije — možda ne strogo tehničku, ali gotovo tehničku — za povezivanje policijskih snaga.

Mnogi su zabrinuti zbog hibridnih prijetnji i rata, ali to nije ono na što je Interpol usmjeren.

Djelujemo tako da pružamo uslugu našim državama članicama koja im omogućuje međusobnu razmjenu informacija. Kada bismo počeli ciljati pojedine države, to očito ne bi bilo moguće — a u svakom slučaju, naš statut to zabranjuje.

Zato naš fokus ostaje na kriminalnim skupinama i međunarodnom kriminalu općenito. Jedno od područja na koje smo, primjerice, usmjereni jest borba protiv terorizma, ali i tamo se vide promjene u pristupu. Primjerice, često vidite poveznice između terorističkih organizacija i skupina organiziranog kriminala kada to odgovara objema stranama.

Terorističke organizacije također se bave kriminalnim aktivnostima, uključujući organizirani kriminal, kao načinom ostvarivanja prihoda, dok su skupine organiziranog kriminala spremne surađivati s terorističkim mrežama jer im to donosi profit i određenu razinu zaštite. To je jasan primjer kako različiti akteri djeluju na međusobno povezane načine.

U pravilu ne provodimo istrage. To nije naša uloga — to je odgovornost pojedinih država.

Ako se određeno kazneno djelo dogodi u nekoj zemlji, ta ga zemlja istražuje. Ono što potom mogu učiniti jest koristiti naše sustave na različite načine — primjerice putem crvenih tjeralica.

Crvena tjeralica u suštini je zahtjev za pritvaranje ili uhićenje; to nije nalog za uhićenje, već zahtjev. Svaki zahtjev za crvenom tjeralicom koji podnese neka država mi pregledavamo prije objave. Provjeravamo je li u skladu s našim pravilima o obradi podataka, koja su vrlo stroga i sveobuhvatna, te također procjenjujemo postoji li ikakva politička dimenzija.

Primjerice, ako je kazneni slučaj jasno povezan s određenom državom na način koji izaziva političku zabrinutost, takvu obavijest ne bismo objavili.

Koji su najsnažniji dojmovi koje ste stekli u svom radu?

Posvećenost mojih kolega njihovom poslu. Bilo u Hrvatskoj ili u drugih 195 zemalja, ljudi postaju policijski službenici s razlogom. Većina ljudi bira ovu profesiju jer vjeruje u zakon i pravdu, i zato što želi služiti svojoj lokalnoj zajednici — sigurnost njihovog grada, regije i zemlje duboko im je važna.

Iz mog iskustva, kada vidite izvanredne rizike koje policijski službenici preuzimaju, količinu posla koji obavljaju iza kulisa — često radeći cijelu noć samo kako bi pokušali spasiti nekoga — te su žrtve izvanredne. I zato je policijski posao toliko cijenjen diljem svijeta.

Doista je ponizno vidjeti tu predanost i imati priliku igrati ulogu u njezinu obilježavanju. Vidimo koliko policijskih službenika gubi život na dužnosti, zbog čega smo pokrenuli globalnu kampanju kako bismo odali počast i obilježili naše kolege 7. ožujka. Znamenitosti poput Koloseja u Rimu bile su osvijetljene plavom bojom, kao i Petra u Jordanu, Krist Otkupitelj u Rio de Janeiru, Palača znanosti i kulture u Varšavi te policijske postaje diljem svijeta. Kampanja je rasla organski, a svi uključeni brzo su shvatili koliko je važno prepoznati žrtvu policijskih službenika.

POGLEDAJTE VIDEO Među dokazima protiv Srđana Mlađana i RTL-ov Dosje Jarak, čeka se odluka o svjedočenju Andrije

Interpol Kriminal

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.