Vrtio milijarde na Wall Streetu, za Net.hr otkriva: 'Do 38. imao sam sve, ali bio nezadovoljan'

Kako investicijski bankar, preko čijih ruku prelaze deseci milijardi dolara na Wall Streetu, odjednom napravi zaokret, postane filantrop i osnuje prvu međunarodnu filantropsku mrežu? 

Odgovor ima Robert Collins, bivši visoki menadžer Godlman Sachsa koji je 17 godina na Wall Streetu vodio investicije vrijedne oko 36 milijardi dolara, kao upravitelj globalnih portfelja.  Danas, ovaj Amerikanac je poznatiji kao osnivač međunarodne filantropske mreže TrustBridge Global. Riječ je o mreži koja povezuje donatore i humanitarne projekte u preko 100 zemalja diljem svijeta.

Collins je nedavno posjetio Zagreb kako bi sudjelovao na međunarodnom skupu Harvest - Global Network Gathering, koji okuplja filantropske organizacije iz Europe, SAD-a i Azije. U pitanju je mreža sa snažnom kršćanskom filantropskom tradiciju, koja podržava širok spektar društvenih i humanitarnih projekata.

Foto: FILIP VUKINA

Trenutak kada se sve preokrenulo

Priča koja je 'zaslužna' za njegov zaokret prema filantropiji nije vezana uz anegdotu s Wall Streeta, odmah objašnjava Collins u razgovoru za net.hr.

"Ona se odnosi na ono što mi Wall Street nije mogao pružiti. Do svoje 38. godine postigao sam sve što financijski svijet smatra uspjehom. Bio sam Managing Director u prestižnoj tvrtki. Vodio sam veliki tim koji je upravljao milijardama dolara. I unatoč tome osjećao sam duboko nezadovoljstvo", kaže i dodaje da je godinama ranije bio uvjereni ateist i smatrao se intelektualcem. 

"Ali shvatio sam da nikada nisam iskreno preispitao pretpostavke na kojima se temeljio moj pogled na svijet. Stoga sam pokrenuo ono što sam smatrao novim analitičkim projektom, primjenjujući istu razinu rigoroznosti koju sam koristio pri procjeni investicija na čitanje Biblije i promišljanje najvećih životnih pitanja", otkriva.

Foto: FILIP VUKINA

Osim što ga je, kako kaže, to putovanje dovelo na kraju do promjene vjere i žaljenja što "nije bio otac kakav je želio biti svojoj djeci", a ima ih petero, bila je tu i želja da učini više od pomaganja bogatim ljudima da postanu još bogatiji. Sve to, nastavlja, dovelo ga je do odluke da napusti Wall Street i posveti se filantropskom sektoru.

Naučio je pritom, dodaje, dvije važne lekcije: da su vještine i disciplina kojoj uči Wall Street važni alati i drugo, da je najbolja investicija ulaganje u ljude i svrhu, a ne samo u portfelje.

"Donacija od 20.000 dolara dobro vođenoj školi u Indiji, prema svakom iskrenom mjerilu, predstavlja izvanredniji povrat na ulaganje od bilo čega što sam ikada postigao u Goldman Sachsu", kaže Collins.

'Većina filmova često pretjeruje'

Da odmah udovoljimo znatiželji, pitali smo ga jesu li američki filmovi o Wall Streetu realni ili pretjerani? Collins odgovara, često se pretjeruje s ekstremima. 

"American Psycho i The Wolf of Wall Street zabavni su filmovi, ali predstavljaju karikature. Prikazuju patologije koje, ako uopće postoje, zasigurno se nalaze na marginama i ne predstavljaju stvarnost. S druge strane, filmovi poput Margin Call vjerojatno su najbliži stvarnom prikazu napetosti donošenja financijskih odluka s visokim ulozima, brzine kojom se situacije razvijaju, moralnih dilema i ljudske cijene sistemskog neuspjeha. The Big Short također vrlo dobro pokazuje kako grupno razmišljanje i pogrešni poticaji mogu odvesti čitavu industriju u pogrešnom smjeru", otkriva Collins kojem se pak, kaže, na listi omiljenih filmova ne nalaze oni 'iz branše' već filmovi poput Austin Powersa i Ace Venture.

Foto: FILIP VUKINA

Realna strana Wall Streeta, govori nam, bitno je drugačija od onog što prikazuju filmovi: 

"Stvarnost upravljanja ulaganjima, barem prema mom iskustvu rada u Goldman Sachsu, nije uključivala nikakve divlje zabave. Bio je to ozbiljan, neumoran analitički rad, snažan pritisak i velika težina fiducijarne odgovornosti. Kada ste odgovorni za 36 milijardi dolara tuđeg novca, kultura rada temelji se na disciplini, brizi za reputaciju i rigoroznosti."

Investicijsko bankarstvo kao temelj

Prijelaz iz investicijskog bankarstva u filantropiju bio je za njega, govori nam, u početku velik kulturološki šok.

"Iz velike korporacije s mnogo resursa prešao sam u vrlo malu organizaciju. No, na kraju se pokazalo da ta promjena nije bila toliko dramatična koliko se možda čini, jer su oba područja u svojoj srži usmjerena na raspodjelu kapitala. U investicijskom bankarstvu kapital se raspoređuje na prilike koje generiraju financijske povrate. U filantropiji kapital raspoređujete na inicijative koje stvaraju društvenu vrijednost", objašnjava Collins.

"U investicijskom bankarstvu naučite procjenjivati prilike u uvjetima neizvjesnosti, učinkovito premještati kapital preko granica, snalaziti se u različitim regulatornim režimima i graditi povjerenje sa sofisticiranim partnerima. Upravo su to vještine potrebne za vođenje globalne filantropske platforme. Razlika je u tome kako mjerite povrat. Umjesto baznih bodova mjerite promijenjene živote, ojačane zajednice i financirane misije", dodaje.

'Analitička rigoroznost s Wall Streeta nije se promijenila'

Iskustvo na Wall Streetu naučilo ga je, kaže, kako uistinu funkcioniraju globalni financijski sustavi pa je to znanje iskoristio i u stvaranju prve globalne filantropske mreže na svijetu. To znanje je, napominje, postalo i konkurentska prednost mreže.

"Razumjeli smo bankarsku infrastrukturu, upravljanje valutama, regulatorne okvire i načine kako brzo i uz niske troškove premještati novac preko granica. Filantropija može imati ogromnu korist od tima koji primjenjuje disciplinu financijskih usluga na dobrotvorni sektor i upravo to smo učinili", objašnjava.

"Analitička rigoroznost koju sam donio s Wall Streeta nije se promijenila. Promijenila se samo misija kojoj služi", primjećuje.

Prvi donatorsko savjetodavni fond

TrustBridge Global Collins je s vremenom razvio u sveobuhvatan skup rješenja za pojedinačne i institucionalne donatore. Ali ono što cijelu njegovu priču uistinu čini drugačijom je sama struktura i filozofija organizacije koju je osnovao. 

U pitanju je, naime, prvi donatorsko-savjetodavni fond koji funkcionira globalno: za razliku od organizacija usmjerenih na doniranje unutar jedne zemlje, Collins je svoju od prvog dana konstruirao s ciljem prijenosa dobrotvornog kapitala preko granica i to izravnim doniranjem radije nego posredničkim.

"Tradicionalno, ako bi američki donator želio podržati malu dobrotvornu organizaciju u Dominikanskoj Republici, sredstva bi donirao velikoj međunarodnoj organizaciji poput World Visiona ili Compassiona, koja bi ih zatim raspoređivala. Takav višeslojni model povećava troškove i udaljava donatora od krajnjeg primatelja. TrustBridge omogućuje donatorima da izravno podrže provjerene lokalne dobrotvorne organizacije, uklanjajući slojeve posredničkih troškova. Jedan partner izvijestio je o povećanju učinkovitosti od 13 posto za svaku donaciju kao rezultat tog pristupa", pojašnjava Collins.

Dobrotvorna imovina 'teška' 10 milijardi dolara

Organizacija je osnovana u politički neutralnoj i pravno pouzdanoj Švicarskoj, što Collins ističe kao još jednu prednost.

"Naša mreža zajednički upravlja s više od 10 milijardi dolara dobrotvorne imovine i služi više od 50.000 donatora koji redovito doniraju za više od 70.000 dobrotvornih organizacija", kaže.

Donatorima se omogućava da pomoću razvijene tehnološke platforme lako i brzo pronađu, provjere i podrže dobrotvorne organizacije, dok isti sustav organizacijama omogućava da dijele novosti i projekte za financiranje. 

"Jedna od najvećih promjena u filantropiji u posljednjem desetljeću jest da donatori sve više djeluju suradnički i razmišljaju strateški. Žele da njihovo davanje funkcionira gotovo poput impact ulaganja gdje se kapital raspoređuje promišljeno, rezultati se prate, a cijeli proces dijele s drugim donatorima koji donose dodatna znanja i iskustvo", pojašnjava.

Baza donatora je raznolika, ali ono što im je zajedničkoj je da žele "transparentnost, mjerljiv učinak i mogućnost podrške projektima diljem svijeta bez potrebe za snalaženjem u složenim pravnim okvirima svake pojedine zemlje", kaže Collins.

Veza s Hrvatskom

Mreža koju je osnovao obuhvaća više od 18 srodnih zaklada, od Kanade i Brazila, preko Njemačke, do Filipina, Australije i Južne Afrike. Zanimljivo, dio mreže je i hrvatska zaklada Rhema koju je sa suprugom osnovao Ivić Pašalić, liječnik i sada privatni poduzetnik, a javnosti poznatiji kao bivši savjetnik prvog hrvatskog predsjendika, dr. Franje Tuđmana.

"Moj prvi kontakt s osobama uključenima u zakladu nastao je kroz odnose unutar šire filantropske zajednice. S vremenom smo prepoznali da bi suradnja omogućila donatorima da učinkovitije podrže projekte u Hrvatskoj i susjednim regijama", kaže Collins o početku ove suradnje napominjući da Hrvatska kao EU članica ima rastuću kulturu filantropije.

"Jedna izravna praktična korist jest to da hrvatski donatori koji žive u inozemstvu sada mogu dobiti službene potvrde o donacijama kada putem TrustBridgea podržavaju provjerene hrvatske dobrotvorne organizacije. S tom potvrdom mogu u zemlji u kojoj žive ostvariti porezne olakšice", ističe Collins jedan od očitih benefita i za same donatore.

Od poreznih olakšica do borbe protiv trgovine ljudima

Skup rješenja za doniranje koji ova organizacija nudi zbilja je opsežan, ali od zanimljivijih se ističu glavni donorsko-savjetodavni fond koji pojedincima i obiteljima omogućuje da u nekoliko minuta uspostave ono što je u praksi njihova osobna dobrotvorna zaklada, uz potpunu administrativnu podršku.

Sredstva zatim mogu donirati dobrotvornim organizacijama u preko 220 zemalja, a mogu se koristiti i za kreditiranje dobrotvornih organizacija ili za ulaganje u transformativne profitne tvrtke. Povrat se ne vraća kao prihod vlasniku već ostaje u fondu za buduće donacije. Collins tu navodi primjer Eagle Ventures Freedom Fund - portfelja ulaganja u poduzeća koja se bore protiv trgovine ljudima.

Osim rješenja koja omogućavaju donacije dobrotvornim organizacijama izvan matične zemlje, postoje i ona koja omogućavaju darivanje u obliku dionica, nekretnina, poslovnih udjela i ostale imovine koja nije u gotovini - sve što zatim postaje dobrotvorni kapital. 

U vrlo bankarskoj maniri, mreža nudi i rješenje koje ima za cilj pomoći američkim građanima koji žive ili ostvaruju prihode u Ujedinjenom Kraljevstvu ili Švicarskoj da za jednu donaciju ostvare porezne olakšice u obje zemlje. Collins napominje, slična rješenja za druge zemlje još su u razvoju.

Tu je na kraju i aranžman za nove projekte ili inicijative koje još nemaju vlastiti status porezno oslobođene organizacije te fond za same dobrotvorne organizacije putem kojeg mogu primati donacije od donatora iz cijelog svijeta u lokalnim valutama - Collins napominje, uz minimalne troškove i potpunu podršku usklađenosti. 

Europski fondovi i američke carine

S obzirom na ovako detaljno razrađena rješenja, koja počivaju na kompleksnim načelima investicijskog bankarstva, zanimalo nas je kako ovaj ekonomski potkovan filantrop gleda na američke i europske ekonomske politike koje značajan novac ulažu bespovratna sredstva u brojne projekte kroz vlastite projekte i fondove.

Collins kaže da ekonomske politike procjenjuje kroz praktičnu perspektivu - stvaraju li dugoročnu vrijednost i tko snosi troškove?

Za europski model kolektivnog ulaganja i sustav potpora državama članicama kroz mehanizme poput Instrumenta za oporavak i otpornost te kohezijskih fondova, Collins kaže da on u najboljem slučaju ubrzava razvoj regija koje bi inače zaostajale, stvarajući veća tržišta i stabilnija društva od kojih svi imaju koristi.

"Europska unija također zadržava dobrovoljni cilj prema kojem države članice izdvajaju 0,07 posto bruto nacionalnog dohotka za humanitarnu pomoć, što predstavlja mjerilo institucionalne predanosti globalnoj solidarnosti. Izazov je u učinkovitosti i odgovornosti, odnosno u tome da se osigura da sredstva doista dođu do svoje namjene bez pretjerane birokracije", smatra.

Osvrnuo se na i na carinske politike američkog predsjednika Donalda Trumpa kao i na njegove domaće inicijative potpore stanovanju i otvaranju štednih računa za novorođenčad. 

"Carine su osmišljene kako bi osigurale veću pravednost u trgovini i zaštitile domaće industrije, ali nose i rizik povećanja cijena za potrošače, udaljavanja trgovinskih partnera i poticanja protumjera. Domaći programi predstavljaju ulaganje u gospodarsko sudjelovanje građana. Međutim, iz humanitarne perspektive, najznačajnija politička odluka bila je dramatično smanjenje američke strane pomoći. Prema brojnim svjedočanstvima, sustav američke pomoći bio je opterećen korupcijom i neučinkovitošću te je zahtijevao temeljitu reformu", kaže Collins, podsjećajući da je to smanjenje sredstava imalo i ozbiljne posljedice.

"Dovelo je do zatvaranja zdravstvenih klinika, programa prehrambene pomoći i službi za izbjeglice u nekim od najranjivijih zemalja svijeta. Sjedinjene Američke Države sada počinju ponovno graditi sustav strane pomoći kroz različite institucije i procese, koji će se, nadamo se, pokazati učinkovitijima", kaže Collins.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

"Ono što je meni važno, kao nekome tko djeluje na sjecištu privatne velikodušnosti i globalnih potreba, jest povećati fokus na davanje pojedinaca i privatnog kapitala, umjesto da se automatski očekuje da vlade riješe sve probleme", zaključuje.

POGLEDAJTE VIDEO: Grad milijardera preko noći postao grad raketa: Što se dogodilo Dubaiju?