Hrvati sve više izbjegavaju vijesti, a prostor preuzimaju dezinformacije
Navike konzumacije medija dramatično su se promijenile, osobito među mladima. Rijetki danas odlaze na kiosk po novine, a čak se i posjećivanje informativnih portala smanjuje. Glavna arena informiranja postale su društvene mreže, gdje vrijede potpuno drugačija pravila.
U svijetu u kojem informacije dolaze do nas brže nego ikad, a laži se šire poput požara, Hrvatska se nalazi na zabrinjavajućem trećem mjestu u Europi po broju građana koji aktivno izbjegavaju vijesti. Čak 40 posto Hrvata okreće glavu od medija, umorno od "crnila", osjećaja nemoći i senzacionalizma. No, što se događa kada se isključimo? Taj vakuum postaje plodno tlo za dezinformacije, teorije zavjere i opasnu polarizaciju društva.
O ovim izazovima u podcastu RTL Detektor govorila je Lucija Dumančić Jovanović, koordinatorica GONG-a, udruge koja se već desetljećima bavi jačanjem demokracije i medijskom pismenošću. Upozorila je da smo ušli u novu eru u kojoj više ne tražimo informacije, već one, filtrirane kroz algoritme, pronalaze nas, stvarajući opasne informacijske mjehuriće.
Algoritmi su preuzeli kormilo: 'Informacija pronađe vas, a ne vi nju'
Navike konzumacije medija dramatično su se promijenile, osobito među mladima. Rijetki danas odlaze na kiosk po novine, a čak se i posjećivanje informativnih portala smanjuje. Glavna arena informiranja postale su društvene mreže, gdje vrijede potpuno drugačija pravila.
"Ne ide se po informaciju, ne idu mladi na portal po informaciju, nego zapravo u tom nekakvom bespuću rolanja oni sporadično dođu do nje", objasnila je Domančić Jovanović. "Nije da oni tragaju za informacijom, nego zbog sve te priče oko algoritama, informacija na taj način nekako dođe do njih."
Problem je što algoritmi ne rade u interesu informiranog građanina, već u interesu zadržavanja pažnje. Oni nam serviraju sadržaj za koji pretpostavljaju da će nam se svidjeti, temeljem naših prijašnjih klikova i interesa. Time nas zatvaraju u takozvane "mjehuriće" ili "eho-komore", gdje smo okruženi istomišljenicima i informacijama koje samo potvrđuju naša postojeća uvjerenja.
"Zaboravimo da to nije stvarnost, to je moj nekakav feed. To su algoritmi koji su odradili da je to moja priča", upozorava Domančić Jovanović, dodajući da takva izolacija stvara velike razlike među ljudima i podlogu za polarizaciju.
'Oživljeni' Tuđman i opasnosti umjetne inteligencije
Dodatnu razinu kompleksnosti i opasnosti u borbu protiv dezinformacija unijela je umjetna inteligencija, posebice "deepfake" tehnologija. Mogućnost stvaranja lažnih, ali uvjerljivih videozapisa u kojima javne osobe govore stvari koje nikada nisu izrekle, postala je zastrašujuće dostupna.
Kao domaći primjer, Dumančić Jovanović spomenula je video vladajuće stranke u kojem je "oživljen" pokojni predsjednik Franjo Tuđman. "Vidjeli smo da iz njegovih usta, njegovom bojom glasa i gestom, izlazi nešto što nikada nije rekao", istaknula je. Iako se takav primjer može promatrati kao bezazlena zezancija, postavlja se ključno pitanje: gdje je granica?
"Što sve nas još čeka? Što će se živućim predsjednicima, premijerima, ministrima, oporbenim zastupnicima staviti u usta i na koji način to može potaknuti lavinu dezinformacija? To su važne teme jer mogu oblikovati razmišljanja ljudi u željenom ili neželjenom smjeru", naglasila je. Umjetna inteligencija, zaključuje, u ovom trenutku više služi kreatorima dezinformacija nego onima koji se protiv njih bore.
Obrazovni sustav kaska: Medijska pismenost svedena na fusnotu
Dok tehnologija galopira, obrazovni sustav opasno kaska. Nastavnici su, kaže Dumančić Jovanović, svjesni da su njihovi učenici uronjeni u digitalni svijet pun izazova, no sustav im ne pruža adekvatne alate ni prostor da se s tim nose. Medijska pismenost u hrvatskim je školama svedena na svega pet do deset posto sadržaja unutar predmeta Hrvatski jezik, što je poražavajuće nedostatno.
"Inercija odgojno-obrazovnog sustava je spora, on ne prepoznaje potrebe ni nastavnika ni učenika. Ne daje podršku nastavnicima da se obrazuju o tim temama, a ni školski kurikulum ne ostavlja dovoljno prostora za njih", kaže koordinatorica GONG-a.
Kao svijetli primjer navodi Finsku i skandinavske zemlje, gdje je medijsko obrazovanje sastavni dio kurikuluma od najranije dobi. Rezultat je veća otpornost društva na manipulacije i veće povjerenje u institucije i medije. Njezina poruka je jasna: "Kada već puštamo mlade da navigiraju u tom moru dezinformacija, bilo bi fer naučiti ih plivati."
Povratak povjerenju i apel za spas kvalitetnog novinarstva
Kako se onda kao društvo oduprijeti? Dumančić Jovanović nudi nekoliko smjerova. Prvi je jačanje medijske pismenosti kroz obrazovanje. Drugi je izravna podrška kvalitetnom novinarstvu. Ona je uputila apel Ministarstvu kulture i medija da pronađe mehanizme financijske podrške tradicionalnim medijima, koje naziva "branom za zdravu demokraciju".
Kvalitetno novinarstvo traži vrijeme i resurse, a upravo je ono ključno za razotkrivanje korupcije i informiranje građana.
Za same građane, savjet je usporiti i postati svjesniji potrošač medijskog sadržaja. "Povratak mainstream medijima, tamo gdje postoji urednička politika, zapravo je dobar put", kaže ona. Ključno je uvijek provjeriti tko stoji iza informacije i s kojim je ciljem plasirana. Najveća opasnost prijeti od sadržaja koji u nama izaziva snažnu emociju, jer je on često dizajniran da zaobiđe naš racionalni um.
Na kraju, borba protiv dezinformacija nije samo posao institucija, već i osobna odgovornost. Poruka Dumančić Jovanović je da se odupremo beskonačnom skrolanju i pronađemo vrijeme za kvalitetan sadržaj. "Otvorite portal i pročitajte neku kolumnu", savjetuje. Jer u svijetu buke, promišljanje, čitanje s razumijevanjem i kritičko propitivanje postaju najsnažniji alati za obranu istine.