Tko god je danas odjenuo ružičastu majicu, digao je glas protiv vršnjačkog nasilja. No situacija u stvarnosti daleko je od ružičaste.
Nasilja je sve više, a iako manje fizičkog, ono se preselilo na društvene mreže i online medije.
Kod roditelja bi se trebao upaliti alarm kada dijete dolazi kući s neobjašnjivim modricama ili često gubi stvari ili nema svoj novac, treba pomisliti da se radi o vršnjačkom nasilju, kaže dječja psihologinja Žana Pavlović.
"Ako dijete promijeni raspoloženje i nije više sretno može biti riječ o nasilju. Nema nekih specifičnih znakova", objašnjava psihologinja.
"Djeca će rijetko doći i reći da ga netko maltretira, ruga mu se ili mu nešto radi u školi ili na putu do škole. Trebamo mu pomoći jer dijete iz te situacije ne može izaći samo. treba mu pomoć odraslih", dodaje Pavlović.
Samo 11 posto se obrati nastavnicima, a nešto više od 40 posto se obrati roditeljima. "To su podatci koji nam govore da su djeca izgubila povjerenje u odrasle i to moramo promijeniti. Jer misle zašto ću išta nekome reći kada se ništa neće promijeniti", objasnila je psihologinja.
