Masivni planinski lanac koji ide južno od Titanovog ekvatora dugačak je oko 150, širok 30, a visok oko 1,5 kilometra
Titanove planine leda mogle su nastati nakon silovitog udarca koji je probio koru divovskog Saturnovog mjeseca. Osim toga, Cassini je snimio i naoblaku nad planinskim područjem.
Planine su se pojavile na slikama koje je snimio sondin VIMS (Visual Infrared Mapping Spectrometer) instrument.
Ti su geološki oblici već su prije snimljeni, no ovaj put je Cassini snimio i maglovitu sjenu, koja se proteže od masiva. Dužina sjena otkrila je da su okolne planine visoke oko 1500 metara.
Masiv je dugačak oko 150 kilometara, ali je samo dio većeg planinskog područja.
"Tamo ima gomila sličnih oblika, vjerojatno također planinskih masiva", rekao je Robert Brown sa Sveučilišta Arizona, voditelj VIMS tima.
Svi su oni skupljeni blizu velikog polukruga, za kojeg znanstvenici pretpostavljaju da je bazen drevnog udara, koji je ostao nakon što je nešto teško udarilo Titan.
Hladna magma Brown kaže da je udar mogao probiti debelu ledenu koru te da je mogao stvoriti planine.
"Mislimo da je to moglo biti kao kod rasjeda u središtima zemaljskih oceana, gdje su se tekonske ploče udaljavale, a procjep je ispunjavala magma", rekao je.
Tom je prilikom mogla nastati još jedna čudna stvar – dolina nalik ogromnom slovu H.
Slike snimljene s udaljenosti od oko 15.000 kilometara prikazuju isto planinsto područje. Pri dnu desne slike posebno je jasna pruga sjajnih oblaka, koji mogu nastati kad se plinoviti metan u Titanovoj atmosferi ohladi u metanovu maglu
Materijal koji je izvirao i tako stvorio Titanove planine nije bila rastaljena stijena, nego nešto kudikamo hladnije – najvjerojatnije mješavina vode i amonijaka.
Iako bi ta kriomagma imala temperaturu manju od 0°C, ona bi se još uvijek smatrala vrućom u odnosu na površinsku temperaturu od -180°C.
Vrhovi nekih planina izgledaju pokriveni snijegom, a uz obronke imaju svijetle naslage. To bi mogao biti metanski snijeg ili čak neki organski materijal.
Planine su izgleda i izvor traka oblaka koji se ponekad protežu oko čitavog Titana. Ti oblaci posebno zbunjuju planetologe zbog toga jer su fiksirani na vrlo preciznoj širini – oko 40° južno.
Jedna od teorija govorila da bi ti oblaci-trake mogli biti izbačeni iz ledenog vulkana, no sada je vjerojatnije da nastaju zbog jednostavne visine okolnih planina.
Naime, sa zapada na istok Titana puše raznomjerni stalni vjetar, koji bi se morao hladiti prelaskom preko planina, prisiljavajući kapljice metana da se kondenziraju iz dušične atmosfere i tako stvore oblake.