U studijama nalik onima koje su provodili Vikinzi, u sedimentu na španjolskom Rio Tintou, u kojem ima mikroba, nisu pronađeni nikakvi tragovi života
NASA-ini blizanci su istražujući Marsovu površinu prije 30 godina najvjerojatnije promašili znakove života: instrumenti nisu bili dovoljno osjetljivi, a nisu ni tražili ništa neobično.
Sada istraživači kažu da pokusi koje su provodili landeri nisu bili dovoljno osjetljivi da bi pronašli život i u svakom slučaju nisu bili sposobni uočiti čudne životne oblike kojih bi moglo biti na Marsu.
Rezultati eksperimenata Vikinga su zbunjujući zato jer neki testovi ukazuju na prisutnost organizama koji su sposobni probaviti organske molekule.
Ali zagrijavanje tla plinskim kromatografom spektrometra mase (GCMS), što je trebalo osloboditi te organske molekule, nije otkrilo ništa, što je navelo većinu znanstvenika da proglase kako na Marsu nema života.
Umjesto toga, Marsovo tlo proglasili su slabo reaktivnim zbog prisutnosti peroksida i sličnih tvari.
Sada Rafael Navarro-Gonzalez sa Sveučilišta Meksiko i njegovi kolege dokazuju da GCMS instrumenti na Vikinzima nisu u stanju otkriti organske spojeve ni u uzorcima tla s različitih lokacija na Zemlji, koji su nalik Marsovim.
To uključuje i uzorke iz pustinje Atacama u Čileu, u kojima su drugi testovi dokazali postojanje živih mikroba.
Za neke je uzorke tla, uključujući i one uzete na Rio Tintou u Španjolskoj, koji sadrži spjeve željeza nalik onima koje je rover Opportunity otkrio na Marsu, osjetljivost GCMS-a zapravo bila milijun puta manja od njegovog deklariranog praga detekcije.
Izuzetna slagalica Gilbert Levin, jedan od znanstvenika iz projekta Viking, koji odavno tvrdi da su GCMS testovi bili netočni, rekao je New Scientistu da nova studija pruža "jake dokaze u prilog tvrdnji da je na Marsu zapravo otkriven život".
Geofizičar Dirk Schulze-Makuch s Državnog sveučilišta Pullman kaže da studija ide u prilog velikoj količini dokaza koji rezultate Vikinga ostavljaju otvorenima za razne interpretacije.
Izuzetno je zahtjevno objasniti što uzrokuje visoku reaktivnost Marsovog tla, u kojem su razine organskih tvari vrlo niske unatoč neprestanom pritjecanju organskog materijala s asteroida, kometa i drugih planetarnih izvora.
Većina astrobiologa pretpostavlja da neka tajanstvena oksidantna tvar u tlu uništava organski materijal, no pojavljuju se i druge teorije.
Schulze-Makuch i Joop Houtkooper s njemačkog Sveučilišta Justus-Liebig-u Giessenu kažu da bi neki egzotični oblik Marsovog života mogao pružiti nedvosmisleno objašnjenje.
Oni misle da organizmi koji su mogli evoluirati na Crvenom planetu kao međustaničnu tekućinu koriste otopinu vode i vodikovog peroksida, a ne samo vodu, kao što to čine organizmi na Zemlji.
Tajanstveni oksidant To ima prednosti kod zadržavanja tekućeg stanja pri vrlo niskim temperaturama, što omogućava organizmima da prežive hladnu Marsovu klimu. Taj bi unutrašnji vodikov peroksid tada mogao i biti tajanstveni oksidant.
"Možda smo pronašli život koji je malo drugačiji od života na Zemlji", kaže Schulze-Makuch. "No, ne biste li to i očekivali na drugačijem planetu?"
Navarro-Gonzalez kaže da daljnji testovi moraju biti provedeni na Marsu kako bi odgovorili na to pitanje jednom za svagda.
Nažalost, nijedan od eksperimenata koji su predviđeni u sljedećim misijama neće definitivno otkriti ima li života u tlu, iako bi mogli dokazati prisutnost organskih spojeva i otkriti što oni zapravo jesu.
"A možda još ima i vremena za dodavanje instrumenta koji bi mogli tražiti mikrobni život na NASA-inom Mars Science Laboratoryju, koji bi trebao biti lansiran 2009. godine, ili na ESA-inoj misiji ExoMars, koja bi trebala biti lansirana 2011. ili 2013. godine", rekao je.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
