|
| Samostalnost ili novac? |
|
 |
|
| Posao vas ne ispunjava? Povišice, napredak i povlastice mogle bi vas umiriti. No novca i moći nikad dosta i brzo postajemo iznova nezadovoljni. A sve se moglo riješiti da je... |
|
Mnogi ljudi nakon nekog vremena gube motivaciju za posao i osjete nezadovoljstvo kada se sjete da moraju doći na radno mjesto.
S jedne su to strane oni koji dobivaju preteške zadatke koji ih iscrpljuju pa traže lakši posao. No često slične simptome pokazuju i oni koji duže vrijeme ostaju na istome radnome mjestu i rade isti posao.
Kada smo neiskusni odgovara nam da su zadaci koji se stavljaju pred nas jasno strukturirani, da nam je sve pripremljeno i da se od nas očekuje samo da odradimo što nam je rečeno.
S vremenom postajemo vještiji i obavljanje takvog posla postaje nam rutinsko i monotono, a nedostaje nam izazova i mogućnosti kreativnog angažmana.
| Sadržaj, a ne etiketa: | | To razmišljanje potvrđuje kako je sadržaj našeg posla ključan za to koliko ćemo se osjećati integrirani s njim i biti predani njegovu obavljanju. | Ako naši voditelji ne prepoznaju taj trenutak nego nastave sve držati u svojim rukama umjesto da se bave time da nas razviju kako bi mogli samostalno oblikovati i unapređivati svoj posao, motivacija će pasti jer nas naš posao više neće ispunjavati.
Često u tom trenutku voditelji reagiraju ne razumijevajući uzroke demotiviranosti i nude razne vanjske motivatore. To mogu biti financijske ili slične nagrade za dobro obavljanje posla, povišice, povlastice i slično. Smatra se kako će to vratiti motivaciju zaposlenika, ali istina je mnogo drukčija.
Uvođenje vanjskih nagrada za dobro obavljanje posla dodatno mijenja odnos prema poslu i odvaja nas od samog posla (dezintegrira).
Kako nas posao sve manje ispunjava, ideja da ionako radimo zbog novca postaje sve prihvaćenija i sve više razmišljamo o novcu. A njega nikad dosta i početno zadovoljstvo zbog nagrade ili povišice brzo nestaje.
Budući da smo na taj način ipak osjetili neko zadovoljstvo očekujemo da je najbolji način da ga postignemo tražiti još veću povišicu, sve do razine kada to tvrtka i sistematizacija više neće moći podnijeti.
Tada se još može pojaviti mogućnost napretka kao nagrade koje ćemo i prihvatiti u daljnjoj potrazi za kratkotrajnim zadovoljstvom.
Frederick Herzberg, slavni psiholog iz 70-tih godina prošlog stoljeća zaključio je kako ti "vanjski" čimbenici kao što su plaća, status, radni uvjeti ne mogu proizvesti pravo zadovoljstvo poslom nego samo smanjuju nezadovoljstvo.
Da bismo ponovno pronašli pravo zadovoljstvo poslom ključan je sadržaj samog posla, njegova izazovnost, smislenost i mogućnost kreativnog doprinosa u njegovu poboljšanju.
| Izvori dosade i straha: | | Osoba koja radi posao iznad svojih sposobnosti može osjećati anksioznost koja će je blokirati dok će osoba koja radi ispod svojih mogućnosti osjećati dosadu koja će imati podjednak demotivirajući učinak. | Mihail Chickenmihallyi, stručnjak koji se je bavi područjem sreće u životu definirao je nešto što je nazvao Flow, područje u kojem su izazovnost posla i kompetentnost onog koji ga obavlja isti.
On smatra kako osoba koja radi posao iznad svojih sposobnosti može osjećati anksioznost koja će je blokirati dok će osoba koja radi ispod svojih mogućnosti osjećati dosadu koja će imati podjednak demotivirajući učinak.
Mudri voditelji blisko prate svoje ljude i osjećaju njihovu razinu dosade i anksioznosti te prema tome prilagođavaju zadatke koje će im prepustiti i potporu koju će im dati.
Kada voditelj vidi svoju ulogu u tome da razvija svoje ljude stvara se idealna situacija u kojoj su zaposlenici stalno predani svom poslu jer dobivaju izazovne zadatke, a voditelj može polako svoje obaveze prepuštati drugima i osloboditi vrijeme za strateške aktivnosti koje će omogućiti stalno napredovanje i opstanak organizacije.
Iako toga nismo svjesni i čini se paradoksalno, ponekad kada nam se ne da raditi, pravi potez bio bi zatražiti nove odgovornosti i postaviti si nove izazove.
To može iznenaditi vašeg šefa koji je imao osjećaj kako vi upravo izbjegavate odgovornost.
Može biti oduševljen i jedva dočekati te vam prepustiti posao ili dio odgovornosti za dosadašnji posao koji ste tražili, ali može biti i suzdržan i nesiguran u vezi s tim da nešto za što će se njega prozivati ne bude pod njegovim nadzorom.
U oba je slučaja dobro osmisliti postupno prepuštanje posla i dogovoriti potporu šefa kako se ne bi dogodila pogreška ili paraliza jer nam ipak nedostaje dio kompetencija koje nismo očekivali.
No, čini se kako je to jedini način da dugoročno zadržimo visoku razinu motivacije za posao koji obavljamo.
za MojDoktor:
Alen Marot, dipl.psih.prof.
|
|
| Net.hr |
| 25.09.2008. |
|
 |
|
|
|
| |
|
 |
konzultacije |
 |
|
|
 |
biometeorolog |
 |
|
|
 |
Pilates Petra |
 |
|
|
 |
mojdoktor |
 |
|
|
 |
zdravljak |
 |
|
|
|
|
|
 |
prva pomoć |
 |
|
|
|