Bezbroj puta su vođene rasprave što je natalna karta i koje podatke nam ona donosi. Ukoliko krenemo od pretpostavke da je natalna karta ujedno i DNA model osobe, što predstavlja jedinstvenu...
...kombinaciju deoksiribonukleinskih kiselina ili na engleskom Deoxyribonucleic acid zbog kojeg sam i izabrala naslov pod tom skraćenicom, onda možemo zaključiti kako planete sa svojim položajima u zodijaku, kućama, aspektima, vladarstvima kao i planetima koje su OOB ili van granica, predstavljaju ukupni ustroj neke osobe, dakle fizički izgled, koji je temeljen na kemijskim mehanizmima koji osobu pokreću i čine onim što ona jeste.
B. SREDNJI PERIOD (1800-1980)
Do 1880-tih godina paralele u deklinacijama su bile prihvaćene u praksi – barem do nekog stupnja.
ROBER CROSS (6-ti Raphael), je u svom djelu PRIVATE INSTRUCTIONS IN GENETICAL ASTROLOGY, 1881 g., tvrdio kako nije pronašao da paralele pri rođenju imaju bilo kakav odlučujući utjecaj, ali ih je koristio kod sinastrija i progresija.
A.J. PEARCE je istaknuo važnost paralela za mundane i klimatske događaje (TEXT BOOK OF ASTROLOGY, 1890 g.).
W. J. SIMMONITE je napisao da je paralela od veće važnosti nego bilo koji drugi aspekt i mnogo jača od konjukcije (THE ARCANA OF ASTROLOGY, 1892 g.).
C.E.O. CARTER je imenovao konjunkciju zajedno s paralelom 'roditeljem svih aspekata', (THE ASTROLOGICAL ASPECTS, 1930 g.).
C.C. ZAIN opisuje početni ciklus svih tijela prelaskom 0° deklinacije krećući se sjeverno dok se kretanje prema jugu nije uzimalo u obzir za južnu hemisferu (MUNDANE ASTROLOGY, 1935 g.).
Sve do ovog momenta nije bilo razlike između paralela na obje ili na južnoj ili sjevernoj hemisferi, niti ju je itko spominjao.
A.J. PEARCE je definirao paralele kao jednaku udaljenost od ekvatora ili imajući istu deklinaciju, bilo da su istog ili suprotnog smjera. Također su i Raphael (1881), Sepharial (1898), Alan Leo (1908), George Llewellyn (1910) bili istog mišljenja dok je de Vore, oko 1947 godine, definirao paralele mjerene u stupnjevima južne ili sjeverne deklinacije bez spomena kontra-paralele. Cijeli niz autora se referira na isti način (Bonnie J. Amstrong, Barbara Watters, Al H. Morrison i drugi), sve dok ROGER HUTCHEON nije napisao: Tradicionalni astrolozi su stoljećima koristili dva aspekta u deklinaciji i to paralelu i kontra-paralelu.
Tek 1959 godine, R.C. FIREBRACHE piše o tome kako mnogi astrolozi smatraju da ukoliko su dva tijela iste ili gotovo iste udaljenosti od ekvatora, jedno sjeverno a drugo južno, da su to također paralele.
CHARLES A. JAYNE je ispravno zaključio da neke paralele djeluju kao opozicije, a neke kao konjunkcije, te ove prve prvi put ispravno i jasno nazvao kontra-paralelama, i taj izraz ujedno i nalazimo prvi put u tisku 1958 godine.
ALFRED WITTE je oko 1915 godine, koristeći djela Guida Bonatija razvio sustav središnjih točaka. Sam sustav je nazvao PLANETARNIM SLIKAMA. Osim planeta uključio je i EKVATOR.
REINHOLD EBERTIN (1887-1974) je razvio sustav poznat pod nazivom KOZMOBIOLOGIJA, i utro put promjenama koje su slijedile tijekom 1940 i 1950-tih godina. Kroz rad Ebertina i Jaynea, mnogo više se davalo pažnje deklinacijama, koristeći pri tom tradicionalnu primjenu, razvili su tri različite tehnike:
Sredinom 1970 godina javlja se još jedna tehnika koja naglašava važnost planeta van granica, čiji je začetnik Kt BOEHRER (Kate Bear). Ona je ujedno i formirala naziv Out – of – Bounds.
C. TEKUĆI PERIOD (1980 do danas)
Od tog vremena tijekom 1980 – tih godina, mnogi astrolozi neovisno istražuju deklinacije, njihovo djelovanje i primjenu.
CHARLES & LOUIS HANNAN ukazuju na važnost Solsticija i Ekvinocija u deklinacijama te ih nazivaju TOČKAMA SNAGE – Power points. Iako su podučavali o točkama snage i planetima van granica uglavnom su se bavili mundanim utjecajima. Nakon toga su proučavali kardinalne točke i teške aspekte u 8 (osmom) i 16 (šesnaestom) harmoniku, potom longitudu preračunali u deklinaciju, te su pronašli kako planete u natalnoj karti, progresijama, tranzitima i deklinacijski midpointi koji padnu na 0°i 23° 26` 08' donose dodatnu snagu i da midpoint između dva tijela u longitudi (16°20´N/S) ima srednju snagu.
JOHN WILLNER, koji se deklinacijama bavio nekih 50 godina je u svojoj knjizi THE POWERFULL PARALLELS, 1997 g., jasno definirao razlike između sjevernih i južnih paralela kao i razliku između paralela i kontra-paralela.
PAUL F. NEWMAN, 1999. godine prezentira originalna simbolička značenja za svaki pojedini stupanj deklinacije – nešto poput Sabijanskih simbola, ali s potpuno drukčijim značenjem i kontekstom, te je kroz druge radove pojasnio razlike između sjevernih i južnih deklinacija.
LEIGH WESTIN je iste godine, 1999., predočio podatke o Venere koja je OOB u Biku/Škorpionu i Marsu OOB u Lavu/Vodenjaku. Ovaj rad ima svoju važnost i težinu jer Westin uspostavlja vezu između deklinacija i magnetskih zemljinih polova.
Kt BOEHRER (Kate Bear), (1923-2004), se intenzivno bavila proučavanjem deklinacija i bila poznata u svijetu kao 'Declination Lady', zbog knjige koju je izdala 1994. Deklinacije: Druga Dimenzija. Štoviše, razvila je novi sustav prikaza deklinacijske karte te dala tablicu konverzije koja nam olakšava pronalazak pozicija u relacijama deklinacije – zodijački položaj.