U zadnje vrijeme dosta slušamo o prevelikim pravima radnika, a bilo bi zaista dobro da se netko osvrne i na prava radnika Pamučne industrije Duga Resa, koja je već preko šest godina u stečaju. U zakonu stoji da radnik ne može biti zaposlen duže od 3 godine na određeno vrijeme, ali u Pamučnoj industriji Duga Resa je to moguće. Zakon kaže da radnik 5 godina prije mirovine ne može dobiti otkaz, ali ni taj zakon ne vrijedi u Pamučnoj industriji Duga Resa, jer je ona u stečaju.
Radnici već godinama dobivaju otkaze ugovora o radu čim ispune prvi uvjet za pravo stjecanja naknade na burzi za nezaposlene, uz obrazloženje da im se MORA dati otkaz, jer su oni osigurani i imati će naknadu od 1.200 kn (što je otprilike 800 kn manje od njihovog osobnog dohotka). Da se u kojem slučaju zalomi otkaz nekom od rukovoditelja, razlika između osobnog dohotka rukovoditelja i naknade na burzi rada se drastično penje na nekoliko tisuća kuna. U zemljama gdje nema tako "velikih radničkih prava", muškarci nakon 35 godina radnog staža i žene nakon 30 godina rada se nagrade, a ne dobivaju za nagradu otkaz.
Kada nema novca za nabavku mazuta, rukovodstvu Pamučne industrije Duga Resa nije problem otpustiti grupu od 15-30 radnika, jer kad se proračunaju njihove isplate plaća, to je tu negdje, otprilike za jednu cisternu mazuta koja će produžiti proizvodnju za 3 dana. Šest punih godina, ti isti radnici su dobivali deset (10) radnih dana dopusta, jer nisu imali pravo na više, opet, jer je Pamučna industrija u stečaju (takvo je bilo obrazloženje "vječitog" rukovodstva).
Smjenjivali su se direktori, stečajni upravitelji, ali rukovodstvo je uvijek ostajalo isto, za sva vremena i za sve sisteme. Ako imate sreće da ste miljenik nekog od tih rukovoditelja, onda možete i sa srednjom stručnom spremom ostvariti plaću veću nego pojedine osobe sa završenim fakultetom. Ako nemate sreće, i uz to se još razbolite, čak i kad se radi o karcinomu, dobivate otkaz, jer niste "produktivni".
Ove godine je došla nova stečajna upraviteljica i gle čuda, neki se zakoni čak mijenjaju u korist radnika, odjednom radnici imaju pravo na puni godišnji odmor prema ostvarenim godinama staža, pa čak i na razliku godišnjeg odmora od prošle godine koji nije iskorišten. No, ni to veselje ne traje dugo, jer na žalost većina radnika dobiva obrazloženje da po isteku godišnjeg odmora dođu po svoje radne knjižice i prijave se na burzu za zapošljavanje. Kao, mora se okončati stečaj. Opet, to se ne odnosi na rukovodstvo. Oni i dalje ostaju, iako ih većina ispunjava uvjete za prijevremenu mirovinu. Neki od rukovoditelja više radnog vremena provedu u kafićima, nego na radnom mjestu (dovoljno je da se samo pojave na trenutak u tvornici), ali i dalje su potrebni. Iako, ostaje pitanje što to oni rade, ako je proizvodnja u njihovom pogonu ugašena?
Od otvaranja stečaja, pa do danas, oko 500 ljudi je dobilo otkaz ugovora o radu, ali što je to 500 obespravljenih ljudi (obitelji), kada u Hrvatskoj ionako ima previše radnika sa "prevelikim radničkim pravima"? Mogli bi tako u nedogled nabrajati "prevelika" prava radnika u Pamučnoj industriji, ali nema smisla, jer godinama ni grad Duga Resa, ni vlada Republike Hrvatske nije ništa poduzela. Na kraju moramo napisati i ovo: kada saznate da ste dobili otkaz, doživite šok, posjetite liječnika tražeći pomoć i bolovanje, a liječnik Vam kaže doslovno ovo: "NE SMIJEM Vam dati bolovanje, jer nam je ZABRANJENO DA PAMUČARIMA DAJEMO BOLOVANJA..."
Sa štovanjem,
Ogorčeni bivši radnici Pamučne Industrije Duga Resa
Svoje osvrte, razmišljanja i kritike na Vladu, stanje u gradu, kao i sve ostalo što vas je razljutilo, nasmijalo ili pak, ražalostilo, šaljite na webcafe@portal.net.hr
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
