|
| Mala škola astrologije 3.dio |
|
 |
|
| Kao i kod ostalih grana znanja, malo je napretka u astrologiji u Srednjem vijeku. Kao da je nestala iz svijesti zapadnog svijeta. Ipak, u 10. stoljeću, civilizacija Zapada je nanovo pobuđena... |
|
...misterijima astrologije kroz pojavu arapskih prijevoda koji su bili jedini 'preživjeli' primjerci židovskih, grčkih i latinskih originala.
KRATKA POVIJEST ASTROLOGIJE II
U svakom slučaju, otkrićem arapskih rukopisa započinje novo razdoblje interesa za astrologiju, kulminirajući radovima Abelarda od Batha, koji je razmotrio postignuća Istoka u odnosu na kulturu i znanost stagnirajućeg Zapada. Abelard ističe utjecaj planeta na narode i spaja svoje astrološko znanje sa znanjem matematike i ponašanjem životinja. On je bio i alkemičar, znanstvenik koji je pokušavao pretvoriti osnovne metale u zlato. Iako su njegovi eksperimenti bili osuđeni na propast, alkemičari su bili ti koji su utrli put ostalim modernim znanostima.
Od Abelarda do 12. stoljeća, originalna učenja Zapada se vraćaju putem arapskih prijevoda, koji su dodali svoj jedinstveni pečat istočne mudrosti. Kako je buđenje svijesti napredovalo, znanstvenici su zahtijevali sve više znanja, i dogodio se preporod matematike, astronomije, astrologije i eksperimentalnih znanosti.
Veliko buđenje znanja vodilo je, naravno, k mnogima spektakularnim učenim argumentima, s uobičajenim ekstremima na svim stranama. Iako je većina ljudi tog vremena prihvaćala i astrologiju i religiju, znanstvenici su težili dokazivati da je jedno ili drugo bolje ili čak jedino pravo znanje. To je započelo podjelu koja traje i do današnjih dana - pogrešno mišljenje kao ako vjerujete u astrologiju, ne možete vjerovati u Boga i obratno.
Tijekom 12. stoljeća neki znanstvenici su smatrali da je astrologija jedina istina i da je religija praznovjerje. Drugi su pak imali potpuno suprotno mišljenje. Usprkos svemu, običan čovjek je zauzeo zdravo razumski stav da su religija i astrologija potpuno usklađene i mogu postojati jedna uz drugu.
U Srednjem vijeku se astrologija počela dijeliti u, grubo rečeno, četiri grane: prirodna astrologija ili astronomija, mundana astrologija (utjecaj zvijezda na narode i vlade), prosudbena astrologija (utvrđivanje sreće i sudbine pojedinca iz natalne karte) i horarna astrologija (pitanje postavljeno u određenom trenutku.)
Pisci u Srednjem vijeku su bili izuzetno svjesni značenja astrologije. Chaucer se odnosi ležerno prema astrološkoj teoriji, kao prema nečemu što je dio svakodnevnog života i o čemu ne treba raspravljati. Astrološki simboli i reference su upleteni u tkivo njegovih Canterburyskih priča.
Drugi srednjovjekovni pisac koji je isticao astrologiju, rame uz rame s religijom, je veliki talijanski pisac Dante Alighieri. Reference na astrologiju možemo naći u Božanskoj komediji. Milton, Spenser i kasnije Shakespeare su obilno koristili astrološke aluzije u svojim radovima.
Dok je Srednji vijek ustupao mjesto Renesansi, povećavao se i interes za astronomiju. Krajem 13. stoljeća matematičar Johannes Campanus je sistematizirao podjelu horoskopa u 12 kuća Zodijaka. Kao Hipokrat i Paraclesus, osnivači medicinske teorije, i Campanus je bio liječnik. Također je bio liječnik i kapelan Pape Urbana IV. U 15 stoljeću Johann Muller, profesor astronomije i autor nekoliko knjiga o trigonometriji, je objavio prijevod Ptolomejeve knjige o astronomiji Almagest.
Tijekom Renesanse astrologija i astronomija su još uvijek isprepletene. Jedan od tada najvažnijih predstavnika je Tycho Brahe, Danac koji je živio u 16. stoljeću. Brahe je unaprijedio rad s mjernim instrumentima napravivši ih od metala, proučavao je tablice Kopernika te ih ispravio i usavršio. Doveo je proučavanje planeta do tog stupnja, da je njegov briljantni učenik Johannes Kepler na osnovu Braheovih tablica nebeskih tijela - osobiti Marsa - otkrio i postavio svoja tri poznata zakona. Ostala Keplerova otkrića je kasnije upotrijebio Sir Isaac Newton u svojim proučavanjima dinamike.
Sljedeća stranica
|
|
| Net.hr |
| 11.05.2007. |
|
 |
|
|
| |
|
 |
najzabavnije |
 |
|
|
|