Da Varaždin nije samo grad barokne glazbe, nego da je udomaćio i druge stilove dokazuje bend pod imenom Dub General. Godine 2005. bend je oformila skupina glazbenika sa višegodišnjim glazbenim iskustvom, od tada bend mami publiku svojim osebujnim stilom koji se može definirati kao mješavina popa, reggea, duba i još ponekog tajnog sastojka. Evo što oni imaju reći o sebi, glazbi, nastupima ...itd.
Od kada bend postoji? Koja je bila glavna zamisao prilikom okupljanja benda, glavna ideja, što ste željeli postići? Bend postoji od ljeta 2005., a nastao je sasvim slučajno na jednom jam sessionu troje varaždinskih underground glazbenika koji se znaju već dugo vremena i koji su svirali po raznim vž-bandovima. S obzirom da je band nastao više slučajno, nema neke posebne ideje i zamisli osim stvaranja glazbe.
Kako je nastalo ime benda? Otkud Dub General, s obzirom da se vaša muzika ne može karakterizirati samo kao dub? Na tom prvom jam-sessionu u ljeto 2005., prve neke ideje - ili bolje rečeno, skice za stvari su dosta bile u duhu duba a bile su i instrumentalne. S vremenom i dolaskom i odlascima ljudi u i iz banda se stvari mijenjaju. Reklo bi se "sto ljudi, sto čudi" i svatko od nas je dodao nešto svoje i na kraju sad zvučimo ovak kak zvučimo. Ima svega a ispada da sad na kraju ima najviše popa i new wavea. No, uskoro bi se to moglo dolaskom DJ-a Heve opet promijeniti i mogli bi opet krenuti putevima duba i rootsa. Naš dosadašnji rad nas ostavlja otvorenim da možemo krenuti u mnogo smjerova i žanrovski nas ne ograničava.
Imate li idejnog vođu benda ili su svi jednako zastupljeni u kreiranju glazbe i svega ostalog što dolazi s tim? U našoj glazbi se jasno očituje da nemamo idejnog vođu i da svi sudjelujemo u stvaranju našeg zvuka. Netko donese osnovnu ideju, tekst ili melodiju ili pak samo ritam, a onda to svi skupa razrađujemo, dajemo ideje i manje-više demokratski donosimo odluke.
Tko piše tekstove? Jesu li vaši uglavnom kratki tekstovi spojeni sa glazbom u jedinoj svrsi da zabavljaju ili i vi u svojim tekstovima progovarate o nečem dubokom, ili želite na nešto ukazati? Tekstove pišemo svi pomalo. Ima i osobnih tekstova, i misaonih, ali ima i uspavanki za djecu!
Imate već izdan materijal i to dva albuma, što je super u usporedbi s nekim drugim demo bendovima koji nemaju reprezentativni materijal, pa kako to da ste vi tako uspješni po tom pitanju? Točnije, snimili smo ep sa 6 pjesama i mini lp sa 9 pjesama i singl s 2 pjesme koji se ekskluzivno u Hrvatskoj mogao downloadati samo na Earbugsu. Mislimo da to u današnje vrijeme kad svi imaju doma kompjutere i programe za snimanje nije ništa posebno. Sve radimo sami. Sami se snimamo, produciramo, miksamo i imamo čak i svog čovjeka koji nam radi omote. Cd-ove sami pržimo i dijelimo. Ne vidimo baš neku korist u izdavanju cd-ova za neke izdavačke kuće s obzirom da cd-ovi domaćih bandova imaju mizerne tiraže i skupljaju prašinu po dućanima. Sami se ni ne sjećamo kad smo kupili cd nekog hrvatskog banda ...
Dok ste radili na svojim materijalima, jeste li imali ideju za koga taj materijal pripremate? Da li ste se samo željeli predstaviti hrvatskoj publici ili ste razmišljali šire i gledali na to kako ćete se predstaviti i inozemnoj publici? U današnje doba interneta i myspacea ti je cijeli svijet otvoren i imamo zbog toga i pozitivne reakcije na našu glazbu iz cijelog svijeta. Nismo se orijentirali na neko posebno tržište.
Postoje li u Hrvatskoj ili u svijetu neki bendovi s kojima biste željeli ostvariti suradnju? U Hrvatskoj Radikal dub kolektiv, a u svijetu ih ima previše dobrih i ne bi bilo dosta mjesta kad bi ih počeli nabrajati, ali možda Massive attack ili Brain damage. Dobri su nam na primjer i bosanski bandovi kao Dubioza kolektiv i Zoster.
Kakav je bio vaš prvi kontakt s publikom? U ovom bandu čudan, jer ga skoro nije ni bilo. Svirali smo na jednom festivalu u Sloveniji kao prvi band večeri kad su još skoro svi osim naših prijatelja bili na kupanju ili u šetnji kroz šumu. U prijašnjim bandovima je stvarno bilo svega ...
Koji nastup pamtite kao najbolji, situacija u kojoj ste osjećali najluđu kemiju sa publikom? Možda ovaj zadnji na španciru u Varaždinu. Morali smo koncert zbog dana žalosti za vatrogasce početi skoro 2 sata ranije od najavljenog i nije bilo baš previše publike ali prema kraju nastupa se pristojno popunilo a i atmosfera rapidno porasla i bila na vrhuncu kad smo morali prestati i najaviti zadnju pjesmu. Šteta, ali ... možda smo baš time zaintrigirali dosta ljudi.
Koja su vam najgora iskustva na koncertima? Na jednom nastupu nas je tonac totalno uništio, a još je k tome i gitarsko pojačalo misteriozno prestalo raditi ... horror!
Kako se pripremate za nastupe, izuzev proba? Imate li svoje rituale? Ništa posebno. Ležerno druženje uz piće, prijatelje, žene, djecu i rodbinu.
Pravite li razliku među publikom? Bitnije vam je da vas dođu slušati ljudi koji stvarno vole vašu glazbu ili vam je sasvim svejedno za koga svirate dok svirate? Nekako smo u svom svijetu kad sviramo pa nam i nije previše važno za koliko ljudi i za kakvu publiku sviramo. Najbitnije nam je da se mi dobro osjećamo, da je oprema dobra, da se sve čuje i da mi na stageu sve čujemo.
Koliko je bend utjecao na vas kao ličnosti? Jeste li primijetili neku veću promjenu? Prestari smo već za promjene. Svi smo već izgrađene (čitaj teške) ličnosti koje će se teško bitnije promijeniti.
Je li vam to 'biti u bendu' pomoglo u životu i ako je, na koji način? Možda po pitanju rađenja kompromisa…
Kada bi sutra zgrnuli brdo para od svoje glazbe, što biste napravili s tim novcima? Bi li u toj situaciji smatrali da ste postigli maksimum u glazbi i krenuli u nešto drugo ili bi i dalje nastavili svirati? Pa normalno da bi svirali dalje. Sad isto ne sviramo zbog love. Svi smo zaposleni, a većina ima i žene i djecu.
U slučaju da potpisujete ugovor s nekom diskografskom kućom i da se od vas traži da vam netko drugi piše tekstove, da li bi pristali na tu varijantu ili bi ostali iskreni prema sebi, svirali svoju glazbu, odustali od te ponude, pa što bude bit će? Ne. A i ne zanimaju nas baš izdavačke kuće jer to band previše košta. U Hrvatskoj ti moraš doći k izdavaču s gotovim snimljenim materijalom kojeg je po mogućnosti snimio neki poznati producent. A to košta poprilično. Teško da se u Hrvatskoj može naći izdavač koji je spreman u tebe uložiti 10.000 eura pa da možeš dobro snimiti materijal i eventualno spot i da poslije toga prodaš 50 cd-ova. Čak mi se čini da mali bandovi koji izdaju nešto za nekog od 'velikih' izdavača imaju manje svirki od onih koji nemaju 'legalni' album i spot koji će se vrtiti 5 puta na nekoj lokalnoj televiziji. Izdavačke kuće baš i nemaju neki veliki smisao u današnje vrijeme. Sve se da skinuti i spržiti. Čak i cd-ovi umiru. Jedino bi nas zanimao neki lijepi vinil ...
Kakvi su vam planovi za budućnost? Snimanje novog materijala koje je već u tijeku. Svirke na nekim dobrim festivalima. Izdavanje/štampanje 10'' vinila u boji !
Eto, toliko od Dub Generala, a ako vas ove jesenske kiše bace u depru, pravac njihova stranica i garantiram da će vam se raspoloženje popraviti!
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
