Osim pitanja proširenja i jačanja misije ISAF-a u Afganistanu, čelnici NATO-a na summitu u Bukureštu moraju odgovoriti i na pitanje kojeg nema na dnevnom redu: što s Rusijom?
Ruski predsjednik na odlasku Vladimir Putin čini Savezu veliku uslugu prihvaćajući poziv u Bukurešt, piše bostonski dnevnik The Christian Science Monitor.
Samo njegovo prisustvo stavit će Rusiju na dnevni red. Kako će saveznici odgovoriti?, pita u komentaru Eugene Rumer, iz američkog Instituta za nacionalne strateške studije pri Nacionalnom vojnom sveučilištu.
Rumer podsjeća kako je na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu 2007. Putin bacio "željeznu rukavicu" okupljenim uglednicima, prijeteći novim hladnim ratom ako Zapad ne posveti veću pozornost Rusiji i njezinim interesima.
"Od tada su on i drugi ruski dužnosnici opetovano prijetili odmazdom, protiv Poljske i Češke Republike zbog sudjelovanja u američkom planu o proturaketnoj obrani, Ukrajini i Gruziji zbog traženja članstva u NATO-u, te protiv SAD-a i članica EU-a zbog priznavanja Kosova", navodi Rumer u Monitoru.
Unatoč Putinovu suprotstavljanju inicijativama NATO-a, SAD-a i EU-a, nitko od čelnika s obje strane Atlantika nije odgovorio njegovom retoričkom izazovu.
Njegovi govori ostali su bez odgovora, čime je najvažnija publika – ruski narod – prepuštena Putinu, ističe autorica.
Čelnici NATO-a trebaju uputiti ruskom narodu iskrenu i jasnu poruku o spremnosti NATO-a na suradnju, o širenju Saveza na temelju aspiracija zemalja, a ne po diktatu iz Bruxellesa, te o tome da će vanjska politika Kremlja, koja se temelji na ravnoteži moći, učiniti Rusiju manje konkurentnom od Europe i SAD-a, navodi se u komentaru.
Oblikujući svoj zakašnjeli odgovor Putinu i narodu Rusije o stajalištima NATO-a prema njihovoj zemlji, čelnici Saveza počet će se baviti pitanjem što učiniti s Rusijom i učinit će korak naprijed prema uspjehu summita u Bukureštu, zaključuje Eugene Rumer.