Opatijski sud potvrdio je transakciju 1.769 m2 zemljišta u Medveji koje je Stipo Ilišinović, koji se prehranjuje skupljajući otpatke, kupio 1981. od dr. Juliusa Winckela, koji je umro 1941.
Krajem prošle godine Lovran je konačno usvojio urbanistički plan. Prethodno su se lomila koplja oko toga gdje će biti omogućena stambena izgradnja, a po svemu sudeći, na pomolu je jedna od najvećih afera zemljišno-knjižnog tipa, piše Novi list.
Na natječaj za izradu detaljnog urbanističkog plana javila se tvrtka iz Zagreba te je prihvaćena upravo njena ponuda i do kraja godine se očekuje donošenje plana sa svim pojedinostima.
I dok lokalni liburnijski nezadovoljnici poluglasno prosvjeduju i pitaju se kako to da njihovi tereni nisu ušli u građevinsku zonu, pedesetdvogodišnji Zagrepčanin Stipe Ilišinović postao je vlasnik jednog od najatraktivnijih terena na cijelom Jadranu. Riječ je o građevinskom zemljištu u Medveji površine 1.769 četvornih metara. Prema gruboj procjeni, taj teren je vrijedan oko milijun eura. I to ne samo zato što se proteže od glavne ceste pa do mora, već ponajprije zato što je na njemu predviđena izgradnja hotela.
Riječ je o zemljištu smještenom između Castela u vlasništvu Agrokora, odnosno Ivice Todorića i prekrasne vile u vlasništvu poznatog zagrebačkog zaštitara Vjekoslava Šafranića.
Kako je Stipo Ilišinović preko noći postao vlasnikom iznimno atraktivnog terena s oreolom budućeg hotelijera na prestižnom mjestu? Prema dostupnoj dokumentaciji Ilišinović je, a nakon što su Lovranci donijeli svoj GUP, početkom prosinca prošle godine iz Beča u opatijski Općinski sud poštom poslao dokumentaciju s dokazima da je 1.769 zlata vrijednih četvornih metara kupio 1981. godine od dr. Juliusa Winckela. Uz dokumentaciju dostavljenu u smeđoj velikoj omotnici kupac Stipo Ilišinović navodi i svoju bečku adresu – Mozartstrasse 12 i broj fiksnog telefona.
Dokumentaciji je priložio i kupoprodajni ugovor na njemačkom jeziku iz kojeg se može vidjeti da je dr. Winckel teren u Medveji, zaveden u katastarskoj općini Tuliševica, kupio 20. srpnja 1911., i to od pravnog slijednika vlasnika terena Josefa Lazarića, rođenog 1831. Kurioziteta radi, Novi list navodi da je dr. Winckel u vrijeme kupnje terena bio carski generalni konzul Njemačke u Trstu.
Ugovor između Ilišinovića i dr. Winckela sklopljen je 23. srpnja 1981. Potpis je ovjeren u Sekretarijatu za opću upravu Grada Rijeke – Općine Lovran. Ovjereni kupoprodajni ugovor kod navedene institucije u Lovranu 23. srpnja 1981. čitko su potpisali: kupac Stipo Ilišinović i prodavatelj Julius Winckel.
Sudac općinskog suda u Opatiji Denis Putić 29. prosinca prošle godine donosi rješenje o uknjižbi, a zemljišno-knjižni referent Linda Barbis 24. siječnja ove godine u Zemljišnu knjigu Zemljišno-knjižnog odjela (gruntovnica) opatijskog Općinskog suda u vlasnički list navedene nekretnine upisuje kao prodavatelja dr. Winckela i kupca Ilišinovića.
Prije nego što je Novi list uopće doznao tko je kupac Stipe Ilišinović, zaintrigirala ga je činjenica što je kupoprodajni ugovor između dr. Wincklea i Ilišinovića sklopljen 1981.!
Notorno je da se tada navedena nekretnina nalazila u društvenom vlasništvu i da je bila izvan prometa. Dr. Winckel je postao samo korisnik zemljišta, a kao što je poznato, Zakon o denacionalizaciji donesen je tek u samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj 1998. godine.
I ne samo što na dan potpisivanja kupoprodajnog ugovora između dr. Winckela i Ilišinovića to nije bilo ni po kojoj osnovi moguće, dr. Winckel bi u tom trenutku imao pune 124 godine i 276 dana! Winckel je umro u Münchenu 11. listopada 1941.
Stipo Ilišinović rođen je 1955. u mjestu Žune, kod Prijedora, a u Hrvatsku je došao 1996. Riječ je o osobi protiv koje je zagrebačka podnijela čak 32 kaznene prijave. Sve se odnose na teške krađe i prijevare, a jedna govori da je napao službenu osobu. Ilišinoviću u Hrvatskoj nije izdana putovnica, pa tim više čudi njegova bečka adresa. Na našu žalost, ustanovljujemo i da u Beču uopće ne postoji Mozartstrasse, a broj telefona se odnosi na govorni automat.
Pravi šok uslijedio je kada je riječki dnevnik Ilišinovića pronašao na zagrebačkoj adresi u Resničkom gaju 14 u drvenoj prizemnoj baraci. Vlasnik barake Darko Novak potvrdio je da se Stipo uglavnom zadržava na tržnici u Dubravi gdje skuplja otpatke od čega se prehranjuje.
U cijeli slučaj građevinskog terena s budućim hotelom umiješala se 15. veljače i Općina Lovran. Podnesena je tužba opatijskom Općinskom sudu radi utvrđenja ništavnosti kupoprodajnog ugovora između dr. Juliusa Winckela i Stipe Ilišinovića. U tužbi se redom navode tužbeni elementi, počevši od kupoprodajnog ugovora iz 1981. kada prodaja društvenog zemljišta uopće nije bila moguća, preko činjenice da je prodavatelj u to doba mogao imati gotovo zatraženo osiguranje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja sporne nekretnine. Tzv. plomba u gruntovnici na zemljište u Medveji već je stavljena, a sudac Putić očitovao se na traženje organa gonjenja u vezi s donošenjem Rješenja o uknjižbi Stipe Ilišinovića.
Sudac je ustvrdio da je postupio po zakonu.
Sutkinja opatijskog Općinskog suda Senka Kirša već je po hitnom postupku zakazala ročište u povodu tužbe Općine Lovran.
Nakon svih saznanja posve je jasno i očito da se iza imena i prezimena Stipe Ilišinovića netko krije! Tko? To je pitanje na koje traži odgovor opatijsko općinsko Državno odvjetništvo, USKOK, a najvjerojatnije i njemački istražni organi, jer se radi o vlasništvu njihova državljanina, piše Novi list.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
