Florence Hartmann u svojoj novoj knjizi Mir i kazna analizira odnose međunarodnog pravosuđa i demokracija koje ga podupiru u onoj mjeri u kojoj to ne šteti njihovoj realpolitici.
Kroz primjere kao što su Daytonski mirovni sporazum, nezavršeno suđenje bivšem srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću i neuspjeh pravosudnih tijela da uhvate ratne vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića i Ratka Mladića bivša glasnogovornica glavne tužiteljice Haškog tribunala analizira katkad brutalne metode kojima velike sile obuzdavaju pravosuđe, piše u četvrtak agencija France prese.
"Nepravedno je da politika podriva naš posao", izjavila je glavna haška tužiteljica Carla Del Ponte, kojoj je Hartmann bila glasnogovornica tijekom šest godina i kojoj odaje veliku počast.
Politike bi trebale upravljati krizama tako što će se držati sporazuma međunarodnih sudskih instanci jer "se pozitivni rezultati postižu ako politika i međunarodno pravosuđe djeluju usklađeno", piše Hartmann.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koji je Vijeće sigurnosti UN-a osnovalo 1993. godine, nije ni bio zamišljen da funkcionira zbog toga što su velike sile u njemu vidjele "samo civiliziran (način) za izražavanje sile", tvrdi autorica, bivša novinarka francuskog dnevnika Le Monde.
Da bi očuvao nadzor nad ICTY-jem, koji je podignuo optužnicu protiv Miloševića, na veliko nezadovoljstvo Pariza i Moskve, Zapad organizira "unutarnju sabotažu, zadržava informacije" i "ne pruža nikad sve dokaze kojima raspolaže", citira agencija Hartmannovu.
Del Ponte je obećala ispričati na kakve je opstrukcije nailazila u iznošenju optužnice protiv Miloševića, no on je umro u pritvoru ne dočekavši završetak procesa.
Autorica je uvjerena da je Washington sklopio sporazum s Karadžićem prije zaključenja Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. i da Zapadne zemlje želi izbjeći otkrića o prirodi njihovih odnosa s haškim bjeguncem.
Ona misli da Zapad "nije imao volje" izbjeći genocid u Srebrenici 1995. godine, i procjenjuje da "ostaju prikriveni razlozi zbog kojih se Karadžiću i Mladiću de facto dodjeljuje nekažnjivost".
Danas se čini da je Zapad spreman prihvatiti ono što je dugo vremena izbjegavao priznati, a to je da će se ICTY zatvoriti 2010. godine, bez suđenja dvojici bjegunaca.
"Manjak volje da ih se uhapi (...) čini naše državne dužnosnike suučesnicima najgorih ubojstava počinjenih u Europi nakon Holokausta", tvrdi Hartmann.
Dio knjige autorica posvećuje Međunarodnom kaznenom sudu (ICC), prvome stalnom kaznenom sudu za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid te piše da se budućnost tog suda "kratkoročno" čini "ozbiljno kompromitirana".
Hartmann poziva politike da "smognu sposobnosti kako bi državne interese usmjerile prema ljudskim vrijednostima umjesto da (...) se ponašaju tako kao da te vrijednosti isključuju".