Predgrađa treba očistiti od imigrantskog ološa, misli, među ostalim, novi francuski predsjednik. To je silno ambiciozan i hiperaktivan političar, malo žešći desničar od Chiraca i veliki populist.
Novi francuski predsjednik, 52-godišnji Nicolas Sarkozy već je nekoliko godina jedan od politički najmoćnijih ljudi vladajuće francuske desnice. To je hiperaktivan političar koji želi stubokom promijeniti Francusku.
Ušavši u politiku prije više od 30 godina, taj sin mađarskog emigranta i grčke Židovke svoju je neiscrpnu energiju stavio u službu svoje krajnje ambicije: postati predsjednikom Pete Republike. "Ako sam kandidat za predsjednika Republike, ne težim time okruniti svoju političku karijeru", nedavno je rekao, želeći dati važnost tome da želi "djelovati i temeljito promijeniti Francusku".
Sarkozy redovito ističe da želi govoriti otvoreno o konkretnim problemima Francuza te odbacuje optužbe da gaji populizam. Sarko, kako ga od familijarno nazivaju, želi stvoriti "novi francuski model" temeljen na "vrijednosti rada". Zagovara "gospodarsku revoluciju" s velikim smanjenjem obveznih doprinosa i obećaje smanjiti nezaposlenost na 5 posto u 5 godina.
Sarkozy je od 2004. predsjednik konzervativne stranke UMP (Union pour un Mouvement Populaire, Savez za narodni pokret), osnovane 2002. od triju desničarskih stranaka koje su podržavale reizbor tadašnjeg predsjednika Jacquesa Chiraca, prvo kao Savez za predsjedničku većinu, preimenovan nakon izbora u Savez za narodni pokret. Otkako je postao ministrom unutarnjih poslova, borba protiv kriminala i ilegalne imigracije dala je Sarkozyju imidž čvrstorukog prvog policajca Francuske.
Protivnici mu predbacuju da koketira s temama ekstremne desnice, čemu je nedavno i sam pridonio, obećanjem osnutka ministarstva za imigraciju i nacionalni identitet. "Želim da mi se dopusti govoriti o naciji, a da ne budem nacionalist, o imigraciji, a da ne budem rasist", rekao je Sarkozy, koji se hvali da je jedini sposoban obuzdati krajnju desnicu i da mu Francuzi daju za pravo u nizu pitanja.
Nepopularnost je stekao ujesen 2005., olakom izgovorenom rečenicom da će predgrađa "očistiti" od problema borbom protiv delinkvencije, a riječ "ološ" koju je tada upotrijebio zlokobno ga je pratila u cijeloj kampanji. Svojim tadašnjim stavom stekao je neprijatelje među mladima imigrantskog porijekla.
Ponekad zna iznenaditi ulaskom u teren koji ne pripada desnici, pa se tako zauzeo za pravo sudjelovanja stranaca na lokalnim izborima, ili zagovara ekonomski liberalizam, ali osuđuje pokvarene poslodavce. Šokirana njegovom protekcionističkom retorikom u kampanji, Europska komisija najavila je da će "ako dođe na vlast, Sarkozyja spriječiti da riječi pretvori u djela".
"Svaka religija treba u miru obavljati svoje obrede, pa tako i islam, koji u Francuskoj ima više od četiri milijuna vjernika, no taj islam treba prekinuti veze s određenim krugovima iz inozemstva koji ga financiraju", poručio je svojedobno Sarkozy aludirajući na uvoz radikalnog islama.
Nicolas Sarkozy, koji ima dva sina iz prvog braka, ima obiteljskih problema: druga supruga Cécilia Ciganer-Albeniz napustila ga je 2005. i otišla živjeti u Ameriku s drugim muškarcem. Sarkozy je neko vrijeme hodao s jednom novinarkom Le Figaroa. No, Cécilia mu se vratila kako bi bila uz njega u predsjedničkoj kampanji. Vjeruje da sada žive zajedno.