Od 1. siječnja 2006. na snagu stupa zabrana proizvodnje, prometa i upotrebe azbesta u Hrvatskoj. Međutim, u tvornici Salonit u Vranjicu kod Splita, koja u proizvodnji salonitnih ploča i cijevi velikih promjera koristi azbest, skladišta su puna vreća s azbestom uvezenim iz Rusije.
Posljednja pošiljka, saznaje Vjesnik, stigla je prije dvadesetak dana. A uprava i radnici Salonita, koji je u stečaju, traže od Vlade ponovnu odgodu zabrane azbesta.
Naime, objavom Liste otrova čija se proizvodnja, promet i uporaba zabranjuju, azbest se trebao zabraniti 2. ožujka ove godine. Međutim zbog raznih pritisaka, u Listu su, 16. ožujka, unesene izmjene kojima je zabrana prolongirana do 1. siječnja 2006.
Ministarstvo zdravstva tražilo je, stoga, početkom listopada, od Hrvatskog zavoda za toksikologiju mišljenje na zahtjev o ponovnoj odgodi zabrane azbesta, no Zavod ne podržava ponovnu odgodu zabrane.
"Azbest je kancerogen. Udisanje azbestne prašine može uzrokovati bolest azbestozu, rak pluća i plućne opne. Prema Smjernicama EU o razvrstavanju, pakiranju i označavanju opasnih tvari, kancerogeni su svi proizvodi koji sadrže više od 0,1 posto tvari iz 'skupine I kancerogena', u kojoj je i azbest", objašnjava ravnatelj Zavoda dr. Franjo Plavšić.
U Europskoj uniji zabrana azbestnih vlakana počela je osamdesetih godina prošlog stoljeća. Slovenija osam godina ima zakon o zabrani azbesta.
U Hrvatsku je 2004. za potrebe proizvodnje u tvornici Salonit uvezeno više od 100 tona azbesta. Do 2004. godišnje se uvozilo oko 2000 tona.
U ljeto 2003. granična sanitarna inspekcija zaustavila je vlak u kojem se vozio azbest, jer tvornica Salonit nije imala rješenja o uvozu i radu s azbestom. Rješenja su naknadno ishođena, no Salonitu je nakon toga uvoz ograničen na 500 tona godišnje.
Kancerogeni azbestni ostaci od proizvodnje odlažu se na otvorenom u krugu tvornice odakle ih vjetar raznosi, te u starom tvorničkom skladištu koje nema vrata. "Kada puše jugo, ugroženi su Vranjic i Kaštela, a za bure Split. Prema američkim istraživanjima, radijus zagađenja je 11 kilometara, a uzimajući u obzir otvoreni morski prostor, ugroženi su i Trogir i Brač", rakao je za Vjesnik Lovre Grgić iz Udruge za zaštitu okoliša Barbarinac.
"Radnici Salonita koji rade s azbestom", kaže, "ne nose zaštitnu odjeću ni maske za usta, ne tuširaju se nakon posla već u radnoj odjeći odlaze kući, pa i na taj način pridonose širenju azbestne prašine".
Tvornica Salonit ima i ispust u more u kojem završava dio otpada. Do prije par godina azbestni otpad bacao se u kaverne u Mravincima, oko 200 metara udaljene od rijeke Jadro, vodocrpilišta koje pitkom vodom opskrbljuje Split i Solin te u blizini punionice Coca-Cole.
"Uzorke otpada s Mravinačkih kava slali smo na analize u Italiju, jer od naše inspekcije nije bilo pomoći. U Italiji je ustanovljen azbest u odbačenom otpadu", kaže Grgo Mandić, predsjednik Udruge oboljelih od azbestoze, bivši radnik Salonita i sam obolio od te bolesti.
Zbog konačne zabrane upotrebe azbesta u Hrvatskoj i kršenja Konvencije o sigurnoj upotrebi azbesta, koju je Hrvatska ratificirala, Udruga oboljelih od azbestoze po treći je puta, polovicom rujna, protiv Hrvatske podnijela tužbu Međunarodnoj organizaciji rada (ILO) u Ženevi. U prve dvije tužbe ILO je presudio u korist Udruge, nalažući hrvatskoj Vladi što treba poduzeti, no Vlada se oglušila.
"I Europsku uniju obavijestit ćemo, uoči pregovora, o tome što se s azbestom događa u Hrvatskoj", kaže Mandić, dodajući da zabrana azbesta nije kraj priče. Ostaju tone odbačenog azbestnog otpada koje hitno treba sanirati, jer ga vjetar raznosi.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
