Okusom se nadopunjuje doživljaj mirisa i potvrđuje se visoka osobnost vina. Ljudi mogu percipirati samo četiri okusa, slatko, kiselo, gorko i slano.
Ove senzacije locirane su na različitim dijelovima jezika i njegovim papilama. Slatko se osjeća na vrhu jezika, kiselo i gorko osjeća se na bočnim stranama i korijenu jezika, a osjećaj slanog detektira se na središnjem dijelu jezika.
Kod mladoga, suhog bijelog vina možete naprimjer osjetiti kiselost. Mlada crna vina ostavljaju pomalo gorkastu aromu, poput one koju ostavlja zeleni čaj ili bademi, zbog tanina iz kožice grožđa.
Vina se također razlikuju u svojoj "punoći" "tjelesnosti" (svojoj "težini").
Vina s manje alkohola manje su punoće, dok su ona s višim postotkom alkohola srednje ili visoke teksture. Vino bez tih karakteristika vrlo je siromašne arome i djeluje "isprano", za razliku od vina bogate arome za koja se kaže da su ljepljiva i žitka.
Neka vina ukazuju na okruglu, podatnu teksturu dok neka a posebno crna mogu imati grub i robustan okus. Vina s visokim postotkom alkohola imaju vruć i oštar okus.
Ključ kvalitetnog vina je balans svih njegovih elemenata. Primjerice, vinu se mogu uskratiti bodovi ukoliko recimo neka kategorija vina ima niski nivo kiselosti i kod kušanja ostavlja "plošan" okus. Okus vinu može pokvariti i previsoki udjel tanina kad vino postaje gorko.
Profesionalni kušači vina nikad ne progutaju gutljaj koji degustiraju, a između kušanja dvaju različitih vina ispiru usta vodom. Možda i nije loše zadržati status amatera.