Najbolje je da čaša vina u vašoj ruci pronađe bijelu pozadinu (stoljnjak ili zid) kako bi što bolje ocijenili boju i bistrinu vina.
Boja, bez obzira na vino kojem pripada, nikako ne bi trebala biti mutna, tmasta i nejasna. "Zdrava" boja je jasna i uvijek sukladna tipu i starosti vina.
Spektar boja mladih bijelih stolnih vina proteže se od zagasite, pepeljaste i svijetle boje slame, ponekad prošarane zelenim pigmentom, do boje bogatog, punog jantara.
Boja vina ovisi o vrsti grožđa, zrelosti grozdova u vrijeme berbe, načinu na koji se vino fermetiralo, načinu na koji je starilo (bijelo vino koje fermentira i/ili stari u bačvama bit će tamnije od onog koje kroz taj proces prolazi u spremištima od nerđajućeg čelika).
Isto tako na boju utječe i izloženost vina kisiku u vrijeme sazrijevanja i buteljiranja. Kako stare, bijela vina su sve tamnija, dobivaju sve dublju zlatnu boju, a s vremenom mogu čak dobiti i smeđu nijansu. Međutim treba razlikovati mlado bijelo vino koje ima tragove smeđe boje i koje zbog toga gubi na kvaliteti.
Kod crnih vina situacija je obrnuta; uz starenje boja im postaje svjetlija. Mlada crna vina propuštaju svjetlo ali nisu prozirna a njihova boja rasteže se u spektru od boje trešnje do tamne boje rubina, ponekad s purpurnom tinkturom. Starija crna vina imat će ciglastu nijansu po rubovima, dok je kod mlađih crvenih vina takav rub znak prerane oksidacije.