Molio bih odgovore na sljedeća pitanja:
1. Nastanak, razvoj i trenutno stanje islamističkih 'humanitarnih' terorističkih organizacija u BiH?
2. Općenito prisutnost islamskih terorističkih organizacija u Europi?
Ako je moguće da na dobijem par linkova (ili naslova knjiga, radova) gdje o gore navedenim ili sličnim temama mogu pročitati?
Analizom literature te sintetiziranjem iznešenih znanstvenih istraživanja i stručnih stajališta na navedena pitanja moguće je pružiti sljedeće sumarno prikazane odgovore.
1. Nastanak, razvoj i trenutno stanje islamističkih 'humanitarnih' terorističkih organizacija u BiH?
Borci iz islamskih zemalja u Bosnu i Hercegovinu počeli su pristizati početkom 1990-ih. Njihov dolazak u BiH potrebno je promatrati na više razina.
U globalnom hladnoratovskom kontekstu mudžahedini su imali bitnu ulogu u afganistansko-sovjetskom ratu u kojem su se zalagali za oslobođenje Afganistana i uspostavu islamske države.
Potpomognuti SAD-om, Pakistanom i Saudijskom Arabijom oni su, uz ostale faktore, imali bitnu prevagu u sovjetskoj odluci da nakon desetogodišnje okupacije napusti Afganistan. Završetak rata u Afganistanu značio je proglašenje završetka džihada od strane pakistanskih vlasti i protjerivanje mudžahedina iz Pakistana.
No, tadašnji mudžahedinski lideri, prije svega Abdullah Azam i svijetu tada nepoznati Osama bin Laden, afganistansku epizodu su vidjeli kao početnu fazu na uspostavi islamskih država na globalnoj razini.
Prva destinacija te vizije bila je BiH u koju su dragovoljci počeli pristizati upravo kada su afganistanski mudžahedini kao "pobjednici" afganistanskog rata ulazili u Kabul.
Bio je to početak dolaska dragovoljaca iz niza islamskih država u BiH. Također treba istaknuti da islamski borci u BiH nisu dolazili na poziv službenih bosansko-hercegovačkih vlasti, ali, ipak se čini, uz njihov prešutni pristanak budući da su trebali poslužiti kao faktor balansa i ravnoteže sile tadašnjim začecima Armije BiH u odnosu na nadmoćnu srpsku vojnu komponentu.
Kao treću razinu dolaska mudžahedina u BiH treba imati u vidu nedeklarirane namjere pojedinih islamskih država koji su kroz dolazak mudžahedina, njihovih državljana, u BiH vidjeli mogućnost širenja svojeg utjecaja na europskom prostoru, ali i međunarodnog džihada.
Mudžahedini su dolazili u BiH posredstvom humanitarnih organizacija. Primjerice, kasnije američke i talijanske istrage su utvrdile da je u početnoj fazi sukoba Islamski institut za kulturu iz Milana, Italija, bio središnji punkt za slanje dragovoljaca iz islamskih država u BiH.
Njemački publicist Jurgen Elsasser (vidi: Elsasser, J. Wir der Dschihad nach Europa kam: Gotteskrieger und Geheimdienste auf dem Balkan, NP Buchverlag, Wien, 2005.) tvrdi da je dio dragovoljaca u BiH došao i posredstvom Agencije za pomoć zemljama Trećeg svijeta (Third World Relief Agency – TWRA) koju je 1987. u Beču osnovala sudanska diplomacija radi pružanja potpore obnovi islama u bivšim komunističkim državama, a koja je od 1992. imala svoj ured u Sarajevu.
Te su tvrdnje kasnije dokazali austrijski istražitelji, tj. dokazali su strukturu računa TWRA u Beču kroz koji je u razdoblju 1992-1995. prošlo 350 milijuna dolara donacija iz islamskih zemalja te povezanost TWRA i BiH o čemu je u rujnu 1996. pisao Washington Post.
Prema određenim izvorima i kasnijim akcijama (2001.) međunarodnih snaga u BiH u određenu vezu s dolaskom mudžahedina u BiH se dovodilo i Visoko saudijsko povjerenstvo za pomoć (Saudi High Commission for Relief).
Broj mudžahedina u BiH je jedna od najvećih kontroverzi. Čini se da nikakve službene evidencije ne postoje što je i sasvim logično budući da su se mudžahedini u skladu s tradicijom, potpuno posvećeni borbi, po dolasku u BiH odricali vlastitog identiteta i uzimali nova, ratna imena.
Prema procjenama u BiH je bilo prisutno između nekoliko stotina i nekoliko tisuća mudžahedina pri čemu je posebno (međunarodno) povjerenstvo Vijeća ministara BiH, formirano pod pritiskom SAD-a izvršilo reviziju oko 1.300 slučajeva dodjele državljanstva te oduzelo oko 500 stotina državljanstva osobama pristiglim u BiH iz islamskih država tako da je dio mudžahedina napustio BiH.
U početnoj fazi rata u BiH mudžahedini nisu bili dio formalnih vojnih struktura što postaju u ljeto 1993. kada jedinica El Mudžahid postaje dio 3. korpusa Armije BiH.
Kada se razmatra mogućnost da mudžahedini u BiH predstavljaju terorističku prijetnju treba istaknuti da je u ljeto 2007. visoki dužnosnik američke administracije Raffi Gregorian izjavio da su mudžahedini prijetnja nacionalnoj sigurnosti te da su neki od njih neizravno povezani s al-Kaidom zbog čega trebaju biti protjerani iz BiH i sukladno odredbama Daytonskog sporazuma vraćeni u matične države.
Radi dobivanja potpunije slike o ovoj izjavi za koju američki dužnosnik nije iznio nikakve dokaze odnosno radi njezine znanstveno stručne valorizacije u kontekstu terorističkih opasnosti treba navesti nekoliko elemenata.
Prvo, pitanju mudžahedina u BiH u ranijem razdoblju nije posvećivana dostatna pažnja već je to pitanje tretirano kao usputna ratna epizoda. Štoviše, postoji niz dokaza da je niz država znao za dolazak mudžahedina u BiH u samim začecima budući da su se među njima nalazili i pripadnici Zapadnih obavještajnih institucija (vidi: Bosnia Mujahideen Revival Fears, Institute for War and Peace Reporting, Balkan Crisis Group, No 286, 2001.; Nasiri, O. Inside the Jihad, Basic Books, New York, 2006.), ali to pitanje nije primjereno tretirano unatoč i odredbama Daytonskog sporazuma.
Drugo, nakon 11. rujna 2001. i brutalnog udara na SAD te proglašenju "rata protiv terorizma" međunarodna zajednica na čelu sa SAD-om svim potencijalnim uzrocima koji mogu dovesti do terorizma, pa tako i pitanju mudžahedina, posvećuje znatno drugačiju pažnju i tretman.
Treće, BiH je još uvijek neizgrađena i time nestabilna država i zato je sama po sebi potencijalni izazov europskoj sigurnosti pri čemu se nakon 11. rujna BiH po automatizmu zbog mudžahedina smatra prijetnjom međunarodnoj sigurnosti.
Tome treba dodati i ranije uspostavljene veze BiH s nekim državama, prije svega Iranom, koje su još uvijek izražene, a koje međunarodnoj zajednici u kontekstu protuterorističke borbe nisu baš po volji.
Četvrto, rat u BiH je utjecao na al-Kaidu i njezinu filozofiju globalnog džihada; islamizacija koja se dogodila u BiH od strane mudžahedina veća je nego njihov vojni učinak; rat u BiH je poslužio i za buđenje svijesti muslimana diljem svijeta; mudžahedini su u BiH također pridonijeli širenju vahabizma u BiH.
Peto, BiH ima mudžahedinsko nasljeđe koje se samo po sebi smatra prijetnjom u kontekstu globalnog međunarodnog terorizma.
Šesto, nepobitno je kako su pojedini stručnjaci za terorizam u pravu (npr. Evan Kohlmann) kada tvrde da su pojedini visokorangirani pripadnici al-Kaide boravili u BiH (novinari njemačkog Spiegela (Renate Flottau) su čak tvrdili da su 1991. u Sarajevu vidjeli i Osamu bin Ladena).
Primjerice, u optužnici za teroristički napad u Madridu 11.3.2004. BiH se spominje čak 300 puta. Isto tako, u nizu drugih istraga vezanih za terorizam koje su vođene posljednjih godina u svijetu u izravnoj ili neizravnoj vezi spominju se pojedinci, pripadnici mudžahedinskih frakcija, koji su boravili u BiH u razdoblju 1992-1996. godina.
Sedmo, neposredno nakon 11. rujna pod američkim pritiskom u antiterorističkim akcijama Vlade BiH i snaga međunarodne zajednice u BiH privedeno je i deportirano više osoba zbog sumnji na povezanost s međunarodnim terorizmom; prema zapadnim izvorima koji kazneno-procesno nisu dokazani tzv. alžirska skupina (jedan od članova povezan s čelnicima al-Kaide; skupina je izručena SAD-u ) je 2001. planirala teroristički udar na veleposlanstvo SAD u Sarajevu. (vidi: Bin Laden and the Balkans: The Politics of Antiterrorism, International Crisis Group, Balkan Report No 119, 2001.; Alleged secret detention and unlawful inter-state transfer involving Council of Europe States, Paliamentary Assembly, Council of Europe, 7 June 2006.); u ljeto 2001. Egiptu je izručen nekadašnji imam odreda El Mudžahid; osuđen na 10 godina zatvora zbog povezanosti s terorističkim udarom u Luxoru 1997.
Osmo, također treba istaknuti da pojedine procjene o terorističkim prijetnjama koje dolaze s određenih područja treba shvatiti na način da je isticanje širenja ideologije globalnog džihada kao prijetnje globalnoj sigurnosti nerijetko paravan za utjecaj određenih međunarodnih subjekata na istim tim područjima i ostvarivanje njihovih interesa na tim područjima.
2. Općenito prisutnost islamskih terorističkih organizacija u Europi?
Nema nikakve dileme da su islamističke (prije nego islamske) terorističke organizacije itekako prisutne u Europi. Primjerice, istraga za 11. rujan je pokazala da je hamburška (Njemačka) ćelija al-Kaide bitan subjekt udara na SAD; 11.3.2004. izvršen je teroristički udar u Madridu, godinu dana kasnije na londonskom aerodromu, itd.
Uz prethodno navedene izvore i sljedeće knjige i linkovi su vrijedni izvor spoznaja o naznačenoj tematici:
Azinović, Vlado: Al-Kai'da u Bosni i Hercegovini: Mit ili stvarana opasnost?, Radio slobodna Europa, Sarajevo, 2007.; prikazano
Gerges, A. Fawaz: The Far Enemy: Why Jihad Went Global, Cambridge University Press, Cambridge/New York, 2005.
Gunaratna, Rohan: Inside Al Qaeda: Global Network of Terror, 2003.
Kepel, Gilles: Jihad: The Trail of Political Islam, The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, 2002.
Kohlman, Evan: Al-Qaida's Jihad in Europe: The Afghan-Bosnian Network, Berg, New York, 2004. (prevedeno u nakladi nakladničke kuće Ljevak iz Zagreba 2005.).
Vidino, Lorenzo: Al Qaeda in Europe: The New Battleground of International Jihad, Prometheus Books, Amherst, 2006.
Federation of American Scientists, FAS, Intelligence Resource Program
Memorial Institute for the Prevention of Terrorism (MIPT), MIPT Terrorism Knowledge Base
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
