Jesu li predstavnici vlasti znali da analizama koje su predviđale smanjenje troškova za obranu nakon ulaska u NATO zapravo smišljeno obmanjuju javnost? Piše: Zvonimir Mahečić.
Uvod Dobivanje pozivnice za pristupanje u NATO vlast može s pravom tretirati kao krunu njenih napora usmjerenih između ostalog i na uvjeravanje javnosti da se radi o potezu korisnom za cijelo društvo koji će imati svoje značajne političke, sigurnosne, društvene, financijske i ekonomske posljedice.
Veliki dio tih uvjeravanja bazirao se na procjenama da bi Hrvatska trošila preveliki dio svog proračuna u slučaju da ostane izvan NATO i da se sigurnost zemlje i njenih građana mora bazirati na onome što su službeni predstavnici vlasti nazvali konceptom individualne obrane.
U tom smislu ne jednom su izražene tvrdnje da će ulaskom u NATO i prelaskom na kolektivni koncept sigurnosti i obrane troškovi društva za obranu biti značajno smanjeni.
Sumnje koje su u javnosti i medijima izražavali predstavnici različitih nezavisnih udruga, autori i analitičari različitih profila (spomenut ću poimenično samo neke – Bosanac, Cvijanović, Tabak – bez namjere za iscrpnim navođenjem svih ostalih komentara u tiskanim i elektronskim medijima, stručnim časopisima, web portalima i sl.), sudeći barem po reakcijama, vlast nije shvatila ozbiljno i nije se pretjerano potrudila ponuditi argumentirane odgovore na njih.
Upravo zato jedno pitanje koje do sada nije bilo detaljno razrađeno i često spominjano dobiva na važnosti, a to je: jesu li predstavnici vlasti svoje tvrdnje iznosili u dobroj vjeri ili su znali da različitim analizama koje su predviđale smanjenje troškova za obranu nakon ulaska u NATO zapravo smišljeno i planirano obmanjuju javnost?
Kretanje Vojnog proračuna od kraja Domovinskog rata U nastojanju dolaska do odgovara na gore postavljeno pitanje razmotrit ćemo kretanje Vojnog proračuna od kraja Domovinskog rata i dostupne ključne dokumente koje reguliraju ovo pitanje.
Kroničari događanja na vojnom i obrambenom području sjećaju se da je Vojni proračun od kraja Domovinskog rata imao silazni trend.
Izrazito visoka vojna potrošnja, diktirana zahtjevima vođenja obrambenog rata bila je od 1997. pa sve do 2004. značajno smanjena (Tablica 1.).
Hipotetsko, ali vrlo zanimljivo pitanje jest procjena kako bi se Vojni proračun dalje kretao na temelju stvarnih brojki iz ovog perioda.
Ovo je zanimljivo stoga jer može predstavljati prvu točku usporedbe s kasnijim događanjima i službenim tvrdnjama povezanim s planiranim kretanjem Vojnog proračuna. U odgovoru na ovo pitanje pomoći će nam službeni dokumenti MORH-a (SPO i DPR) koje ćemo citirati kasnije.
Uzimajući u obzir u tim dokumentima utvrđenu potrebu podizanja Vojnog proračuna na 2% GDP-a i predviđeni stabilni porast GDP-a, Vojni proračun do 2015. mogao se kretati približno okvirima vidljivim iz Dijagrama 1.
Iz tog dijagrama je uočljivo da je nakon stabiliziranja Vojnog proračuna u razdoblju 2001.-2002., došlo do njegovog daljnjeg pada 2003. i dostizanja najniže točke 2004. i 2005. Ovaj pad je teško logički objasniti, iako je potrebno imati u vidu da je upravo tih godina jedan manji dio proračuna za obrambene namjene bio vođen na proračunu Ministarstva financija.
Zanimljivost ovog dijagrama jest u tome što pokazuje da bi Vojni proračun od 2002. koji bi rastao približno u skladu s povećanjem GDP-a praktično dostigao razinu gore spomenute projekcije Vojnog proračuna i da bi pri tome bila izbjegnuta rupa u Vojnom proračunu koja je nastala od 2002. do 2007.
Vojni proračun i Strategijski pregled obrane Dolaskom koalicijske šestorke na vlast, tijekom 2002. i 2003. doneseni su ključni strategijski dokumenti – Strategija nacionalne sigurnosti, Strategija obrane i Vojna strategija.
Budući da su ovi dokumenti rekli malo ili ništa, a i to na krajnje uopćen način, o budućem razvoju financiranja obrane i OSRH, očekivalo se da će sljedeći dokument razriješiti neke dileme. Taj dokument bio je Strategijski pregled obrane usvojen 2005.
SPO je konstatirao da će dinamika dostizanja sposobnosti OSRH ovisiti o mogućnostima Republike Hrvatske da za provedbu reforme obrane izdvoji sredstva u iznosu značajno većem od projicirane veličine od 1,84-1,87% GDP-a.
To je procijenjeno posebice značajnim jer se u narednom srednjoročnom razdoblju očekivalo odvijanje većina u SPO-u predloženih reformskih aktivnosti. One su uključivale ostvarivanje potrebne razine interoperabilnosti kao i zamjenu dotrajalih i zastarjelih borbenih sustava i opreme.
Nadalje je konstatirano da iako se potreba osiguranja obrambenog proračuna na razini iznad 2% BDP-a nameće kao zaključak, SPO ne inzistira na takvom proračunu, jer postoji svijest o ekonomskoj i političkoj stvarnosti u Republici Hrvatskoj, te je navedeno da postoje i drugi načini za ostvarivanje tih ciljeva osim povećanja Vojnog proračuna.
Stručnjaci, kako u tako i izvan sustava OSRH, koji su pratili kretanje obrambenih reformi imali su osjećaj de se pitanje izjašnjavanja i zauzimanja jasnog političkog stava o daljnjem razvoju OSRH odugovlači i prebacuje kao vrući krumpir iz ruke u ruku.
Interpolirajući krajnje razvodnjene stavove SPO-a, uzimajući u obzir potrebu podizanja Vojnog proračuna na 2% GDP-a, pa i više, predviđeni stabilni porast GDP-a te iznos Vojnog proračuna za 2005. kao polazište, Vojni proračun do 2015. mogao se kretati približno u okvirima vidljivim iz Dijagrama 2.
Vojni proračuni i Dugoročni plan razvoja Dugoročni plan razvoja OSRH 2006.-2015., usvojen od strane Hrvatskog sabora u srpnju 2006., konačno je bio dokument koji je definirao parametre razvoja OSRH, a time i kretanja Vojnog proračuna.
Njegove pretpostavke su kao i kod SPO-a Vojni proračun u iznosu od 2% GDP uz stabilni porast GDP. Pri njegovoj izradi i projekcijama korišteni su podaci Državnog zavoda za statistiku, Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2006. – 2008. godine Ministarstva financija, Upute za izradu državnog proračuna Republike Hrvatske za razdoblje 2006. – 2008. Ministarstva financija, kao i preporuke Ekonomskog instituta, Zagreb.
Prosječna stopa realnog rasta GDP-a za razdoblje 2006. – 2010. predviđena je na razini 4,1% godišnje, a 4,0% godišnje za razdoblje 2011. – 2015. Ovi podaci služili su kao temelj i za kasniju izradu niže spomenutih dviju simulacija.
Primjenom ovih parametara na Vojni proračun MORH je utvrdio predviđene obrambene troškove za razdoblje 2006. do 2015. Rezultate ovog predviđanja možemo vidjeti u Dijagramu 2.
Iz dijagrama možemo vidjeti da su razlike između troškova predviđenih DPR-om i troškova koje smo projicirali na temelju postavki SPO minimalne te se do 2015. ova dva proračuna praktično izjednačuju. Isto tako vidljivo je da se ove dvije grupe podataka do 2015. razlikuju od naše polazne projekcije za približnih 7%
Da nije bilo neobjašnjive rupe u Vojnom proračunu u razdoblju 2003. do 2007. vrlo je vjerojatno da bi projekcija Vojnog proračuna u skladu s SPO, DPR-om predviđeni Vojni proračun i projekcija na faktično stanje Vojnog proračuna s početka teksta bile praktično identične.
'Simulacije' MORH-a iz 2006. i 2007. Tijekom 2006. već su se zahuktale pripreme MORH-a i OSRH za ulazak u NATO, a narasla su i očekivanja s obzirom na sve veću izvjesnost dobivanja pozivnice za ulazak. Ključni problem u to vrijeme bila je javna potpora.
Pokrenute su aktivnosti koje su trebale podići razinu podrške građana ulasku u NATO. MORH je u to vrijeme izradio prvu od svojih dviju Simulacija troškova individualne obrane.
O njima je već bilo dosta pisano u medijima i na web portalima tako da ovdje uglavnom nećemo ponavljati ono što je već rečeno. (Upućujemo na analize Vladimira Cvijanovića i Igora Tabaka objavljene na Net.hr portalu.)
Ovim dokumentom pokušalo se potvrditi prvenstveno financijske prednosti ulaska Republike Hrvatske u NATO kroz smanjenu razinu potrošnje za obrambene potrebe. Usporedba troškova obrane predviđenih ovom simulacijom i do sada utvrđenih troškova obrane vidljiva je iz Dijagrama 3.
Iz ovog je dijagrama vidljivo da je simulacija troškova obrane u slučaju primjene koncepta kolektivne obrane zapravo preuzeta procjena troškova obrane utvrđena DPR-om, što u simulaciji jasno i piše.
Isto tako vidljivo je da procjena troškova obrane u slučaju individualne obrane nadmašuje sve ostale procjene troškova za 2 do 2,5 milijuna Kuna godišnje.
Simulacija je razlikovala dvije inačice troškova vezano uz mogućnost financiranja određenih obrambenih potreba kreditiranjem ili bez njega.
Ne treba ni reći da je građanima to potpuno nevažna točka razlikovanja visine izdvajanja za obrambene potrebe zemlje, a da iritantni pristup zaokruživanju istih brojki u različitim tablicama čas na viši čas na niži iznos izaziva dodatno nepovjerenje u ozbiljni pristupa poslu autora simulacija.
Ovom simulacijom predviđeno je da bi visina obrambenih troškova individualne obrane za promatrano vremensko razdoblje 2006.-2015u. u prosjeku trebala iznositi 2,54% GDP-a, a troškovi kolektivne obrane za isto vremensko razdoblje 1,91% GDP-a.
Vidljivo je također da je simulacija troškova individualne obrane do 2013.-2014. praktično dosegla razinu visine Vojnog proračuna u prvim poratnim godinama.
Iako je prethodna simulacija iz 2006. bila uglavnom uspješno zatajena javnosti i struci, u srpnju 2007. pojavila se još jedna simulacija.
Svemu što je do sada rečeno o ovim simulacijama od strane različitih analitičara treba dodati da se radi o dokumentima MORH-a, najvišeg upravljačkog tijela obrambenog sustava, koji imaju sveukupno 18 (osamnaest) stranica, od čega približno dvije trećine prostora zauzimaju tablice dok sam analitički tekst čini približno 6 stranica(?!).
No za razliku od prve simulacije, u simulaciji iz 2007. dvije analizirane inačice odjednom više nisu imale veze s mogućnošću kreditiranja programa već s porastom troškova osoblja, ili prevedeno na obični jezik, s porastom plaća vojnika.
Povećanje broja osoblja na 56.923 DVO do 2015., što je uzeto kao jedan od ključnih parametra izračuna potrebne visine izdvajanja za obranu, je potpuni nonsens jer toliki broj djelatnih vojnih osoba Hrvatska, ako me pamćenje služi, nije imala niti za vrijeme Domovinskog rata.
Iz takvog pristupa proizišli su upravo nevjerojatni iznosi koje je moguće usporediti s ostalim procjenama navedenim u ovom tekstu u Dijagramu 4. Ovako izračunati troškovi obrane udjelom u GDP-u i apsolutnim iznosima praktično se približavaju razinama izdvajanja za obranu tijekom Domovinskog rata kada su se zemlja i društvo borili za slobodu i opstanak.
Medijska ofenziva Da nije bilo potrebe za promidžbom pogodnosti ulaska u NATO ove simulacije bi najvjerojatnije ostale nepoznate javnosti. Međutim, u drugoj polovici 2007. došlo je do pokretanja programa aktivnosti usmjerenih ka informiranju javnosti i povećanja podrške ulasku u NATO.
U tom trenutku nalazi ovih simulacija učinili su se pogodnim instrumentom za uvjeravanje građana u isplativost ulaska u NATO. I stoga, iako ove dvije simulacije nisu u cjelini stavljene na uvid struci i javnosti, neke financijske procjene ovih simulacija našle su put do medija.
Ponovo bez namjere za iscrpnim prikazom svih medijskih napisa koji su bili potaknuti informacijama iz ovih simulacija navest ćemo samo članke Ulazak u NATO Hrvatskoj donosi tri milijarde dolara uštede, Mile Franičević, Vjesnik, 7. rujna 2007., MORH skriva studiju o uštedi Hrvatske ako uđe u NATO?, Sanja Vukčević, Novi list, 21. studeni 2007., kao i knjigu NATO: Euroatlantska integracija, R. Vukadinović, L. Čehulić, D. Božinović, Topical, Zagreb, 2007.
Ova knjiga je posebno zanimljiva – ne samo zbog iznošenja nekih neobičnih stavova – jer su u jednom njenom poglavlju ekstenzivno korišteni nalazi ovih simulacija kao argumentacija u prilog ulasku u NATO.
Sve ove aktivnosti, praćene potpunim ignoriranjem stavova i mišljenja koji bi dovodili u pitanje tako optimistična financijska očekivanja, rezultirale su i određenim porastom javne potpore ulasku u NATO.
Vojni proračun za 2008. i projekcija do 2010. Državni službenici, vojnici i svi koji rade u institucijama financiranim iz Državnog proračuna znaju da priprema prijedloga proračuna za iduću godinu obično počinje tijekom ljetnih mjeseci tekuće godine te da se prvi prijedlog proračuna cirkulira među ustrojbenim cjelinama krajem ljeta ili početkom jeseni.
Veliki dio aktivnosti navedenih u prethodna dva poglavlja vođen je manje-više paralelno u vremenu i prostoru s pripremama Vojnog proračuna za 2008. od strane dužnosnika, političara i vojnika koji su po logici stvari bili upoznati s izradom prijedloga proračuna za 2008.
Ovaj proračun i njemu pridružena projekcija proračuna do 2010. predviđaju utrošak 5,400 milijuna Kuna u 2008., 6,055 milijuna Kuna u 2009. i 7,105 milijuna Kuna u 2010., odnosno već do 2010. povećanje od 157% u odnosu na Vojni proračun iz 2007.
Ako bi se na taj proračun po službeno prihvaćenoj metodologiji dodala povećanja GDP-a to bi značilo da ćemo do 2015. trošiti 8,644 milijardi Kuna na Vojni proračun. Odnos Vojnog proračuna za 2008. i na njemu temeljenih projekcija s ostalim do sada navedenim projekcijama vidljiv je iz Dijagrama 5. i Tablice 2.
Postavlja se dakle logično pitanje. Jesu li stručnjaci, dužnosnici i političari koji su javnost uvjeravali u smanjenje troškova za obranu ulaskom u NATO znali da će već prva godina (2008.) za koju predlažu proračun predvidjeti iznos proračuna koji je simulacijama i DPR-om konceptom kolektivne obrane bio predviđen 2010? I je li zbog toga došlo do nagle izrade simulacije iz 2007. kao pokušaja ojačanja argumentacije za ulazak u NATO?
Zaključak Projekcija iznosa obrambenih troškova već za 2010. (kao popratni materijal prijedloga Vojnog proračuna za 2008.) veća je nego iznos predviđenog porasta Vojnog proračuna u bilo kojoj godini do 2015. u sklopu MORH-ovih simulacija kolektivne obrane i predviđanja DPR-a, i to govori sve.
Ako postoji dilema jesu li političari i dužnosnici znali da obmanjuju javnost navedimo nekoliko elemenata koji tu dilemu mogu rasvijetliti.
Druga verzija simulacije nastala je najvjerojatnije kao nastojanje da se pojača efekt jer je netko tijekom pripremanja planova za proračun 2008. shvatio da je prva simulacija bila preblaga te da se iznosi koji će biti predloženi opasno približavaju onima predviđenim simulacijama troškova individualne obrane iz 2006. što se lijepo vidi iz Dijagrama 5.
Ne zaboravimo, izrada simulacije troškova individualne obrane iz 2007., program aktivnosti podizanja potpore javnosti za ulazak u NATO i izrada prijedloga Vojnog proračuna za 2008. tekli su manje više paralelno tijekom druge polovice 2007. i vodila ih je manje više ista grupa ljudi.
Dokaz da su znali što se događa je i predviđeni porast plaća od 13 posto u simulaciji iz 2007., a koji se upravo ovih dana realizirao odlukom Vlade.
Simulacija individualne obrane iz 2006. je nerealna i u potpunosti neargumentirana, a ona iz 2007. toliko fantastična da se nikako ne mogu uzeti kao ozbiljni pokazatelj troškova obrane u idućem razdoblju.
Niti jedna od njih ne predstavlja realnu procjenu troškova i polazište za izračunavanje eventualnih ušteda već samo imaginarnu procjenu čiji je jedini smisao servisiranje službene političke potrebe za "preokretanjem" stava javnosti.
Zaključak je jasan. U odnosu na jedine konkretne i dokazive podatke o razini obrambenih troškova Vojni proračun već je doživio značajno povećanje i to nikakva politička uvjeravanja ne mogu pobiti.
Brojke koje smo naveli, a koje uglavnom dolaze iz službenih krugova ili se baziraju na simulacijama za koje su korišteni parametri definirani od strane službenih institucija, govore da je usprkos zaklinjanja u smanjenje obrambenih troškova zapravo došlo već sada do njihovog značajnog povećanja.
U tome nema ništa sporno jer svatko tko je proveo malo vremena u ili blizu naših obrambenih i vojnih struktura zna da su one tijekom zadnjih desetak godina bile žalosno zanemarene u financijskom i svakom drugom pogledu.
Način na koji je postupila vlast samo je dodatno produbio nerazumijevanja u društvu, a niti među vojnicima nije podigao njen ugled. Veći dio javnost kao i sigurnosni i obrambeni stručnjaci, a naročito profesionalni vojnici i zaposlenicu u obrambenom sektoru cijenili bi da je službena politika zauzela drugačiji stav.
Taj stav trebao je biti: znamo da je vojska zanemarena, riješeni smo to promijeniti, odlučni smo podignuti razinu financiranja vojske kako zbog potreba aktivnosti u NATO tako i zbog podizanja razine životnog i radnog standarda vojnika te nećemo varati javnost i skupljati jeftine političke bodove podilazeći niskim strastima manjeg broja političara i građana koji bi vojsku najradije ukinuli.
Tablice i dijagrami
kliknite za veći prikaz
Tablica 1 Vojni proračun - 1996. do danas (u milijunima KN)
kliknite za veći prikaz
Tablica 2 Vojni proračun do 2015. temeljem različitih dokumenata i projekcija
kliknite za veći prikaz
Dijagram 1 Vojni proračun – stvarno stanje i projekcija
kliknite za veći prikaz
Dijagram 2 Projekcije Vojnog proračuna s obzirom na SPO i DPR
kliknite za veći prikaz
Dijagram 3 Usporedba troškova obrane s nalazima Simulacije iz 2006.
kliknite za veći prikaz
Dijagram 4 Usporedba troškova obrane s nalazima Simulacije iz 2007.
kliknite za veći prikaz
Dijagram 5 Troškovi obrane i Vojni proračun 2008.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
