U svom tekstu, autor i autorica (članovi Odbora mladih Atlanstkog vijeća) pokušali su osporiti dokument ALTERnatoR Centra za mirovne studije (CMS) kao moguće alternative priključenju RH NATO-u.
Na početku potrebno je reći da je ALTERnatoR tek nacrt moguće alternativne politike priključenja NATO-u i mi kao autori smo uvijek otvoreni za svaki oblik kritike ili nadogradnje ALTERnatoR-a. On nikako nije konačan zatvoren dokument, već upravo suprotno, ALTERnatoR je prostor promišljanja građenja sigurnosti RH prvenstveno na principima ljudske sigurnosti, otvoren za komentare svih građana/ki.
Ipak, budući da autor i autorica u svojoj kritici iznose čitav niz pogrešnih zaključaka, ovim putem, još jednom ću pojasniti neke od glavnih teza ALTERnatoR-a. Krenimo redom.
Nije istina da se CMS uključio u javnu raspravu u trenutku kada se Republika Hrvatska (RH) nalazi pred vratima NATO-a, budući da CMS od 2003. godine radi na praćenju procesa priključenja RH NATO-u, i kritički se je u nekoliko navrata osvrtao na elitizam i dogmatizam tog procesa. Istina je da smo alternativnu politiku priključenja prezentirali u lipnju 2007. godine.
Autori nas kritiziraju da nismo ponudili rješenje koje je konzistentno i ostvarivo unutar svih dimenzija sigurnosti. Upravo suprotno, rješenje koje CMS predstavlja, nudi razmišljanja o sigurnosti puno šire i konzistentnije od priključenja RH NATO-u što i sami autori priznaju kada tvrde da šireći definiciju sigurnosti izvan klasičnih vojnih ugroza, neoprezno podcjenjuju iste!
Dakle, u jednom trenutku kritiziraju ALTERnatoR da nije dovoljno širok, a samo nekoliko redova kasnije u tekstu kritiziraju da je ALTERnatoR neoprezno i podcjenjivački širok?! Kritičari su se ulovili u klasičnu zamku promišljanja sigurnosti kroz primarno vojno razumijevanje iste, dok ALTERnatoR upravo iziskuje od čitatelja da učini misaoni pomak i počne s jednakim poštovanjem (ili strahom) odnositi se, kako prema vojnim tako i prema ne-vojnim sigurnosnim izazovima.
Ono što i sami od početka priznajemo da je nedostatak ALTERnatoR-u je činjenica da nismo razvili jasan izgled oružanih snaga koje prate ALTERnatoR. To se nije desilo iz praktičnog razloga: CMS kao nevladina udruga nema dovoljne kapacitete niti uvid u brojne vojne dokumente koji su potrebni da bi se napravila realna procijena potrebnih oružanih snaga. To je potvrdio i neovisni vojni analitičar Igor Tabak kojeg smo zamolili za takvu analizu.
Autori pokušavaju osporiti sigurnosnu kvalitetu ALTERnatoR-a na način da imputiraju kako ALTERnatoR ne nudi rješenje od eventualnih vojnih ugroza. U tome brkaju značenje pojma demilitarizacije (za koju se ALTERnatoR zalaže). Naime, autori ukoliko se bave sigurnosnim politikama morali bi znati da demilitarizacija ne znači nužno UKIDANJE, već i SMANJENJE vojske i financijskih izdavanja za vojsku, što upravo ALTERnatoR i predlaže.
Nigdje u ALTERnatoR-u se ne spominje ukidanje vojske (tu vrstu prijedloga do danas su neformalno iznjele anarhističke grupe), već se govori o zadržavanju vojske u okvirima Partnerstva za mir, NATO-vog programa. Time se zadržava postojanje hrvatske vojske, ali u puno manjem opsegu, tj. onom koje držimo realnim za potrebe ALTERnatoR-a koji smanjuje prijetnje RH ne na način naoružavanja i oslanjanja na dominantnu vojnu komponentu (kakva priključenje NATO-u zasigurno je), već na način implementacije kvalitetnih mirovnih politika.
Autori govore kako je cilj usmjerenosti RH na članstvo u NATO-u dugoročno smanjenje izdataka za obranu, pozivajući se na sve ekonomske analize koje pokazuju kako je samostalna obrana ekonomski najneisplatljivija opcija jer njeni troškovi mogu biti čak do 3 puta veći od izdvajanja u sustavu kolektivne obrane.
Zaustavimo se prvo na riječi sve. Do danas su, koliko je poznato nama u CMS-u, napravljene samo dvije studije troškova individualne obrane koju nažalost nije izradio nezavisni ekonomski institut već MORH. Štoviše, obje analize vjerojatno nikada ne bi bile dotupne javnosti da CMS nije prema Zakonu o pravu na pristup informacijama zatražio te studije i potom ih, uz stručni komentar neovisnog vojnog analitičara, objavio na internet stranici nato.net.hr (vidi na).
Analiza indivdualne obrane koja predviđa uštedu u izdvajanju do 3 puta diskreditirana je od stručnjaka jer se zasniva na potpuno nerealnim projekcijama troškova individualne obrane. Druga analiza koja je puno realnija, govori o uštedi od 0,6% BDP-a u korist kolektivne obrane, ali načelna je kritika kako obje studije nisu zadovoljile potrebne minimalne znanstvene standarde da bi bile vjerodostojne (vidi npr. Tabak: Koliko će nas zapravo stajati NATO, ili 10 istina o ulasku u NATO – MORH-ova amaterska analiza ulaska u NATO, (Z. Mahečić, Globus, 21. 03. 2008., str. 38.).
Time su navedene studije izgubile bilo kakav kredibilitet te je neprimjerno pozivati se na iste. Ono što je za sada jedino vjerodostojno (budući da je usvojeno od strane Hrvatskog sabora) je projekcija proračuna MORH-a za period 2008.-2010. iz koje je svakom vidljivo da će doći do povećanja izdvajanja za vojni budžet sa 1,7% na 2% BDP-a, tj. u bruto iznosima s 5,3 mil. kuna na 7,3 kuna (dakle realno povećanje od 28,3% – detaljniju analizu MORH proračuna pogledaj na).
Što kazuju ove brojke ako ne da će doći do povećanja izdvajanja troškova za obranu? Ali, budimo iskreni i pogledajmo stvar i iz drugog ugla. Ono gdje dolazi do uštede je da će RH sa 2% BDP-a i ulaskom u NATO imati na rapolaganju (u slučaju napada) puno skuplji i kvalitetniji arsenal oružja svih članica NATO-a. Tu je uistinu realna ušteda, jer će RH imati pravo koristiti svu vojnu opremu pojedinih zemalja članica NATO-a namijenjenih za NATO misje.
Rečeno u žargonu: dobivamo puno oružja za malo para! Ali tu se sada postavlja ključno pitanje na kojemu se razilazi ALTERnatoR od NATO-a. Da li su nama uistinu potrebni takvi vojni kapaciteti? Da li su pred nama uistinu takve vojne prijetnje da nam je potrebna takva lepzea vojne tehnologije? Možemo li kreirati vanjsku i unutarnju politiku preventivnom diplomacijom i izgradnjom slike Hrvatske kao zemlje izgradnje mira te na vrijeme otkloniti prijetnje?
ALTERnatoR jasno odgovara DA, budući da implementacija politika koje predlaže ALTERnatoR dugoročno povećava kredibilitet i sigurnost svih građana i građanki RH na način da se ta slika ne kreira prvenstveno članstvom u vojnom savezu. Hrvatska vojska može ostati na 1,7% BDP-a , a aktiviranjem ALTERnatoR-a želimo vjerovati da taj broj može ići i na 1,5%.
No tu studiju nismo učinili iz praktičnog razloga što ne možemo doći u posjed svih potrebnih dokumenata MORH-a za ovakvu studiju. Ovo je samo naša načelna procijena.
Autori su blagi prema ALTERnatoR-u kada kažu da inzistiranje CMS-a na ljudskoj sigurnosti, stvara krivu percepciju Saveza koji kao da navedeni koncept(NATO op. a.) ugrožava.
Mi uistinu vjerujemo da NATO ne kao, već uistinu indirektno ugrožava koncept ljudske sigurnosti. Istina je da pojedine članice NATO-a razvijaju paralelne sigurnosne politike temeljene na ljudskoj sigurnosti (najbolji primjer je Kanada), ali primjer Hrvatske jasno pokazuje kako je koncept ljudske sigurnosti u potpunosti ugrožen upravo zbog postojanja NATO-a.
Naime, državne institucije daju priroritet vojnim sigurnosnim politikama nad onim temeljenim na ljudskoj sigurnosti, i čitava politika sigurnosti dominantno se razvija oko NATO-a. Time je NATO, ne direktno, već kao postojeća dominantna sigurnosna norma, indirektno ugrozio koncept ljudske sigurnosti Hrvatske.
Vrlo konkretno: ući ćemo u NATO a nećemo imati kolegij ljudskih prava na Pravnom fakultetu, nećemo imati obrazovanje za mir u školama, nećemo imati nacionalu politiku suočavanja s prošlošću, nećemo imati Ministarstvo izgradnje mira, nećemo znati tko mora gasiti brod koji gori na Jadranu itd. Opravdanje, prvo NATO, a onda ćemo se pozabaviti svime time, je lažno opravdanje.
Autori teksta i dalje pokazuju nerazumijevanje pojma izgradnja mira, jer smatraju da je isključivo novčana (razvojna) pomoć Afganistanu trenutno nemoguća (i nemoralna?) iz dva razloga: postojanje korupcije u Afganistanu i činjenice da je donedavno RH bila primateljica međunarodne pomoći i da kao članica međunarodne zajednice ima moralnu dužnost da kontinuirano proaktivno djeluje.
Korupcija se ne otklanja na način da se ne daje novčana pomoć, već upravo suprotno, RH može davati novac za borbu protiv korupcije, kao što to čine brojne strane fondacije u RH. RH je uistinu primala međunarodnu pomoć koja je većim dijelom bila civilnog, a ne vojnog karaktera. Pomagati nekom na ne-vojni način i u trenutku kada vojno-sigurnosna situacija nije dobra, je također hvale vrijedna pomoć, koliko god autorima to bilo teško za razumijeti.
Jednako tako, autorima očito nisu dovoljno važni razlozi koje ALTERnatoR navodi protiv ulaska u NATO: upitnost funkcioniranje RH kao pravne države, nekvalitetan civilni nadzor nad vojskom, manjak administrativne sposobnosti itd. Štoviše oni kažu: CMS nije dao nikakve razloge neulaska RH u NATO koje bi ukazivale na neke negativnosti saomg NATO-a (ALTERnatoR se bavi Hrvatskom, a ne NATO-vom sigurnosnom politikom!, kritika NATO-ve sigurnosne politike je tema za dodatan dokument ), ili na druge direktne negativne efekte koje bi RH mogla imati (o tome ALTERnatoR detaljno govori na str. 6, ali autori uporno guraju glavu u pijesak pred tim argumentima).
Nadalje, istina je da se RH danas nalazi u šestom ciklusu tzv. Membership Action Plana-a (MAP) za kojeg autori tvrde, a ja bi se složio, ima za cilj sveobuhvatno pripremiti Hrvatsku za članstvo kroz pet društvenih područja, a ne samo vojna područja. Međutim, autori prešućuju činjenicu da i oni sami ne znaju što u MAP-ovim piše, te da javnost nema uvid u tu "sveobuhvatnu pripremu" iz razloga što su ti dokumenti proglašeni tajnima. Dokle god ti dokumenti neće biti javni, ostaje sumnja o kvaliteti te "sveobuhvane pripreme".
I za kraj, autori priznaju da proces kreiranje javnih poltika i javne rasprave oko NATO-a nije išao 'linearno' (definiranje problema, formulacija alternativnih rješenja, izbor među njima) , ali da je, eto sada ipak prekasno, jer je Hrvatska već ozbiljno krenula na put prema NATO-u.
Upravo suprotno, ja mislim da je Hrvatska neozbiljno krenula na put prema NATO-u, a svaki nekvalitetan proces potrebno je zaustaviti, revidirati, popraviti i onda eventualno nastaviti.
U osvrtu na kritiku , fokusirao sam se samo na one dijelove teksta koji se tiču ALTERnatoR-a. Nisam ulazio u ispravljanje drugih netočnih navoda autora kao što su "NATO kao organizacija nikad u svojoj povijesti nije započela sukob s nekom trećom zemljom" (A što je s napadom na Jugoslaviju?. Koliko god postojao konsenzus oko moralne opravdanosti tog napada, činjenica je da je u tom slučaju NATO zapoćeo sukob s nekom trećom zemljom – ukoliko se napad smatra početkom sukoba).
O "uspjehu" NATO operacije u Afganistanu suzdržati ću se od komentara i citirati gospodina Reto Stockera, šefa delegacije Međunarodnog crvenog križa čijim riječima započinje i godišnji izvještaj UNHCR-a o Afganistanu za 2007. godinu: "Unatoč svemu kroz što su prošli, ljudi Afganistana su još uvijek dnevno suočeni sa smrti, destrukcijom, nesigurnošću, patnjom i tugom. Mnogi od njih se osjećaju beznadano. Nedavna eskalacija sukoba pokazala je da teret koji nose ljudi Afganistana je veći nego ikada prije." (Red Stocker, šef Delegacije Međunarodnog crvenog križa povodom obilježavanja 20 godišnjice rada Crvenog križa u Afganistanu, 12. lipanj 2007.)
Gordan Bosanac
Programski voditelj CMS-a
Prethodni članak:
Alter-NATO-r; alternativa bez alternative (10.04.2008.)
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
