Pitanje: Što će se nakon pristupanja NATO-u dogoditi s otpremninama djelatnih vojnih osoba prilikom njihova umirovljenja? Navodno su Slovenci stimulirani iznosom od oko 1600 eura po godini djelatne vojne službe. Moje je konkretno pitanje: hoće li se slična stimulacija dogoditi i u Hrvatskoj vojsci nakon pristupanja Savezu (radi rješavanja problema s još postojećim ratnim kadrom – starost, neodgovarajuća stručna sprema i slično).
U RH su relativno visoke otpremnine postale uobičajena stvar posljednjih godina, stimulirajući izlazak ljudi iz sustava – bilo da se radi o neposrednim novčanim otpremninama, bilo da se radi o poticajima u sklopu programa SPECTRA.
Budući da RH postupno dovodi brojno stanje DVO u granice predviđene planskim dokumentima (DPR govori o 16.000 DVO, dok Godišnje izvješće za 2006. ukupno stanje DVO postavlja na 18.103 – samo OS RH 17.534 DVO), jasno je da postupno dolazimo u stanje da RH više neće smatrati nužnim poticati izlazak iz sustava.
Pri tome, ako sustav otpremnina ostane u uporabi za profesionalne vojnike i dočasnike, velika je vjerojatnost da za časnike neće potrajati. To posebno stoji kad se u obzir uzmu dva trenda.
Kao prvo, posljednjih su godina započela raspisivanja natječaja za pribavljanje novog osoblja. Ti su natječaji imali uspjeha u kategoriji pribavljanja vojnika, dočasnika ponešto manje, dok je pribavljanje ljudstva za mjesta časnika neizvjesno i pokazuje određene probleme.
Pri tome, upravo je kategorija časnika do sada bila i ona u kojoj je najviše ljudi i posezalo za otpremninama.
Ukupno gledano, mladi vojnici već mijenjaju starosnu strukturu – oni u startu ulaze u sustav na ugovor, što čvrsto naznačuje i njihov potencijalni izlazak iz sustava (otklanjajući i potrebu za otpremninama kojima bi ih se poticalo na izlazak).
Kao drugo, pristupanje NATO-savezu – u trenutku prilaska (ne primanja pozivnice, već samoga ulaska u Savez) – obično sa sobom nosi i val kadrovskih promjena.
Mnogo će tu ovisiti o stanju konkretne pripremljenosti RH za članstvo, ali za očekivati je val provjera kadrovskog pripadanja pojedinaca u standarde, s relativno oštrim posljedicama.
Ta će situacija vjerojatno još jednom smanjiti brojno stanje u obrambenom sustavu. Ako to bude praćeno najavljenom uspostavom Centra za upravljanje kadrovima i napredovanjem, to bi lako mogla biti i velika prekretnica u zadržavanju kadrova koji ne ispunjavaju standard.
Za sada nije do kraja jasan utjecaj ovih faktora na pitanje otpremnina. Dok pritok novih kadrova podiže i starosne prosjeke OS RH – sustav ugovora čvrsto razdvaja većinu današnjih od budućih DVO.
Čvrsto pridržavanje standarda – fizičkih i kadrovskih – i samo za sebe postavlja priličnu razdjelnicu za filtriranje ljudstva. Time dolazimo na pitanje koliko je RH voljna te i takve čvrste standarde zaista i primijeniti na "stare" DVO, koji su u trajnom radnom odnosu?
Otpremnine su tu oblik "blagosti" i vjerojatno je da će ostati i dalje na snazi – za "stare" DVO koji udovoljavaju standardu pa preostanu u sustavu, a nisu pripadnici deficitarnih kategorija.
Budući da potencijalnih korisnika takvih otpremnina svake godine ima sve manje, time se i relativno bezbolno zaklapa čitavo jedno poglavlje u razvoju OS RH.
I Republika Slovenija ima problema s pribavljanjem profesionalnog ljudstva za oružane snage, tako da nije vjerojatno da bi na duži rok poticali odlazak iz sustava.
Za razliku od nas, Slovenija je svoj "šok-efekt" ulaska u NATO prošla, oružane snage su im bitno manje, a financijska situacija bitno bolja.
|