Ekonomske koristi (ali i troškovi!) priključenja NATO savezu mogu se očitovati i kroz dotok stranih direktnih investicija. Pitanje je možemo li te koristi nekako i izmjeriti.
Najjednostavniji indikator je kretanje vrijednosti stranih direktnih investicija, a ovdje ćemo razmotriti tranzicijske zemlje Europe koje su se priključile NATO savezu.
To su Češka, Mađarska i Poljska (NATO savezu pristupile 1999.) te Bugarska, Estonija, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka i Slovenija (NATO savezu pristupile 2004.). Raspolažemo podacima UNCTAD-a o ukupnim stranim direktnim investicijama u spomenutim zemljama od 1999. do 2006.
Prema definiciji Svjetske banke, strane direkne investicije (ili: inozemna izravna ulaganja) predstavljaju neto direkne investicije poslovnog subjekta-rezidenta jedne zemlje u poslovnog subjekta-rezidenta druge zemlje.
Sastoje se od tri osnovna elementa: 1. vlasničkih ulaganja, 2. zadržanih zarada te 3. ostalih ulaganja. Prva sastojnica stranih direktnih investicija (eng. foreign direct investment ili skraćeno FDI) – vlasnička ulaganja – nužan je preduvjet za ostale dvije.
Naime investitor iz jedne zemlje mora kupiti udio od minimalno 10% (računato po udjelu u dionicama s pravom glasa) u poduzeću iz druge zemlje.
Ukoliko se investira u već postojeće poduzeće riječ je ili o preuzimanju, ili o spajanju. Kada se investira u potpuno novo poduzeće, tada je riječ o investicijama "u ledinu" (eng. greenfield).
Poduzeće u koje je već ušao strani kapital može imati zadržane zarade i tada se kao FDI računa onaj njihov dio koji pripada stranom direktnom investitoru. Kod ostalih ulaganja riječ je o kratkoročnim ili o dugoročnim kreditima koje je matično poduzeće dalo poduzeću primatelju.
Iz podataka u tablici 1 vidi se da su FDI od 1999. do 2006. u svakoj od analiziranih zemalja rasle. Usporedbe radi, u tablici su navedeni podaci i za Republiku Hrvatsku.
Da FDI imaju trend porasta ujedno je i jedini zaključak koji možemo donijeti o ovim brojkama budući da detaljnije podatke o FDI u promatranim zemljama ne posjedujemo.
Tablica 1: Ukupni iznos stranih direktnih investicija u milijunima USD (tekuće cijene) u odabranim zemljama
(Izvor: Baza podatka s www.unctad.org)
Kliknite za veću sliku
Po autorovom saznanju, ne postoje niti znanstveni/stručni članci koji obrađuju temu FDI u tranzicijskim zemljama koje su pristupile NATO savezu.
Međutim kada bi te podatke i posjedovali teško bi bilo razlučiti koliki je utjecaj različitih faktora koji su imali utjecaja na priljev FDI – posebno kada se zna da su analizirane zemlje imale rast FDI i prije i nakon pristupanja NATO savezu (i Europskoj uniji).
Dalekosežne zaključke je teško donositi i zbog recentnog pristupa analiziranih zemalja NATO savezu.
Ipak, bilo bi potpuno pogrešno uzimati u obzir isključivo kvantitetu FDI, a ne i njihovu kvalitetu, s obzirom na činjenicu da se učinci FDI izrazito razlikuju s obzirom na slijedeće faktore:
– glavni motiv stranog direktnog investitora (prirodni resursi, iskorištavanje tržišta i/ili iskorištavanje kompetitivnih prednosti zemlje domaćina u svrhu širenja tržišta odnosno izvoza)
– sektor u koji su FDI ušle (proizvodni ili uslužni)
– je li riječ o investicijama u ledinu (dakle stvaranju novog poduzeća) ili o investicijama u već postojeća poduzeća
– koliki su efekti prelijevanja na domaću proizvodnju
U prosuđivanju utjecaja pristupanja NATO savezu na domaću ekonomiju u obzir treba uzeti i dosadašnja iskustva zemlje sa spomenutim savezom te štete koje pristupanje njemu može pretrpjeti okoliš (za negativan primjer u našoj zemlji čitatelji/ce se upućuju na članak Vedrana Obućine.
Kao i kod svake druge ekonomske analize, eksplicitne i kratkoročne troškove i koristi u slučaju FDI relativno je lagano izračunati, no puno teže je reći tko snosi troškove i tko uživa koristi.
Posebno kada su određeni efekti evidentni tek u srednjem i dugom vremenskom periodu te kada se ne bilježe nužno u ekonomskim bilancama.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
