Nad Kurdima su uvijek bdjela četiri psa – Irak, Iran, Sirija i Turska. Peti pas, Amerika, podijelit će Irak, ne radi prosperiteta ili mira, nego radi eksploatacije nafte. Sve je ostalo - kolateralna šteta. Piše P. Kalinić.
Deseci, stotine informacija o podjeli Iraka na dvije ili tri države, koje se s raznih strana pojavljuju kao poželjna rješenja, niti su slučajne niti nepromišljene. Iznimka nije ni knjiga Petera GalbraithaKraj Iraka.
Rat koji traje ne pokazuje tendenciju smirivanja. Sukobi se intenziviraju na svim stranama, poglavito između sunita i šijita. Jedino što ih zbližava, i jedino što je jače od njihove međusobne mržnje, njihova je zajednička mržnja prema Amerikacima i Zapadu. Posljedice su preko tri tisuće Amerikanaca koji su otputovali za SAD pokriveni zastavom.
Čak i u mirnom Kurdistanu situacija se iz dana u dan komplicira jer Turska - bilo sekularna, bilo vjerska - ni u kom slučaju ne pristaje na nezavisni Kurdistan, bilo kakav ni bilo kada. Osamnaest milijuna Kurda u Turskoj oči okreće k Iraku, ka Kurdistanu, koji je već stekao određene obrise de facto nezavisnosti. No, za Kurde problem nije samo Turska, već i Iran i Sirija. Kako bi Kurdi rekli: "Nad Kurdima su uvijek bdjela četiri psa – Irak, Iran, Sirija i Turska". Irački pas je mrtav. Turski je u pasjoj kućici. Iranski i sirijski psi cvile u zakucima.
To je realnost u kojoj su i Amerikancima ruke itekako vezane. Nikako se ne mogu odreći tradicionalnog savezništva s Turskom, s kojom je, baš od intervencije u Iraku, odnos zahlađen, najgori otkako je Ankara ušla u NATO.
S druge strane, šijiti se ni u kom smislu ne žele vratiti u poređeni položaj, u kakvom su bili za vrijeme Sadama Huseina. Istovremeno, suniti - koji su brojčano upola slabiji od šijita - nezadovoljni su svojim položajem i bore se i protiv Amerikanaca i protiv šijita i protiv Kurda, kako se ukaže prilika. Bilo da su potekli iz stranke Bas ili iz vjerskog miljea, u kojem aktivno djeluje nekoliko militantnih organizacija (uključujući i fluidnu al-Kaidu), suniti se bore protiv podjele zemlje i političke prevlasti šijita. Glavni strah sunita proizlazi iz podjele zemlje, s kojom bi ostali bez ključnih nalazišta nafte, od kojih su desetljećima dobro živjeli.
Rasprave o podjeli Iraka krenule su zajedno s tezom kako to ne bi bio prvi put da se neka zemlja dijeli. Uostalom, Irak je i nastao od tri turska pašaluka, koja sad otprilike odgovaraju kurdskom, sunitskom i šijitskom dijelu. Irak je nastao kao posljedica imperijalnih težnji Velike Britanije da spoji nespojivo, kako bi se nametnuli kao jamci mira i stabilnosti. Skoro sve pobune Kurda u prošlom stoljeću potaknule su zapadne obavještajne službe.
Kuvajt je pak nastao kao britanski odgovor na nekadašnji njemački pokušaj penetracije na Bliski istok izgradnjom pruge Berlin - Bagdad, kojim je Njemačka htjela infiltrirati svojoj kapital i svojoj industriji osigurati neograničene količine nafte. Upravo je "zauzimanjem" krajnje destinacije te njemačke pruge cijeli plan pao u vodu. Time je Velika Britanija osigurala dominaciju, koja je tek dijelom zaklonjena usponom Sjedinjenih Država nakon Drugog svjetskog rata.
Koreja je podijeljena zemlja koja se uzima kao pandan, sa svim svojim manama i prednostima. Sjeverna Koreja, zemlja koja je uslijed ustrajavanja na svojoj ideološkoj koncepciji zaostala i autistički samoizolirana, stoji naspram Južne Koreje, jedne od najrazvijenijih zemalja svijeta, s prihvatljivim i poželjnim demokratskim uređenjem.
Podjela Iraka, u kojoj bi Kurdistan i de iure stekao samostalnost, teško bi destabilizirala američke odnose s Turskom (odnosi Sjedinjenih Država s Iranom i Sirijom tradicionalno su loši). S druge strane, podjela u kojoj bi i šijiti dobili samostalnost dodatno bi ojačala Iran, koji i sad na razne načine pomaže šijite, ne samo na jugu još uvijek međunarodno priznatog Iraka.
Ma kako podjela Iraka bila upakirana, bit će to samo jedan u nizu poteza kojima će Bliski istok biti podvrgnut ne radi mira ili prosperiteta, nego radi smanjenja troškova eksploatacije nafte na najmanju moguću mjeru. Sve je ostalo - kolateralna šteta.