Koliko god se dodvoravali Europskoj uniji i NATO-u, pa pravdali to tlapnjama o slobodnom svijetu, demokraciji, ljudskim pravima i ostalim prigodničarskim izmišljotinama, ma koliko htjeli ući u jednu i u drugu organizaciju, niti jedan subjekt koji zagovara bezuvjetni ulazak nije dao suvisao odgovor na pitanje – ZAŠTO. A još manje na pitanje što dobivamo, ako dobivamo, i što gubimo, ako gubimo, te na pitanje svih pitanja u potrošačkom svijetu u kojem živimo: koliko to košta? Odmah, prvu godinu? Pet? Deset?
Govoriti o demokraciji vrlo je poželjno, ali kad se raščlani o čemu se tu radi, vrlo brzo dolazimo do pokazatelja koji nam ukazuju da je taj pojam iz dana u dan sve tanji i tanji, ponegdje toliko izlizan kao da ga više i nema.
Demokracija zapadnog tipa podrazumijeva višestranačke izbore. To djeluje jako dobro, poželjno i nadasve neizbježno. Problem nastupa u trenutku kad se pokuša utvrditi na koji način dolazimo do odluke – glasati za A, B, C ili D. Ili uopće na koji način i na osnovu kojih informacija donosimo vlastiti vrijednosni sud. Kad preklopimo vlastiti vrijednosni sud s ponuđenim opcijama, u pravilu se odlučujemo za onu koja nam je najbliža. Kako bismo uopće donijeli odluku, moramo prikupiti određenu količinu informacija, koja skoro pa uvijek dolazi iz istih izvora i u pravilu te informacije ni ne možemo provjeriti. Čak i ako se radi o laži, mogućnosti provjere su minimalne. Ponavljanjem ta laž može zaživjeti kao neupitna istina. Što nije rijetkost.
Kroz povijest imamo stotine laži koje su postale neupitne istine. Prošlo, dvadeseto stoljeće izlagalo je i iznjedrilo laži-istina više nego bilo koje drugo stoljeće dotad. Kako je krenulo s dvadeset i prvim, sigurno je da je dvadeseto već bitno ugroženo. Sve laži prethodnog stoljeća daju se zbiti u laži ovog desetljeća.
Jedna od već ukorijenjenih laži dvadeset i prvog stoljeća, o kojima su napisane stotine knjiga i snimljene desetine filmova, sastoji se od triju riječi: rat protiv terorizma. Tko je tu koga napao i čija vojska i čije su se flote razmilile cijelim svijetom odavno je palo u dugi plan. No, "rat protiv terorizma" i dalje traje, iako se ne zna točno protiv koga. Ne zna se ni kad je taj imaginarni rat počeo, a još se manje zna dokad će trajati. Cijeli zapadni svijet je temeljito impregniran potrebom "žrtvovanja zapadnog svijeta" za zapadne vrijednosti: demokraciju, ljudska prava i, neizbježno, slobodno tržište. To što zbog "izvoza demokracije" veliki dio svijeta grca u ratovima niskog intenziteta, što se milijunima ljudi ne dozvoljava povratak kućama iz kojih su davno prognani – nikom ništa.
U Čečeniji se već odavno vodi rat. O njemu znamo samo preko medija koji, u pravilu, izvještavaju onako kako od njih očekuju oni koji ih plaćaju. Taj robno-novčani odnos – ja tebi, ti meni – izrazito je pošten, samo to nema nikakve veze s objektivnim izvještavanjem.
Svojevremeno se jedan prebjeg potrudio informirati svjetsku javnost o tome zašto je, kako, kad, gdje i otkud krenuo rat u Čečeniji i... umro je od trovanja plutonijem. Naravno, nitko nije odgovoran, niti će nalogodavac ikad odgovarati, jer u pitanju su bili "viši državni interesi". A kad je to u pitanju, onda jedan čovjek ili pedeset milijuna nije cijena koju ne bi trebalo platiti, ako je to uvjet da država preživi. Režim pogotovo.
Ljudska prava su tu manje u pitanju. Nevažno radi li se o Guernici, Hirošimi, Nagasakiju, Dresdenu, Sajgonu, Pnom Penu, Bagdadu ili Groznom. Ljudska prava i demokracija rezervirani su samo za one koji imaju i za one koji odlučuju. Za ostale su demokracija, ljudska prava, višestranačje i sloboda izbora samo – misaone imenice.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
