Može biti i čvrstorukaš, samo da je muško. Francuski izbori pokazuju da je u svijetu 'jednakih mogućnosti' već veliki uspjeh i to što je žena uopće ušla u drugi krug. Piše Pavle Kalinić.
Koliko god se zapadna Europa dičila demokratičnošću, bratstvom, jednakošću, jednakim šansama i ravnopravnošću spolova, ipak su sve to ciljevi do kojih se još uvijek nije uspjela vinuti. Tim je porazniji zahtjev da se potencijalne nove članice Europske unije imaju toga pridržavati ili očekivanje od novopridošlih da takva prava poštuju odmah po ulasku, kad ta ista pravila ne vrijede za stare članice.
Izbori u Francuskoj pokazali su da pobjeđuje muškarac, pa bio označen i kao čvrstorukaš dok je vodio ministarstvo unutarnjih poslova. Nije se proslavio bivši predsjednik Jacques Chirac koji je dao podršku Nicolasu Sarkozyju, ali tek kad mu se ovaj obvezao da će ga "osloboditi" od kaznene odgovornosti. Oslobađanje od kaznene odgovornosti govori da u ovoj etapi Peta Republika, "zrela demokracija", zaostaje za proklamiranim ciljevima demokratskih društava, onima koje je sama davno proklamirala, a zovu se jednakost, bratstvo i sloboda. Jer pravna država ne funkcionira onako kako teorija razrađuje, a praksa zaobilazi. Svi nisu jednaki pred zakonom, jer su neki jednostavno jednakiji. U prijevodu to znači: dok si predsjednik možeš zaobilaziti zakon ili biti direktno u sukobu s njim, ali imaš imunitet koji te štiti od kaznene odgovornosti. Kad mandat istekne, onda se trgovinom – podrška za suspenziju zakona – osigurava mirna i "ugledna" mirovina.
Ne samo da u Francuskoj još uvijek nisu sazreli uvjeti da žena bude predsjednica, već u Francuskoj, a i puno šire u tom svijetu "jednakih mogućnosti", žene s istim obrazovanjem i istim godinama iskustva imaju dvadeset posto manju plaću od muških kolega. Zbog toga je velika mogućnost da se - ako žena i postane predsjednicom Francuske, Italije ili SAD-a - te razlike u primanjima i nakon toga zadrže.
Ipak, mora se priznati da je postignut napredak, da je žena uopće mogla sudjelovati u predsjedničkoj kampanji, i to u drugom krugu. Situacija je slična i u SAD-u, gdje se bivša prva dama Hillary Clinton pokušava izboriti za demokratsku nominaciju za predsjedničke izbore. U srazu žene i Afroamerikanca borba je neizvjesna, premda je to samo prva stepenica koju treba prijeći na putu za Bijelu kuću. XY kromosomi ipak su u prednosti, ma koliko Sjedinjene Države bile perjanica ravnopravnosti i izvoza demokracije.
U vodstvima transnacionalnih korporacija, mjestima na kojima se u globalizaciji sve više koncentrira moć koja može oblikovati i promijeniti smjer budućnosti, rezultat za žene je još porazniji. U takvim upravljačkim središtima žena ima vrlo malo ili ih uopće nema. Tu su promjene vrlo spore, čak bi se moglo reći da će u centrima moći ravnopravnost spolova biti najteže pokrenuti s mrtve točke. Slično je u pravosuđu, jer pred sudovima (s muškim sucima) i dalje možemo očekivati da su neki "jednakiji" od drugih. A pri tom su žene obično "krivlje" od muškaraca u sličnim okolnostima.
Na sve ovo, naravno, ne možemo gledati samo tako crno. Još crnje bi bilo kad bismo povjerovali da je sve u novcu. Na svu sreću, nije sve u novcu, niti je ikad tako bilo. Barem ne otkako je kapitalizam ušao u svoju "globalizacijsku" fazu. Postoje i zlato i dragulji i nafta i krzna i dionice i nekretnine... I istovremeno postaje sve očitije da "revolucija počinje u sudoperu"!