Nove granice na Bliskom istoku crtaju kolonijalisti koji vode računa da na teritoriju sa strateškim rezervama uvijek bude kontrolirani kaos, kako bi se eksploatacija mogla nesmetano nastaviti. Piše Pavle Kalinić.
Berlinski zid davno je pao, ideološki i građevinski, no zidovi made in USA svakim danom postaju sve opipljiviji. Krenulo je sa zidovima u Izraelu i oko njega, pa je pokušano taj svijetli primjer realizirati i na granici Sjedinjenih Država i Meksika, da bi svoju najnoviju uspješnicu zid doživio u Iraku. "Osloboditelji" su odlučili sagraditi zid oko sunitske četvrti Adhamija ne bi li tako smanjili napetosti i sukobe u tom dijelu Bagdada.
Nažalost, nijedan dosadašnji zid nije uspio riješiti ono zbog čega je građen. Neće ni ovaj. Predviđena dužina od tri kilometra i visina od tri i pol metra neće ni približno riješiti ono zbog čega se zid gradi. Kineski zid bio je bitno duži i viši, ali ipak nije poslužio svrsi. Berlinski je desetljećima predstavljao sramotu graditeljima. Ni izraelski zid dugoročno ne može riješiti tamošnje glavne muke. Ni nasilje ni demografske probleme zid ne može riješiti, pa bio visok i devet metara i dug šezdeset kilometara, s betonskim stražarnicama, kulama, kamerama i senzorima za toplinu tijela i otkucaje srca. Ne mogu pomoći ni pomoćne ograde visoke preko tri metra i duge dvjestotinjak kilometara ni ceste za brze intervencije.
Skup je to vic, koji ne rješava problem, nego samo odgađa neizbježno. A to neizbježno, unatoč kamerama i senzorima, mogao bi biti ili konačni mir ili rat do istrebljenja. Ima prijedloga u Izraelu da se sagradi zid na izraelsko-egipatskoj granici. Pravu svrhu izbjegavaju spomenuti, ali kao razlog investicije teže od dvije milijarde dolara navode ilegalni uvoz prostitutki iz Moldavije i šverc cigareta s Balkana.
Sa zidovima za jednokratnu uporabu ide i tihi (malo pretihi), ali sve prisutniji prijedlog za iscrtavanje novih granica na Bliskom istoku. Predlaže se stvaranje Kurdistana, što je zasigurno u redu. Ipak, veliko je pitanje kako će to prihvatiti irački suniti, koji su već u ratu svih protiv sviju. Turci na Kurdistan nikako ne mogu gledati blagonaklono. S druge strane, ni Irancima takva priča nije bliska, Sirijcima još i manje. Sam Kurdistan bio bi dovoljan povod za stoljetni rat na Bliskom istoku.
Stvaranje arapske šijitske države od južnog dijela nekadašnjeg Iraka i dijelova Irana samo je uvod u veliki rat protiv Irana. Iran ionako ima jako zategnute odnose sa SAD-om još od pada šaha Reze Pahlavija. U tom "preslagivanju" i Saudijska Arabija bi ostala bez Meke i Medine, najsvetijih muslimanskih svetišta, koje bi ušle u novu "Svetu islamsku državu". Čak bi i Jordan narastao na račun Saudijske Arabije. Teritorijalno bi se proširio i Jemen, što kraljevska obitelj u Saudijskoj Arabiji, uz sva ostala otimanja teritorija (čitaj: nalazišta nafte) ne bi dočekala širom otvorenih ruku. Čak je i Izrael predviđen u granicama od prije 4. lipnja 1967. godine, samo se za Zapadnu obalu i Gazu i dalje "ne zna" status. Osim što već sada traje tiho iseljavanje kršćana iz Libanona i nastojanje da se palestinskim izbjeglicama u Libanonu osigura libanonsko državljanstvo i trajan ostanak, kako bi se smanjio pritisak za povratak u Izrael.
U svakom slučaju, inicijatori zidova i novih granica isti su oni veliki kolonijalisti koji su se proslavili odlukom davanja zemlje jedne nacije drugoj naciji, kako bi trajno na tom području zaštitili svoje interese. Preslagivanje kockica, tj. iscrtavanje novih granica na onom je tragu koji oduvijek inzistira da na područjima na kojima se nalaze strateške rezerve uvijek mora postojati kontrolirani kaos. Većeg ili manjeg intenziteta, no svakako kaos - kako bi eksploatacija mogla i dalje nesmetano trajati. Mir, kao prirodno stanje, pokušava se desetljećima prikazati kao cilj, dok je pravi cilj uvijek bio upravo strogo kontrolirani rat – intenzitet je ovisan o potrebama onih koji "civiliziraju" i "oslobađaju" druge.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
