I SDP će preuzeti neki Sanader, netko iz trećeg reda oko koga bude kompromisa. Čak i ako se stranka rascijepi, pobjednik će biti onaj koji za sebe sačuva brend, tri slova koja nose sve. Piše Pavle Kalinić.
Lešinarenje je, nažalost, najprimjereniji izraz za ono što se događa oko Ivice Račana na Rebru. Vlasnici novina i novinari vole se pozivati na prava koja proizlaze iz njihovog posla, ali odbijaju dati pravo – bilo kome, pa bio taj i smrtno bolestan (i/ili upravo zato) - pravo na privatnost, mir, obitelj. Jer je jedina prava vijest LOŠA vijest.
Naslagane hrpe novinara preplavljuju privremeni ulaz u bolnicu kamerama, fotoaparatima i diktafonima kako bi mogli puniti naslovnice. Već je bilo objavljeno i da je pacijent umro, no uslijedio je demantij. Taj spori, "odmjereni" demantij pokazao je da i u SDP-u neki kalkuliraju, nastojeći domisliti kad bi bilo najbolje da se dogodi Račanova smrt. Najbolje, naravno, za njih, koji i u ovoj tužnoj prilici žele nešto ušićariti za svoje propale karijere.
Lešinarenju se priključio i dio esdepeovaca, koji svojim pojavljivanjem pokušavaju dobiti koji politički poen: sličica u novinama ili, još bolje, na TV-u, da se vidi kako se oni brinu i dolaze po zadnje instrukcije. Bolesniku već odavno nije stalo ni do čega osim do života; ako ni to ne prolazi, onda barem do smanjenja nepodnošljive boli.
Promenada likova, sve odreda prisnih prijatelja kojima nimalo nije stalo ni do koga, a kamoli do neizlječivog bolesnika, kao nepresušna rijeka slijevala se po bolesničkoj sobi, dok najužoj obitelji nije postalo jasno da se u toj rijeci nalazi samo par kapi, nekolicina ljudi kojima je zaista stalo do bolesnika. Jer taj bolesnik, ma što da je bio dok nije zalegao u krevet, već samim prolaskom kroz bolnička vrata više nije onaj isti. Čak ni htijenja ni preokupacije nisu mu više iste. Nije mu bilo važno ni tko će probuditi Slavoniju ni tko će posjetiti Dalmaciju...
Zdrav čovjek ima tisuće želja, a bolestan samo jednu: biti zdrav što prije i zauvijek. To se kod velikog dijela bolesnika nažalost ne može postići, unatoč svakodnevnom napretku medicine. Liječnici nisu bogovi. Tek kad bolest uhvati nekog u svoje mreže, pokaže se da su mnogi iz okruženja bili ugodni i prilagodljivi isključivo kad su nešto pokušavali isposlovati po svojoj slici i prilici. Mnogi su političari i dosad svoje karijere završavali u bolesničkim sobama. Njihovi najbliži suradnici kleli su im se istovremeno i na vjernost i na nastavak njihovog puta, a kad bi uvidjeli da je kraj blizu - kretali su u bespoštednu borbu za naslijeđe, stolicu i moć koja se nudila kao na pladnju. Samo, problem je da su mnogi "najbliži" suradnici taj pladanj vidjeli kao bogomdano svoj.
Preživjela je sličnu priču i sada vladajuća garnitura. Tukli su se mnogi, no potres je izbacio nekoga, ne iz prvog, niti iz drugog reda, već iz trećeg, i to kao kompromisno rješenje. Tako će vjerojatno biti i u svakoj velikoj stranci koja (u Hrvatskoj je to pravilo) nema samu po sebi razumljivu unutrašnju demokratsku strukturu. Dolazak novog vodstva izravno vodi i do prestrukturiranja, u kojem će se mnogi naći na izlaznim vratima. To je već viđeno i drugdje. Pobjednik, koji će nakon "demokratskih" pregovora i dogovora preuzeti stranku je, u stvari, onaj koji za sebe i sljedbenike uspije sačuvati ona tri slova – prepoznatljiv brend. Čak i ako se stranka rascijepi po pola (kako se svojevremeno rascijepio i HDZ) - pobjednik uzima sve: i ime i prilike koje iz toga proizlaze. The winner takes it all, the loser has to fall.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
