Zbog Iraka i Irana, SAD je stisnuo Izrael. Abas ima jaču poziciju za pregovore nego što je imao Arafat. Može dobiti palestinsku državu u granicama iz 1967. Piše Pavle Kalinić.
Nakon velikog slavlja stanovnika Gaze zbog dogovora o prekidu neprijateljstava i uspostavi vlade nacionalnog jedinstva Hamasa i Fataha, došlo je do novih nesuglasica. Premijer Palestinske samouprave Ismail Hanija odbio je dati ostavku dok predsjednik Mahmud Abas ne ispuni tri naknadno zatražena uvjeta: potvrdi sva prethodna imenovanja Hamasove vlade; povuče odluku o stavljanju Hamasovih novoosnovanih "executive force" izvan zakona i potvrdi ministra unutarnjih poslova iz Hamasa prije formiranja nove vlade.
Smirivanju situacije pridonio je Marvan Barguti, koji je u izraelskom zatvoru osuđen na pet doživotnih kazni. Nakon razgovora s liderom Hamasa Kaledom Mešalom i upozorenja Haniji, Barguti je uspio gurnuti nesuglasice u stranu i omogućio da Hanija podnese ostavku i istovremeno od Abasa dobije mandat za sastavljanje nove vlade.
Kako je općepoznato da politički zatvorenici - za Izraelce teroristi - ne mogu imati telefone i da ni na koji način ne mogu komunicirati sa svijetom izvan zatvorskih zidina, očigledno je da Barguti ima specijalni status. U izraelskom vodstvu najvjerojatnije je dozrelo mišljenje da je upravo Barguti, nekadašnji zamjenik Jasera Arafata i čovjek koji je osmislio prvu i drugu Intifadu, čovjek koji bitno može pridonijeti stabilizaciji odnosa među Palestincima, ali i odnosa s Izraelcima. U budućim pregovorima o razmjeni on će najvjerojatnije biti jedan od razmijenjenih.
Mnogi se analitičari ne slažu u procjeni koliko je na pregovorima u Meki profitirao predsjednik Abas. Njegov stav uoči pregovora bio je: nezavisni kandidati za premijera i ministra unutarnjih poslova, raspuštanje novoformiranih Hamasovih vojnih snaga (oko pet tisuća vojnika) i bespogovorno prihvaćanje triju uvjeta međunarodne zajednice (čitaj SAD-a): priznavanje Izraela, odustajanje od terorizma i poštivanje svih dosad potpisanih ugovora PLO-a i Izraela. Abas je pristajanjem na kompromis ojačao poziciju Hamasa i na međunarodnom planu i među Palestincima. Usto, Kaled Mešal je promoviran u drugog čovjeka PLO-a. Ipak, kompromis je ojačao i njegovu poziciju. Ulaskom Fataha u vladu, Abas je iz pozicije kohabitatora prešao u poziciju koalicijskog partnera, čime njegove odluke dobivaju na težini. Kaled Mešal smatra da Abas za pregovore ima daleko jaču poziciju, jaču čak nego li je imao pokojni Arafat.
Abas je postigao da uoči samita ima podršku za pregovore na osnovu inicijative Arapske lige iz 2002. Radi se o formiranju palestinske države u granicama iz 1967. godine, podijeljenom Jeruzalemu i pravu na povratak izbjeglica. U zamjenu za dogovor, nudi se priznanje Izraela od strane svih arapskih zemalja.
Samim otpočinjanjem samita izraelska vlada nije baš oduševljena. Čak se i kalkuliralo s odgodom, ali je to Washington odbio iz najmanje dva razloga: da ne umanji ulogu Saudijske Arabije, koja je najodlučniji protivnik iranskog režima, i da ne izgubi podršku "arapskog kvarteta".
Izraelski premijer Ehud Olmert, suočen s drastičnim padom popularnosti unatoč čvrstoj vladinoj većini u Knesetu, najavio je razgovore o kreiranju "political horizon", premda je potpuno nejasno što bi to trebalo značiti. Nesigurnost izraelske pozicije proizlazi i iz nejasne američke pozicije oko nove palestinske vlade. Očekuju se i novi prijedlozi američke državne tajnice Condoleezze Rice, što ostavlja prostor za mnoge pretpostavke.
U Izraelu ipak prevladava mišljenje da s Palestincima u svakom slučaju treba otpočeti pregovore. Smatra se da je previše vremena i života izgubljeno od 2001. No, kako stvari stoje, smatra se i da su novi izbori u Izraelu neminovni, jer prevladava mišljenje da sadašnji premijer nema dovoljno hrabrosti ni karizme za taj povijesni iskorak.