Hoće li iranska medijacija u palestinskom sporu pridonijeti pomaku koji bi dio regije primirio u skladu s tradicijom tog prostora, a ne želja sa Zapada? Pita se Pavle Kalinić.
Preslagivanje kockica na Bliskom istoku pokušaj je usporavanja daljnje radikalizacije islamskog svijeta. Sastanak predsjednika Fataha s predsjednikom Hamasa u Damasku uz posredovanje Irana ukazuje na pokušaj SAD-a da uspostavom koalicijske vlade na područjima pod Palestinskom samoupravom smire napetosti među samim Palestincima s jedne i Izraelcima s druge strane. Oružani sukobi među palestinskim frakcijama tek su odmjeravanje snaga uoči dogovora oko koalicijske vlade.
Sāmo održavanje sastanka u Damasku uz posredovanje Irana otvara mogućnost veće angažiranosti i Sirije i Irana u smirivanju situacije u Iraku. Čak i da se postigne suglasnost između bitno različitih poimanja stvarnosti, iluzorno je očekivati smirivanje sukoba unutar Iraka ukoliko se ne zajamče određena prava svim stranama. U Iraku se u ovom trenutku najugroženijima osjećaju Arapi suniti, koji su za ere nedavno obješenog Sadama Huseina bili privilegirana grupacija u Iraku. Određena jamstva potrebna su i šijitima na jugu da se restrukturiranjem Iraka neće naći u gorem položaju nego li su sad. Naravno, otvoreno je pitanje hoće li Irak uopće preživjeti u ovakvom obliku. To otvara i pitanje položaja Kurda, koji na manje od ovoga što imaju, određenu autonomiju, ne mogu pristati. Premda žele daleko više! Najsumorniji limitator njihovih htijenja za državnošću upravo je Turska. Baš na tom pitanju došlo je do zahlađenja odnosa na relaciji Ankara - Washington.
Stvaranje države Palestine, ali ne kao privremene države, polako dolazi na dnevni red. Kolikom se brzinom može postići dogovor oko razgraničenja, tek će se vidjeti. U svakom slučaju, da bi se dogovor postigao, a onda i realizirao, bit će potrebno postići obostrano - podjednako nezadovoljstvo. Američka čvrstoća kod postizanja dogovora vidjet će se najbolje na primjeru budućnosti Male Adumima i Ariela, uz niz drugih neuralgičnih točaka na Zapadnoj obali.
No angažiranje Irana poticanjem dogovora oko formiranja koalicijske vlade Fataha i Hamasa ne može primiriti Izrael te ga prisiliti na zatvaranje očiju pred izrastanjem Irana u nuklearnu silu. Čak i da međunarodna zajednica odustane od kakvih konkretnih mjera, Izrael si ne može, niti će si pokušati dozvoliti konkretnu prijetnju koja ga može fizički eliminirati. Čak i kad bi Washington bio protiv ili suzdržan - Izrael će sam morati odgovoriti na tu prijetnju. U svakom slučaju, za Izrael nema dobrog poteza. Može birati između ignoriranja te čekanja da međunarodna zajednica riješi problem (što neće) i odgode problema. Naravno, odgode problema u smislu odgode na način kako je to odgođeno u Iraku 1981. godine. Samo smirivanje u smislu "love and peace" iluzorno je očekivati u svijetu u kojem je jedino mjerilo vrijednosti profit.
Dokle god je nafta najvažnija energetska sirovina, podrazumijeva se da vodeća svjetska sila neće nikome dozvoliti ometanje u eksploataciji na način koji njenim transnacionalnim kompanijama najviše odgovara. Simbioza koja karakterizira sadašnjost pokazuje kolika je međuovisnost Bijele kuće, Senata, Kongresa, Pentagona i transnacionalnih korporacija. S daljnjom tendencijom prelijevanja vlasti k čelnim ljudima transnacionalnih korporacija.
U postojećem odnosu snaga očekivati neke spektakularne iskorake više je nego iluzorno. No mjestimično gašenje požara može se očekivati. Poglavito u pokretanju konkretnih pregovora o prekidu neprijateljstava između Izraela i radikalnih palestinskih frakcija u zamjenu za pokretanje pregovora. Koliko će trajati pregovori, najbolje govore dosadašnja iskustva.
No uz pokušaje da se smire tenzije s Palestincima, paralelno se vode i pregovori o statusu Golanske visoravni, koja je od strateškog značenja za regiju. Neprijeporno je da se radi o sirijskom teritoriju, ali bi za obje strane moglo biti prihvatljivo da Golanska visoravan bude demilitarizirana zona s koje nikome neće biti vojne prijetnje.
Problem s kojim se sve strane u pregovorima suočavaju su ekstremisti u vlastitim redovima. Kako bi imali potpunu vjerodostojnost, pregovarači, barem oni koji su podložni demokratskim izborima, morat će svoje pozicije i stavove provjeriti upravo na izborima. To važi i za Izrael, ali i za Palestinsku samoupravu, nevažno uspostavi li se koalicijska vlada ili ne! U svakom slučaju, preslagivanje je krenulo s mrtve točke i već ove godine će vidjeti radi li se samo o taktičkim pomacima ili se napokon radi o strategijskom pomaku koji bi mogao barem dio Bliskog istoka primiriti i pripitomiti u skladu s tradicijom tog prostora, a ne želja sa Zapada. Rješenje palestinskog pitanja bitno bi deradikaliziralo scenu na Bliskom istoku, a i šire.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
