Čak i da koaliraju HDZ i SDP, ništa bitno se neće dogoditi, jer te stranke - ni pojedinačno ni skupa - nemaju za ponuditi ništa novo. Stranaka imamo sto, a politiku samo jednu - tuđu. Piše P. Kalinić.
Politička 2007. za Hrvatsku je izborna godina u kojoj su sve opcije otvorene. Moguće su sve koalicije, od lijevih i desnih do koalicije dviju vodećih stranaka. Borba za vlast strasnija je i stresnija od bilo čega drugog, pogotovo kad su se sve ostale karijere pokazale više-manje promašenima.
Ulazak u EU suočit će nas sa stvarnošću: morat ćemo odrediti od čega će živjeti generacije koje dolaze. Od privatizacije i pametovanja sigurno neće
Balkanizirana kampanja već je počela. Bez obzira i na moguću koaliciju dviju najjačih stranaka, ništa se bitno neće dogoditi jer one pojedinačno, a time i zajedno - nemaju ništa novo za ponuditi. Bit demokracije u Hrvatskoj je da imamo više od sto stranaka, ali svaki premijer, ma koji bio, u pravilu provodi uvijek jednu politiku - tuđu. Tako će biti i ovaj put, ma kako se taj premijer zvao i govorio nijedan ili više stranih jezika, dobro ili loše ili s naglaskom s bauštele.
Politika koja se provodi zadnjih petnaestak godina nastavit će se na unutrašnjem planu - "privatizacija" zapakirana u termin "tranzicija", te na vanjskom planu - ulazak u euroatlantske integracije i nastavak slanja vojnika u Afganistan i gdje god da se ubuduće bude tražilo, zapakirano u neku od "rezolucija UN-a".
No, ni ostali u okruženju neće puno bolje proći, uključujući i one koji su uspjeli koju godinu ranije od nas ući i u NATO i u Europsku uniju. Put se zna! Sve se mora privatizirati, tako da vlasnik može biti bilo tko osim domicilnog stanovništva. To je proces koji će trajati i kad uđemo u Europsku uniju. Problem će se pojaviti u onom trenutku kad se više ne bude imalo što prodati. Nove kredite za daljnju prekomjernu i uglavnom nepotrebnu potrošnju bit će znatno teže podizati jer smo već i sada prezaduženi. Kako onda zatvarati rupe u proračunu - to je problem kojim će glavu razbijati budući premijeri, koji će se s opravdanjem moći pravdati da su probleme naslijedili. Ta konstatacija će biti bolno točna, ali neće niti malo pripomoći njihovom rješavanju.
Očekivati da će netko promijeniti naše susjede ili nas same i još nam usput riješiti probleme s kojima se suočavamo zadnjih stotinjak godina više je nego iluzorno
Rješavanju problema neće pomoći ni naš ulazak u Europsku uniju, koji je samo pitanje vremena. Radilo se o 2009., 2010. ili 2011., ulazak će nas suočiti sa stvarnošću, u kojoj ćemo ipak morati odrediti od čega će živjeti generacije koje dolaze. Od privatizacije i pametovanja zasigurno se neće moći dijeliti plaće, još manje mirovine.
Koliko će se moći živjeti od turizma u izravnoj je vezi sa sudjelovanjem u "mirovnim misijama" diljem svijeta, bile one pokrivene rezolucijom UN-a ili ne. Koliko će Hrvatska biti potencijalni cilj terorističkih skupina iz ovih ili onih razloga, a koliko samo tranzicijska destinacija ili potencijalna kolateralna šteta - to već odavno nije u rukama onih koji vode Hrvatsku. Sutra, u "boljoj budućnosti" u EU bit će još i manje. Pitanje sigurnosti unutar Europske unije i NATO-a ključno je pitanje, na koje mnogi u Hrvatskoj žele barem kakav-takav odgovor. Ni unaprijed, a ni poslije, sigurno ga neće dobiti. Jer pitanje sigurnosti je pitanje na kojem EU nije stekla ni punoljetnost ni samostalnost od starijeg brata. Podrazumijeva se da veliki brat uvijek zna bolje i njegov prijedlog se bez diskusije prihvaća kao jedini ispravan i bogomdan.
U svakom slučaju, 2007. će nas još više približiti realnosti, stvarnom životu na ovom prostoru na kojem smo osuđeni živjeti. Očekivati da će netko promijeniti naše susjede ili nas same i još nam usput riješiti probleme s kojima se suočavamo zadnjih stotinjak godina više je nego iluzorno. Izgradnje raznih mostova, poglavito onih preskupih (koje se forsira kako bi se stvarni problemi gurnuli u stranu) služe isključivo i jedino za pranje ogromne količine novca, već davno zamračenog u bespućima povijesne zbiljnosti. Sad se to, u novoj ambalaži, prezentira kao nešto što će konačno riješiti problem. Podrazumijeva se da problem neće biti riješen, ali će dio novca biti opran, a značajan dio proračunskog novca opet će se preliti u privatne džepove. U tom smislu 2007. će biti vrlo slična prošloj i pretprošloj godini.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
