Nevažno je je li Glavaš kriv za zločine, jer se veliki lider odlučio za čišćenje vlastite prošlosti. Jer kako bi bio nedodirljiv pored onih koji ga znaju iz vremena kad to nije bio. Piše Pavle Kalinić.
Krhko je znanje, ali još krhkiji je privid demokracije u tranzicijskim zemljama.
Uvriježeno je mišljenje od Jadrana do Baltika da je demokracija odmah tu, skoro iza ugla, samo raspišeš izbore u kojima se natječu dvije-tri opcije i to je već zrela višestranačka demokracija. Takav koncept besprijekorno funkcionira dok se ne raspukne nekakva afera, bilo gdje da je stasala. U vlastitom, tuđem ili zajedničkom dvorištu.
Kolikom se brzinom razvijala demokracija u Hrvatskoj? Najlakše se sjetiti iznenadnih napada "neprijatelja" baš dan-dva uoči svih ranijih izbora, pokazivanja snage naspram sindikata slanjem više stotina specijalaca, odmjeravanja snaga spram Ferala i Stojedinice i niz malih, srednjih ili velikih primjera koji su se zagubili u bespućima povijesne zbiljnosti.
S obzirom da je sve prolazno, a samo mijena stalna jest, tako smo se opet u Hrvatskoj zagubili - jučer na splitskoj Rivi, danas u Saboru. Orilo se na splitskoj rivi: "Ne damo generale!" Naravno da ih nisu dali. Čim su došli na vlast, bukači s Rive uredno su ih spakirali za Haag, bez suvišnih zašto.
Usput se sjećamo i demokratskih izbora ne samo između, već i u samim strankama. Sve je bilo pošteno i po statutu. No sad se vidi da statut nije pisan samo za pobjednike, već samo za gubitnike. Tko se uopće okreće za gubitnicima kad zanovijetaju, a sami znaju da od zanovijetanja nema ništa. Ruku na srce, svi bi se tako ponašali kad bi se uloge zamijenile ili kad bi takve bile u samome startu.
Posebno poglavlje proeuropske politike vladajuće stranke i pripadajućih prirepaka zove se Glavaš. Glavaš je svih ovih godina (od inicijative za pokretanje Hrvatske demokratske zajednice koja je bila spremna djelovati čak i unutar Socijalističkog saveza, do njihovog drugog dolaska na vlast) bio jedna od poželjnijih osoba, na čijem se autoritetu u najvećem dijelu i osiguravala vlast u Slavoniji.
Zbog vlastitog sudjelovanja u obrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, stekao je čin generala. Da se u ratu ne dijele ni ruže ni buketi drugog cvijeća, već da se u ratu uglavnom dodjeljuju vijenci onima koji nisu imali sreće, općepoznata je stvar. I za sve ono što je učinio ili nije učinio Glavaš je praktički dojučer bio jedna od ključnih figura HDZ-a. Preko noći postao je persona non grata ne samo za HDZ, već i za proeuropsku politiku. Radi se o istoj stranci i o istom vodstvu kojeg bez tog istog Glavaša ne bi bilo ni u tragovima. I to ne samo zbog Glavaševa sudjelovanja u ratu, već i zbog njegove ključne uloge da pobijedi upravo opcija A, a ne opcija B. I baš na tom i takvom mjestu se pokazalo da je demokracija (kao i vladavina prava) kržljava biljka koja još nije pustila korijena u svojoj maloj lomljivoj staklenoj tegli, dok gospodari svemira, kontrolori vlasti – zakonodavne, izvršne i sudske (zlu ne trebalo i ustavnosudske) određuju kada će i koliko vode ukapati da se zakržljala biljka ne osuši naočigled Europe. Te iste Europe koja baš sve to i sama radi, s višestoljetnim iskustvom i galancijom brušenom u neovisnim medijima i još neovisnijem sudstvu, uz ogledni primjerak demokracije u kojoj su uloge već odavno dodijeljene, pa su uljezi vrlo rijetki, a još kraće traju.
I opet se vraćamo na onu staru priču o revoluciji koja jede svoju djecu. No, možda bi se ipak moglo reći da djeca pojedu revoluciju. I opet sve ispočetka, s bilo koje strane priče koja teče. Samo se trenutačni nositelji demokracije žele, u pravilu, riješiti svih onih koji su im pomogli da postanu to što jesu. Jer, kako netko može biti nedodirljiv ako ga okružuju oni koji ga se sjećaju iz vremena dok još nije bio to za što sam misli da je bio oduvijek!
I upravo uvjerenje svakog provincijskog vođe da povijest počinje s njim stajala je Glavaša slobode, a možda će i same glave. To da je on počinio i ovo ili ono za samu je priču nevažno, jer se veliki lider odlučio za čišćenje vlastite prošlosti. Vađenje prljavog veša i prekapanje smrdljivog smeća zakonitost je u političkoj, ali i životnoj eliminaciji!
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
