Nije li nakon šesnaest godina vrijeme da se od hrvatskih građana ne traži da se opredjeljuju 'za' ili 'protiv', već da razumom izaberu ono što smatraju da trebaju izabrati. Piše: Đurđa Adlešić.
Sada, u zadnjem tjednu kampanje i samo tri-četiri dana do izbora, mogu reći da sam zadovoljna. Umorna, ali zadovoljna svime do sada napravljenim. Jasno, mnoge su stvari mogle biti bolje, jer, uvijek se može bolje, a neke za koje sam se pribojavala da će biti teže, ispale su jednostavnije.
Kolega Friščić i ja proputovali smo cijelu Hrvatsku – ne sjećam se kada sam toliko vremena provela doslovno na cesti, ali sigurna sam da se isplatilo. No, ono što me se posebno dojmilo na svim tim putevima i razgovorima s građanima, jest činjenica da su mnogi građani naprosto željni informacija. O tome da su željni kvalitetnijeg i boljeg života, višeg standarda, ne moram ni govoriti.
Primjerice, rijetko je tko znao podatak da strahovito puno ljudi živi s mirovinom manjom od 1500 kuna, što je jedno od temeljnih odrednica u našem programu – osigurati da najmanja minimalna mirovina bude 1500 kuna. Na početku su nam govorili "o čemu to pričate, pa nema više mirovine manje od 1500 kuna", ali to jednostavno nije istina. Naime, gotovo trećina umirovljenika ima mirovinu manju od 1000 kuna, ali to se s Markova trga rijetko vidi. Umirovljenicima se obraća isključivo onda kada krene predizborna trka.
Posebno me se dojmio skup koalicije za IX izbornu jedinicu u Zadru. Dvorana je bila ispunjena do zadnjeg mjesta i vidjela sam koliko je jaka potreba za liberalnom opcijom u tom gradu i toj županiji, koju najčešće svrstavaju u jake HDZ-ove utvrde. Polarizacija političke scene i ovdje je vidljiva, kao i u drugim dijelovima Hrvatske, no mogu reći da me ugodno iznenadila upravo ta želja da se čuje i liberalni glas. Glas one treće Hrvatske, ne ni strogo lijeve ni strogo desne. To mi ulijeva nadu da su naši programi, kao i naši napori prepoznati kod birača.
Unatoč nekim anketama, koje za našu koaliciju ne zvuče obećavajuće, ono što vidim na terenu potpuno je drugačije. Činjenica je da vlada interes upravo za naš program, kao i da je ljudima dosta te podjele stalno na jednu ili drugu stranu. Otkada je država stvorena, od građana se traži da se opredijeli na koju im stranu srce vuče. Pa se tako 16 godina građani opredjeljuju; oni koji su za, odmah su protiv one druge i obrnuto. Nije li konačno vrijeme da se od građana ne traži da budu "za" ili "protiv", već da razumom izaberu ono što smatraju da trebaju izabrati.
I na koncu, ne mogu sakriti svoje razočaranje ovom kampanjom – već sam pisala o tome kako se građane vrijeđalo ovakvom kampanjom. Nekoliko je dana vladalo zatišje, ali do toga vjerojatno ne bi ni došlo da se u cijelu priču nije umiješala viša sila, smrtni slučaj u obitelji predsjednika HDZ-a. U tih su nekoliko dana, koliko je vladalo "primirje", dvije najjače stranke imale mogućnost javnosti pokazati što im to konkretno nude i zašto bi izabrali baš njihovu opciju. Ne sjećam se da sam to čula.
I zato vjerujem u uspjeh ove koalicije – od početka smo u svemu sa srcem te s iskrenom željom da osiguramo dostojanstven život građanima.