Razni krugovi ponovno su aktualizirali 'staru' temu vjeronauka u školama. Čuju se svakojaki stavovi, ali nitko ne kaže jasno da vjeronauku u školama nije mjesto. Piše: Vesna Pusić.
Ovih je dana iz raznoraznih krugova ponovno aktualizirana 'stara' tema vjeronauka u školama. Čuju se svakojaki stavovi – od toga da vjeronauk mora biti u školama jer je tamo došao na temelju Ugovora koji je Hrvatska potpisala sa Svetom Stolicom, preko nebuloznih naklapanja o novim totalitarnim sustavima i gušenju vjerskih sloboda, do nekih sramežljivih izjava da nam možda to i ne treba.
No, u svim tim razglabanjima nitko nije jasno rekao da vjeronauku u školama nije mjesto.
Prije svega, vjera i njeno prakticiranje intimni je doživljaj svakog pojedinca i crkva, a ne škola, je pravo mjesto za vjeronauk. Činjenica da vjeronauk svatko ima priliku i slobodu učiti u svojoj crkvi, izjednačava svu djecu koja zajednički idu u školu, bez obzira na njihovu vjeru i vjerska uvjerenja.
Na taj način se izbjegava opasnost da neka djeca budu obilježena u školi zato što nisu katolici pa za vrijeme vjeronauka sjede izvan razreda. Osjećaj jednakosti položaja, prava i vrijednosti svakog čovjeka uči se od najmanjih nogu. Djeca su vjerojatno najprijemčivija za osjećaj pravde, ali i nepravde i isključenosti.
Nastava vjeronauka u školi uvodi princip obilježavanja manjine zbog njihovih uvjerenja, odnosno točnije – zbog uvjerenja njihovih roditelja. Dovoljno je da je i samo jedno dijete na taj način isključeno, diskriminirano i nameće mu se osjećaj manje vrijednosti jer ne pripada većinskoj dominantnoj grupi pa da je šteta već počinjena u odgoju cijelog razreda.
Pohađanje vjeronauka mora biti stvar pozitivnog izbora, a ne rezultat straha od društvenog pritiska. Zato su crkve najbolje i jedino pravo mjesto za vjeronauk.
Hrvatska je i ustavno sekularna država, no čini se da malo tko razumije što to doista znači u pogledu svakog od nas pojedinačno. Sekularnost nije ograničavanje vjerske slobode, već upravo suprotno – država je, među ostalim, sekularna upravo zato da bi vjerske slobode mogle postojati jednako za sve.
Ono što treba imati svoje mjesto u školama je nastava religije ili religijske kulture kao jednog od važnih proizvoda ljudske kulture. Poznavanje različitih religija, njihovog nastanka, sličnosti i razlika sastavni je dio opće kulture.
Ono također pomaže učenju da su ljudi jednako vrijedni bez obzira na svoja religijska uvjerenja i promiče vjersku i društvenu toleranciju u odgoju.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
