Razvijati djelatnosti s visokom dodanom vrijednošću
Hrvatska ide u pogrešnom smjeru. On dugoročno nije održiv, a to znači da neće dovesti do povećanja standarda hrvatskih građana Piše: dr. Ljubo Jurčić.
U utorak smo u središnjici SDP-a predstavili regionalnu politiku, a prošloga tjedna na Sljemenu industrijsku. Tako smo zaokružili predstavljanje SDP-ovih razvojnih politika, započeto u ožujku ove godine.
Zašto je industrijska politika važna za Hrvatsku. Zašto je bitna i više nego što traži EU? Zato što u Hrvatskoj treba ulagati u proizvodnju, treba je povećavati, treba u tom smislu rasteretiti poduzetnike i stvoriti uvjete za povećanje plaća i mirovina. To su osnove za povećanje standarda građana.
Industrijska politika nije politika industrijalizacije, kako se to obično pokušava reći. Industrijska politika je politika gospodarskog rasta koji je temelj svih ostalih politika, odnosno i temelj povećanja standarda hrvatskih građana. Ona je ujedno i strukturna politika, jer se ne može voditi bez poznavanja strukture gospodarstva, ako ne znate kakvu strukturu želite imati za 5, 10 ili 15 godina.
Naravno da mi znamo kakvu strukturu gospodarstva želimo imati za 5, 10 ili 15 godina, to je struktura gospodarstva koja će rezultirati većom dodanom vrijednošću, kako ćemo kasnije vidjeti i koja će omogućiti sve ono što su politički ciljevi, a to je veći standard hrvatskih građana putem većih plaća, mirovina i dividendi.
Zašto naglašavamo industrijsku politiku već nekoliko godina? Zato što se proizvodnja u Hrvatskoj sve više smanjuje, a potrošnja sve više raste. To je dugoročno neodrživo. I danas imamo situacije da sada već u ovo predizborno vrijeme kada mnoge međunarodne institucije žele ostati po strani, ne miješati se i ne priklanjati se nijednoj stranci, već polako naglašavaju da bi Hrvatska uskoro mogla zapasti u financijsku krizu zbog načina na koji se trenutno razvijaju gospodarstvo i društvo u cjelini.
Hrvatska država ide u pogrešnom smjeru, o tome govore svi relevantni podaci. Taj smjer dugoročno nije održiv, a to znači da neće dovesti do povećanja standarda hrvatskih građana.
Evo samo nekoliko pokazatelja: postojeća potrošnja raste brže od postojeće proizvodnje, što rezultira deficitom u trgovini s inozemstvom. Taj deficit svake se godine pretvara u vanjski dug koji stalno raste, a istodobno kako nema povećanja domaće proizvodnje nema ni povećanja plaća i zaduženost građana raste.
Oni svoj standard održavaju ili eventualno povećavaju ne na temelju dohotka nego zaduženja kod banaka. U Hrvatskoj je evidentna vrlo niska efikasnost investicija i nepovoljna struktura domaćih investicija. Previše ulažemo u neproduktivnu, a premalo u produktivnu imovinu.
Naša industrijska politika ima kratkoročne i dugoročne ciljeve. U kratkom roku, u dvije, tri godine, provodit ćemo politike i akcije u kojima ćemo pripremati postojeća poduzeća za integriranje u jedinstveno europsko tržište. Nije dovoljno samo prepisivati direktive i zakone iz Europe nego prilagođavati i pripremati naša poduzeća za europsko tržište.
Treba također otklanjati prepreke povećanju proizvodnje u postojećim poduzećima. To su zapravo dva konkretna cilja koja moramo napraviti u kratkom roku i u skladu s njima definirat ćemo naše instrumente, mjere, politike, modernizaciju državne uprave, strukturiranje fiskalnog sustava itd.
Odmah ćemo fiskalno rasteretiti radnike i poduzetnike. Reinvestiranu dobit nećemo oporezivati. Smanjivat ćemo doprinose, prije svega zdravstvene, i tako smanjivati jedinični trošak rada. Naš cilj je razvijati djelatnosti koje stvaraju višu dodanu vrijednost, i to od najmanje 120 tisuća kuna po radniku godišnje.