Otpočeli smo zadnjih sto metara predizborne utrke. Kažem zadnjih sto metara jer za nas posao ne počinje sada kad su raspisani izbori i službeno starta kampanja. Piše: Vesna Pusić.
S gotovim programima prije više od godinu dana krenuli smo u intenzivnu komunikaciju s biračima. Razgovarali smo s desecima tisuća građana i predstavili im svoj programski paket "HNS-ov četverolist".
No, još važnije, slušali smo njih. S njihovim smo prijedlozima, na temelju njihovih životnih priča i iskustava, "izbrusili" naše programe i predstavili ih u deset glavnih točaka na subotnjoj konvenciji stranke.
HNS-ove politike sa sobom nose svjetonazor i smještene su u opći okvir pravednog društva, jer vjerujemo da je društvo bez pravde kao kuća bez prozora, kuća bez zraka. Ali, HNS-ovi su programi i politike s adresom. Nisu općeniti i neprovjerivi, već konkretni i obraćaju se točno određenim grupama ljudi.
Prva adresa su ljudi koji žive od svog rada, a rade na određeno, ljudi za koje posla nema, kao i oni koji su za mirovinu još puno premladi i prijeti im gubitak posla ili su ga već izgubili i stalno slušaju da su "prestari za zapošljavanje". Za sve njih – fleksi sigurnost – HNS-ov model reforme tržišta rada – da nitko ni u kojem trenu ne strahuje da neće imati posao i potrebne kvalifikacije.
Druga adresa su ljudi koji strahuju i trpe zbog loših, sporih i nepravednih sudskih presuda. Za njih uvođenje kriterija za eliminiranje najlošijih sudaca, besplatna pravna pomoć i rok od 30 dana za pisanje presude.
Treća adresa su mame, a i tate, i njihova djeca koja ne primaju alimentaciju na koju imaju pravo. Za njih – alimentacijski fond koji će preuzeti obvezu plaćanja alimentacije i osloboditi ih dugotrajnog i mučnog utjerivanja dugova.
Četvrta adresa su "novi" umirovljenici. Za njih izjednačavanje "starih" i "novih" – nikakvi privremeni dodaci, već isti izračun i osnovica.
Peta adresa su mladi – za njih POS, mogućnost kupnje stana po cijeni najma.
Šesta adresa su đaci i studenti, ali i njihovi mame i tate. Za njih besplatan prijevoz za sve srednjoškolce, a ne samo prve razrede, jednosmjenska nastava, stipendije za đake i krediti za studente.
Sedma adresa su poljoprivrednici – za njih sustav standardizacije kvalitete i tržišnog plasmana i moderna poljoprivredna industrija povezana uz energetiku.
Osma adresa su svi kojima se u životu dogodi da se razbole i ljudi s posebnim potrebama – za njih politička odluka da je pravo na zdravlje temeljno ljudsko pravo i da kvalitetna zdravstvena zaštita ne smije biti privilegija bogatih, a invalidnine nagrada ili milostinja koju država udjeljuje. Zato za njih i izjednačavanje invalidnina prema stupnju i potrebama.
Deveta adresa su svi koji žele biti građani, a ne podanici – za njih decentralizacija ovlasti, novca i znanja.
Deseta politika ide na adresu zdrave pameti i čistog obraza, a zove se nulta tolerancija korupcije.
To su ljudi za koje ćemo raditi, to su vrijednosti za koje ćemo se, kao i dosad, boriti – HNS-ove vrijednosti za koje je došlo vrijeme. One nose odgovornost u poslu i znanje u politici. Tu smo ne da nešto postanemo, nego da nešto napravimo. Tu priliku nećemo propustiti.