Kad odlučujemo kakvu državu i kakvo društvo želimo, onda neka to bude pravedna država i pravedno društvo koje svima omogućuje barem približno jednake šanse, bez obzira na teškoće. Piše: Vesna Pusić.
U ponedjeljak, 15. listopada, obilježen je Međunarodni dan bijelog štapa, dan slijepih osoba. Hrvatski savez slijepih organizirao je središnje obilježavanje na zagrebačkom Cvjetnom (Preradovićevom) trgu.
Vojin Perić, agilni predsjednik Saveza, još jednom je upozorio na maćehinski odnos države prema slijepima, invalidima i svima kojima treba pomoć.
Hrvatski savez slijepih traži od Sabora usvajanje Zakona o doplatku na sljepoću koji bi slijepima i njihovim obiteljima omogućio barem djelomičnu naknadu troškova koji su rezultat posebnih potreba.
U Hrvatskoj ima, prema podacima Saveza, 5806 slijepih osoba i takav jedan zahvat ne bi bitno utjecao na državni proračun, a ljudima kojih se tiče bio bi od velike i stvarne pomoći.
Saborska većina odbila je taj prijedlog, isto kao što je odbila i amandman HNS-a kojim smo predlagali da se besplatni udžbenici osiguraju i za slijepu djecu. Radi se o udžbenicima na Brailleovom pismu koji su za roditelje veliki izdatak i takva pomoć države bila bi više no dobrodošla.
Vrhunac licemjerja je u tome da se slijepu djecu potiče na upis u redovne škole – što apsolutno podržavam – a onda im se ne pruža pomoć oko nabavke skupog pribora koji je neophodan, a kojem djeca koja se školuju u odvojenim institucijama imaju pristup.
Time se deklarativno potiče uključivanje, a zapravo se stvara dodatno odvajanje slijepe djece od ostale.
Treći i, po mojem mišljenju ključni zahtjev, izjednačavanje je invalidnina i invalidskih mirovina po stupnju invalidnosti, a ne po načinu nastanka. 80% je 80%, bez obzira je li urođeno, uzrokovano bolešću, nesrećom ili ratom.
Ako se država želi ljudima koji su dali osobiti doprinos nekako zahvaliti, ona to može i mora, ali ne kroz invalidske naknade tako da zakida druge. Teškoće s kojima se susreće čovjek s invaliditetom ovise o stupnju i tipu invalidnosti, a ne o tome kako je ona nastala i to jednom zauvijek treba shvatiti i prihvatiti.
Invalidnina po stupnju invalidnosti nije problem samo slijepih ili samo invalida. To je problem svih nas koji moramo biti svjesni naših sugrađana kojima je teže nego nama.
Kad odlučujemo kakvu državu i kakvo društvo želimo, onda neka to bude pravedna država i pravedno društvo koje svima omogućuje barem približno jednake šanse da ostvare svoje pune potencijale, bez obzira na teškoće.
HNS ima program Pravedno društvo koji predviđa i izjednačavanje invalidnina po stupnju i mi ćemo uvijek i svuda inzistirati na tome.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
