Odnos broja zaposlenih i umirovljenika često se navodi kao jedan od problema hrvatskog društva i gospodarstva: na jednog umirovljenika dolazi tek 1,4 zaposlenih. Piše: Ljubo Jurčić.
U Hrvatskoj je oko milijun i pol zaposlenih i oko milijun i sto tisuća umirovljenika, odnosno približno 1,4 zaposlenih na jednog umirovljenika.
To je vrlo nepovoljan i dugoročno neodrživ odnos. Međutim, jedan drugi podatak ukazuje na još lošiju sliku. Od ovih milijun i pol zaposlenih, njih manje od milijuna direktno stvara dodanu vrijednost od koje žive svi ostali u Hrvatskoj. Oni hrane i ostale zaposlenike u administraciji i "nadgradnji", umirovljenike, nezaposlene i ostale koji ne spadaju u radni kontingent. Više od tri milijuna ljudi!
Hrvatska ima najmanji udio radnog kontingenta u ukupnom stanovništvu. Oko 50%. Uobičajeno je ovaj udio kod europskih zemalja iznad 60%. U Americi radi gotovo 70% stanovništva.
Moj je dojam kako se u Hrvatskoj stvara "kult nerada". Osobito u predizborno vrijeme, kada se direktno ili indirektno šalju poruke: "samo glasajte za nas, manje ćete raditi, a više dobivati".
U mnogim dijelovima Hrvatske jedini su zaposleni u državnim službama. U tim dijelovima proizvodni resursi su potpuno neiskorišteni. Nema niti uvjeta za započinjanje proizvodnje dodane vrijednosti.
U takvoj atmosferi ljudi se nastoje "uhljebiti" u državnoj službi kako bi si osigurali kakvu-takvu egzistenciju. Vlada se, umjesto da stvara uvjete za razvoj gospodarstva, pojavljuje kao spasitelj, zapošljavajući ljude u administraciji ili im dodjeljuje razna socijalna davanja. Na taj način smanjuje radni kontingent i sve manji broj ljudi mora hraniti njih sve više.
Dioničarstvo je danas najrazvijenije u Americi i Engleskoj. Ono se i razvilo u anglosaksonskim zemljama jer je njihov pravni sustav dominantno štitio investitora, što je pogodovalo razvoju kapitalnog tržišta.
Germanski pravni sustav više je štitio kreditora, pa se u ovim zemljama razvio bankarski sustav i poduzeća se financirala kreditima.
Ove su se zemlje, međutim, bez obzira na različite sustave financiranja, razvile jer su poticale rad. U njima se radni kontingent kreće oko 70%. Ovdje namjerno ne spominjem Japan jer je općepoznato kako je u toj zemlji "kult rada" najizrazitiji.
Rad je najvažniji proizvodni čimbenik. Rad je izvor i dodane vrijednosti i profita. Bez rada nema ni rasta bruto domaćeg proizvoda niti rasta imovine poduzeća.
Vrijednost imovina poduzeća može se financijski iskazati kroz određeni broj dionica s odgovarajućom cijenom. U dugom roku rast cijena dionica treba biti jednaka realnom rastu vrijednosti poduzeća.
Dionice vrijede onoliko koliko poduzeće uspješno proizvodi dodanu vrijednost, a rad je taj koji stvara dodanu vrijednost. Zbog toga nije čudno da su u zemljama gdje se najviše radi i proizvodi dionice najvrednije.
U Hrvatskoj se stvara iluzija kako postoji čarobno rješenje za bolji život bez više rada. Dovoljno je samo kupiti dionice. To može biti točno, ali samo za vrlo mali broj građana.
Za bolji život većine građana treba prije svega osigurati dovoljno radnih mjesta uz poštenu plaću, pa će tada više građana moći kupiti dionice, a same dionice više će vrijediti i cijena će im rasti.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
