Nakon što je Siščaninu pozlilo, brzo je reagirala Hitna pomoć koja ga je odvezla u bolnicu, gdje je čekao na pretrage i rendgen koji je bio u kvaru, ali nije dočekao povratak na Interni odjel.
Na neprofesionalni odnos prema pacijentu u Općoj bolnici Dr. Ivo Pedišić u Sisku upozorila je obitelj preminulog Josipa Živkovića. Nikoga konkretno nisu željeli optužiti, ali objavom priče u Večernjem listu željeli su da se ubuduće izbjegnu slične tragedije.
Po Živkovića je Hitna pomoć došla 21. kolovoza oko 19 sati, vrlo brzo nakon što joj je dojavljeno da mu je pozlilo. Po pričanju njegove unuke, liječnička ekipa je brzo intervenirala te su njenog djeda odveli na Interni odjel sisačke Opće bolnice. Kada je došla nakon pola sata, kako kaže, još je ležao na kolicima na hodniku, sam i prestrašen.
Liječnici su ga oko 20 sati uveli u ambulantu, gdje mu je izmjeren tlak, dana injekcija za stimulaciju rada srca i uputnice za pretrage. Potom je na hodniku uslijedilo čekanje od dvadesetak minuta.
"Razgovarala sam s djedom jer mu se stanje popravilo. Rekao je da mu je hladno, pa sam ga pokrila plahtom jer druge posteljine nije bilo. Nosači su konačno došli i rekli da je rendgen u kvaru, pa treba još pričekati 50-ak minuta. Odvezli su ga na vađenje krvi, gdje nam je rečeno da nalaze treba čekati otprilike 45 minuta", ispričala je unuka pokojnog Živkovića.
Rendgen je proradio oko 21 sat i ondje je pregledan, a potom je opet uslijedilo čekanje na nosače kako bi ga vratili na Interni odjel. Prema pričaju potresene žene, čekanje se otegnulo na sat vremena, a njenom djedu se u međuvremenu stanje pogoršalo. Požalio joj se da mu je vrlo neudobno na kolicima, hladno i teško.
Unuka se o nosačima raspitivala kod liječnika, a oni su odgovorili da su obaviješteni i da će doći. Pretpostavlja da je smjena nosača bila razlog dugog čekanja.
"Djed je i dalje ležao u hodniku, pokušavao nam nešto reći, ali više očito nije imao snage i tada je preminuo", završila je potresnu priču njegova unuka.
Dežurni ga je liječnik na rendgenu masažom srca pokušao vratiti u život. Nakratko je u tome i uspio, ali je srce potom zauvijek stalo.
"Možda bi moj djed umro i da mu je pružena sva pomoć i njega, ali da se to barem dogodilo u krevetu na odjelu, bilo bi mi lakše. Ovako će me proganjati osjećaj da je umro bez dostojanstva, na kolicima u hodniku", ispričala je Večernjem listuLj. B.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
