Svaki je dan barem jedna od preostalih kuća koje još nisu srušene meta novih požara, uz potpunu indiferentnost ruskih vojnika koji se tamo nalaze i vatrogasnih službi koje nijednom nisu reagirale na vatru, prenosi agencija AFP.
U selima Kurti, Zemu Ašabetiju i Kvemu Ašabetiju, u području gdje je bilo sjedište progruzijske osetske vlade, vlada snažan miris spaljenog drveta. Nekolicina panoa na gruzijskom i gotovo potpuno poderani plakat gruzijskog predsjednika Mihaila Saakašvilija jedini svjedoče da su tu nekad živjeli i Gruzijci.
"Gruzijci su počeli", komentira dopremijer Južne Osetije Tajmuraz Čočijev, potom nabrajajući lokacije "koje su zapalili Gruzijci", kad su u noći sa 7. na 8. kolovoza pokrenuli ofenzivu na separatistički teritorij.
"S Gruzijcima se ne može živjeti, oni ne žele živjeti s nama. Savjetujem im da se ne vraćaju", zaključuje Čočijev.
Oseti stalno ponavljaju kako su oni prvi stigli u to područje i kako se s Gruzijcima ne može, iako su u suživotu proveli gotovo 90 godina, nakon što je Moskva Južnu Osetiju Gruziji pripojila početkom 20-ih godina prošlog stoljeća.
U kontekstu goleme mržnje prema Gruzijcima postoji i suprotan primjer Neli Tedeluri, Gruzijke iz Chinvalija.
"Rođena sam ovdje, djeca su mi rođena ovdje. Imam izvrsne odnose s Osetima", rekla je u dvorištu svoje zgrade na kojoj se vide brojni tragovi projektila, prenosi AFP.
"Nije mi se dogodilo ništa ružno. Da jest, meni ili mojoj djeci, naravno da bih otišla odavde", kaže ta žena kojoj je muž svojedobno poginuo u nesreći na radu.
"Gruzijka sam, ali volim i druge", dodala je, okružena manjom skupinom susjeda, redom Oseta, ponudivši kao objašnjenje za sravnjivanje gruzijskih sela sa zemljom osvetu Oseta zbog spaljivanja njihovih sela.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
