Luda guvernanta u jednom romanu Patricije Highsmith zapali obiteljsku kuću kako bi iz buktinje spasila djecu povjerenu joj na čuvanje i odgoj. Bio je tao način da potvrdi osobitu privrženost i lojalnost prema djeci i obitelji. Tu crticu koristi Žižek da bi razračunao s kršćanskim konceptom iskupljenja: "Prema toj logici, Bog je prvo uzrokovao Pad (to jest izazvao situaciju u kojoj ga trebamo), a zatim nas je iskupio, to jest, izvukao iz kaosa za koji je sam bio odgovoran".
U Sloveniji i Hrvatskoj luda bi guvernanta imala šanse dogurati puno dalje od uglađene bejbisiterice. Ondje su, slijedeći njezinu logiku, ili - ako hoćete - narcističkog kršćanskog Boga u Žižekovoj interpretaciji, današnje prve dadilje rečenih državica činile slično, kako bi vlastitim etničkim obiteljima pokazale koliko im je zapravo stalo. Oni su Ivo Sanader i Janez Janša. Ako je vjerovati Antonu Ropu, ova su dvojica uglavljivala međudržavne incidente, sve zato da usred neprijateljskog plamena mogu smirujuće obećati: "Savudrijska vala nikada neće biti Piranski zaljev", odnosno, "Piranski zaliv nigdar ne bo Savudrijska vala" (ili, srpski, "Nitko ne sme da vas bije").
"To je izvan svake pameti", negira Janša.
"To je jedna od najvećih gluposti koje sam čuo otkako se bavim politikom", nadovezuje se Sanader, potvrđujući između redaka da prati nastupe svojih stranačkih kolega u Saboru.
Ta zajednička potpala, baš zato što zvuči suludo, možda i jest istinita. Jer lude guvernante, spremne sunovratiti nas u pakao da bi nas - kako uzvišeno - iz pakla izvlačile, poznata su patologija hrvatskog (može li se reći političkog?) djelovanja.
Kad je kao nerealizirana prva guvernanta potpaljivao tranzicijske luzere na splitskoj rivi – dodatno obnevidjele fiks-idejom da su Mirko Norac - spremne da u tom magnovenju budu eksploziv političkom fitilju, Sanader se zamišljao kao budući premijer: sanaderovski će zapaliti Hrvatsku, da bi je kanaderovski gasio. Jedan njegov stranački kolega, do devedesetih prodavač pizza u Kanadi, pokazivao je slične simptome, pa se umjesto na pizzama obogatio na hrvatstvu. Prema svjedočanstvu iznesenom u BBC-jevoj Smrti Jugoslavije, kao ministar obrane znao je izaći na teren pa zoljom pucati po Srbima kako bi pomogao stvoriti scenografiju dovoljno apokaliptičnu da u njoj pokaže svoju ljubav prema onima koje će braniti od onih koje je napao. Srećom, u Miloševićevoj je kamarili imao zahvalne suradnike, pa je ugođaj bio upravo impresivan.
Vrući nacionalist ne zna voljeti bez da ima nekog koga će pritom mrziti. On ne zna pokazati ljubav, osim mužjački braneći posjed. Bez ugroze, njegova je ljubav mlaka i zato na ovim prostorima politika tako lako zna skliznuti u nepolitičko - ono kojem je zoološki vrt logičnije sretište od Markova trga. Daleko od potonjeg bi trebao završiti hrvatski premijer ako se uistinu pokaže da jedina referenca koju posjeduje jest ona lude guvernante.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
