Prije nekoliko tjedana ministar za zajebanciju i unutarnje poslove prokazao je esdepeovce kao autore klipova s njim u glavnoj ulozi. Kontrola servera s kojom se ovaj demokratski insuficijent hvalio mene je oplahnula nemalim zadovoljstvom. Ministar koji je samo prije nekoliko mjeseci trabunjao o ju-bi-tou, a danas kompetentno govori u informatičkim terminima, očito je spreman učiti, i to - izgled vara - brzo. Zato sam ovih dana požurio nazvati inspektora V., očekujući da su i ministrovi podređeni upili nešto od njegova informatičkog znanja.
Poznanstvo s inspektorom V. počelo je godinu dana ranije, kada sam nakon teksta o Thompsonu i vjeri u Hrvata dobio mail uznemirenog čitatelja u kojem me kršćanski obavještava da ću u iduća dva mjeseca tragično skončati s metkom u potiljku. Po načinu predviđene egzekucije prvi koji mi je kao potencijalni pošiljatelj pao na pamet bio je Mirko Norac, hrvatski heroj koji je svojedobno na isti junački način ubio jednu srpsku staricu u civilu. Zasluge mu nisu zaboravljene, pa je ovaj hrabri hrvatski mladić danas počasni građanin mnogih hrvatskih gradova. Pogled na adresu pošiljatelja otklonio je tu kratkotrajnu pomisao. Mail, poslan sa servera (ono što, prema ministru Kirinu, kontroliraju snage MUP-a) zg.htnet jasno je otkrivao ime i prezime povrijeđene Hrvatice, prisiljene eto da se u toj povrijeđenosti lati konačnog rješenja, poznatog iz domovinske prakse. Da bi se došlo do gospođe koja mi je imenom i prezimenom poslala obavijest o mom skorom neslavnom kraju, računao sam, bit će potrebno nekoliko dana.
Nakon što se naglo namrštio kad je čuo koje su teme izazvale tankoćutnu Hrvaticu, tonom - za koji sam zamišljao da se policijski inspektori obraćaju pošiljateljima sličnih mailova, a ne adresantima - inspektor V. mi je saopćio da ne može podići kaznenu prijavu ako ne osjećam "istinsku ugrozu". Pravdao sam se, osjećajući se - ni kriv ni dužan - pomalo krivim, kako bih to mogao preciznije reći kad bih znao tko se krije iza maila: "Ako je dotična, recimo, nepokretna, moram priznati da ne bih bio sklon njezine prijetnje shvatiti previše ozbiljno, ali ovako..."
"Dobro, idemo da ispunimo prijavu", izrazio se u rečeničkoj strukturi balkanskog jezičnog saveza ovaj hrvatski kadar, pa nastavio:
"Gdje vam je poslano? Na koju adresu?"
"Na sandi-točka..."
"Točka?"
"Da, stavite točku nakon imena, tako ide adresa... na internetu... dakle, sandi-točka-blagonic..."
"Hm...c ? C ili ć?", potrudio se intelektualno dokazati inspektor V., misleći valjda "Jel ti to mene zajebavaš?"
"C", potvrdio sam, praveći se da je njegova dvojba posve na mjestu.
"Dakle", nastavio sam, "sandi-točka-blagonic-manki..."
I danas se ne mogu otrgnuti dojmu da inspektor V. živi u uvjerenju da mi je "manki" nadimak. Zbog toga, moram priznati, ne osjećam osobitu nelagodu jer, iz nekog razloga, pretpostavljam da inspektor V. ne govori nijedan drugi jezik, osim materinjeg srpsko-hrvatskog o kojem misli da je hrvatski što se upija s majčinim mlijekom. Uglavnom, na kraju sam, iz razumljivih razloga, ovaj dio prijave morao ispuniti sam.
Malodušan, napustio sam kancelariju inspektora V.
Nakon godinu dana, koliko sam procijenio da inspektoru V. treba da svlada osnove informatike prije nego što krene u odlučnu akciju suzbijanja istinske ugroze, dodatno osokoljen proplamsajima znanja ministra Kirina, nazvao sam inspektora V.
"Radimo na slučaju", odgovorio je kirinovski odlučno, što nikako nije bilo obećavajuće.
"Nakon godinu dana vi - radite na slučaju? Ako niste sposobni riješiti nešto za što treba nekoliko dana, pokušat ću se zaštiti na drugi dopušteni način, jer..."
"Gledajte, ako želite da ugrozite daljnji tijek istrage, vi to učinite", dignuo je glas inspektor V. dok sam ga ja zamišljao kako to čini iz prve klupe početnog tečaja informatike za osobe s posebnim potrebama. Ta me slika smirila. Moglo bi se reći da sam, umjesto bijesa, počeo osjećati tihu sućut.
"Dobro, možete mi barem reći dokle ste došli?", upitao sam, ne znajući je li u ovom trenuku realnije očekivati odgovor: do uvoda u programske jezike i upotrebe miša ili će mi inspektor V. - ako ništa - otkriti tjelesnu kondiciju mojim tekstom povrijeđene Hrvatice.
Ništa od toga. Nakon godinu dana inspektor V., iz državnog proračuna plaćen da radi na sigurnosti hrvatskih građana, odgovara još nadrealnije:
"Pa ja sam nazvao, al' se nitko nije javio na telefon."
Procijenivši da bi izloženost razgovoru s inspektorom V. mogla pogubno djelovati na moje mentano zdravlje, kratko sam pozdravio i poklopio slušalicu. Ganut slučajem inspektora V. odustao sam od početne ideje da istome zaprijetim metkom u potiljak, spreman da se neko vrijeme ne javljam na telefon.
Slučaj inspektora V. ovime je za mene zatvoren. Od Hrvatske s osobama s posebnim mentalnim potrebama previše integriranim u društvo do Hrvatske znanja još je ipak veliki put.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
