Zabranjujem svaki spomenik i javnu počast. Jer ako sam zaslužio živeti u sladkoj uspomeni naroda hervatskoga, ja sam si spomenik ostavio u mojemu životu i u delih mojih, a narod ima na korisne stvari trošiti.
- Ante Starčević
Tko je protiv spomenika, taj je protiv Starčevića. A tko je protiv Starčevića, taj je protiv Hrvatske.
- Anto Đapić |
Anto Đapić raspisao je natječaj za svoj "životni projekt": spomenik Anti Starčeviću, čovjeku koji je "protiv Hrvatske", jer je protiv spomenika. Tako je Đapić za Hrvatsku jer je za spomenik, a protiv Hrvatske jer je za spomenik onom tko je protiv spomenika, pa time i protiv Hrvatske. Hrvatska je politika ponekad uistinu kompleksna.
Osim te logičke zavrzlame, u ostvarenju Đapićeva - kako ga je nazvao - "životnog ostvarenja" dogodilo se još nešto nepredviđeno. Stručni ocjenjivački sud za izbor spomenika onome tko je protiv spomenika izabrao je konceptualno rješenje u obliku stepenica, čija bi sjena simbolizirala Oca domovine.
Đapić, čiji krajni umjetnički domet i užitak predstavlja nanoviji Thompsonov album, nije nalazio nikakvu fizičku sličnost nagrađenih stepenica sa Starčevićem. Uostalom, kakva bi to bila poruka hrvatskim građanima: što očekivati od Domovine kojoj je Otac – stepenište? Moralo je nagrađeno rješenje i osobno pogađati osječkog gradonačelnika: kako da se on - onako mekan i zaobljen - izdaje za istinskog ideološkog, pa i (u nacionalističkom imaginariju) krvnog nasljednika jednog oštrog, posve uglatog - stepeništa? U koga se uvrglo ovo dijete?, nametalo bi se logično pitanje svakom tko bi na glavnom osječkom trgu, pored Oca domovine u obliku stepeništa, sreo gradonačelnika u obliku kugle. Stoga je gradonačelnikova odluka bila neopoziva: ako sam već dopustio da postanem kugla, Starčević nikada neće postati stepenište. Đapić je zaboravio hinjeni, demokratski obzir prema mišljenju struke, promptno ukinuo rezultate javnog natječaja, pa uputio poziv Miri Vuci da izradi figurativnog i monumentalnog Starčevića.
U tom su ga naumu trebali ohrabrivati deseci faksiranih mišljenja udruga kojima je prethodno bezrezervno iz gradskog proračuna uplatio na račune tisuće kuna. Ženska udruga Izvor, Maraton-klub Hrvatski sokol, Organizacija glazbeno-estradnih izvođača, Vijeće albanske nacionalne manjine... desetine fakseva, svi k'o jedan, podupiru "postavljanje monumentalnog spomenika Ocu domovine dr. Anti Starčeviću u figurativnom obliku na glavnom osječkom trgu", daju "bezrezervnu potporu ... za postavljanje monumentalog spomenika Ocu domovine dr. Ani Starčeviću u figurativnom obliku na glavnom osječkom trgu", izražavaju potporu "inicijativi za postavljanje monumentalog spomenika figurativne naravi ocu domovine dr. Anti Starčeviću na istoimenom osječkom trgu", iskazuju "potpunu i bezrezervnu potporu ... za postavljanje spomenika Ocu domovine dr. Anti Starčeviću u figurativnom obliku"...
Ukratko, ono što u HSP-u inače nazivaju "naslijeđem mračnog jugokomunističkog jednoumlja" vidjelo se kao demokratski, faksirani izraz volje građana Osijeka, kao posvemašnja podrška nadasve mudrom osječkom gradonačelniku, spremnom da uništi svaki dokaz zbunjujuće nepodudarnosti stepeništa i kugle. Zapravo, prizor kugle i stepeništa sjajno pogađa stvar: oni imaju dodirnih točaka upravo onoliko koliko Đapićev HSP s istinskim starčevićansvom.
Nakon plebiscitne podrške koju među doniranim pukom uživa Đapićev zahtjev za Starčevićem u "figurativnom" i "monumentalnom" obliku, valja nam se odavde samo priključiti tim nastojanjima. I Đapiću, tom mrzitelju apstrakcije, želimo isto: da bude ovjekovječen kao monumentalni spomenik. Neka to bude, kako voli, u figurativnom obliku. Predlažemo da to bude Kožarićevo Prizemljeno Sunce. Jer život, kada hoće biti svečana, pritom i lažna parada, uvijek se nekako pobrine da se naruga njegovim autorima. Kakva ironija: ljuti ljubitelj figurativnosti završava kao - na slici gore - apstrakcija.
|